Da upotpunimo priču o raskrsnici kod Alipašine džamije, odnosno Gazilerskom putu (Putu junaka, gazija)
Otpor austrougarskoj okupaciji, 1878
J. J. Kirchner, 1879
1900
Gaziler turbe
U ljutom boju, koji se vodio pod Goricom, poginula su i dvojica junaka, Ajni-dede i Šemsi-dede, kojima je narod kasnije podigao turbe (mauzolej) zvano Gaziler turbesi (turbe junaka). Stare Sarajlije su posebno poštovale ovo turbe, davali su milostinju za čuvara turbeta i nabavku kandilja nad grobovima.
Vjerovalo se da ako novčić koji ćeš darovati najprije obneseš oko glave - dobar je lijek protiv glavobolje.
Narod se molio za dušu izginulih šehida i poslije toga pazio šta će mu reći prvi prolaznik koga susretnu; iz tih su riječi gatali šta nosi budućnost.
a.
R. Kadić, Legenda o mističnim moćima sarajevskih turbeta, Jugoslavenski list, god. XXIII, 1940, Sarajevo, br. 53, str. 9.
b.
Gazilersko turbe spominje se u starom Trgovištu još 1459. godine. Do 1950. stajalo je u blizini Alipašine džamije. Tekiju
je osnovao neki Hasan-beg. Nišani ove dvojice poginulih derviša postavljeni su danas u dvorište Alipašine džamije.
Turbe u prvom planu
Opis
Za vrijeme AU okupacije
30-tih godina prošlog vijeka
Jugoslavija, nakon 1950
HADIM ALI-PAŠINA ILI GAZILER TEKIJA U SARAJEVU
Na prostoru uz turbe Ajni-dede i Šemsi-dede, na jugozapadnom uglu malog parka pred Higijenskim zavodom u Sarajevu postojala je odranije tekija zvana ‘Gaziler’, zato što se nalazila na drumu koji se tada zvao ‘Gaziler yolu’ (Put ratnika). Hazim Šabanović, govoreći o urbanom i građevinskom
razvitku Sarajeva, decidirano tvrdi, vjerovatno na osnovu dokumenata koje on ne navodi, da je Gaziler tekija ili Gazijska tekija osnovana još u starom Trgovištu prije njegove propasti (1459.), što bi značilo da je ova tekija jedna od najstarijih za koje znamo u Bosni i Hercegovini, u kojoj su,
vjerovatno, šejhovi bili Ajni-dede i Šemsi-dede, te stoga pretpostavljamo da je makar u prvo vrijeme bila nakšibendijskog reda. Sejfudin Kemura pominje da je Gazijska tekija postojala i u njegovo vrijeme i da je imala dvije sobe, malo dvorište i do tekije malo bašče. Kako je Kemura preselio
1917. godine pretpostaviti je da je tekija srušena poslije toga vremena, moguće sa rušenjem turbeta prilikom izgradnje zgrade Higijenskog zavoda u Sarajevu.
Prema mnogima, koji su se bavili tekijama u starom Sarajevu, Gaziler-tekija je bila najstarija. Ova tekija je bila smještena na prostoru gdje se danas nalazi Higijenski zavod (preko puta Ali-pašine džamije). Taj prostor na kome je bila smještena Gaziler tekija je prostor na kome se (po nekima) nalazio srednjovjekovni trg u župi Vrhbosni, nazivan Trgovište, odnosno Utornik (iz razloga što je pazarni dan bio utorkom). Vrlo važno pitanje na koje treba odgovoriti jasno i tačno je ko je tekiju Gaziler podigao? Čini mi se da na to pitanje ne odgovaraju svi jednako. Jedni ističu da je tekiju Gaziler osnovao neki Hasan-beg, koji je za izdržavanje tekije uvakufio jednu baštu i nešto obradivog zemljišta koje se nalazilo uz tekiju. Dok istog tog Hasan-bega Džemal Ćehajić spominje kao obnovitelja tekije. Također ima mišljenja da su tekiju podigli Ajni-dede i Šemsi-dede. Za
Ajni-dedea i Šemsi-dedea znamo da su imali turbe kraj te tekije. To je bilo turbe zatvorenog tipa kakvog često nalazimo po Bosni, izgrađeno od drveta i ćerpića, a pokriveno ćeramidom (vjerovatno na četiri vode). Turbe je porušeno 1950. godine, za potrebe izgradnje Higijenskog zavoda, a
dva nišana-bašluka premještena su u harem Ali-pašine džamije. Nišani su datirani u period između 6. oktobra 1461. i 27. septembra 1462. god. Hazim Šabanović tvrdi da je tekija sagrađena na starom Trgovištu prije njegove propasti (1459.), a ako je ova datacija tačna onda je značajan
zaključak kojeg daje Džemal Ćehajić na osnovu Šabanovićeve datacije, pa kaže, “da je ova tekija jedna od najstarih za koje znamo u BiH”. Dvojica derviša, Ajni-dede i Šemsidede, prema narodnoj predaji bili su šejhovi, ali prema istoj tradiciji su bili i bliski sultanu – na kronostihu Ajnidedeova
nišana piše, “On je prijatelj njegova veličanstva sultana Fatiha, kojeg je upučivao na propise o borbi ...” – te da su i poginuli u vojsci ovog sultana. Da su ova dvojica šejhova uživali veliko poštovanje kod Sarajlija svjedoči i jedna pjesma Muhameda Nerkesija u kojoj se govori o šehidskom
mezarju kod Ali-pašine džamije i o Ajni-dedeu i Šemsi-dedeu, koji su tu ukopani i u kojoj pjesnik moli da se popravi turbe dvojice spomenutih šejhova. Na osnovu tariha na nišanima derviša koji se nalaze oko Gaziler tekije utvrdilo se da su nakšibendijskog tarikata iz čega se da zaključiti
da je i tekija prvobitno bila tog tarikata. Međutim, krajem jedanaestog/sedamnaestog stoljeća, tekija će preći u ruke kaderijskog tarikata. Gaziler-tekija doživjela je veliki udar u velikom požaru iz 1879. godine kada su joj izgorjeli objekti – 6 dućana, jedna kafana i jedna odaja u Mudželitskoj čaršiji – koje je za nju uvakufio bosanski namjesnik Mazhar Osman-paša Bošnjak (1859.).
Mezarje
Mahala Ali-pašine džamije sa turbetom, nišanima i tekijom
Ajni-dede - nišan
Šemsi-dede - nišan
