Kupih je nekada prošle godine, kod neke ciganke na Ciglanama, izvojevao za marku, veći sam cigan od ciganke.
Stajala do sada nepročitana, budući da nemam vremena za gradsku biblioteku moram se okrenuti vlastitim namirnicama, odlučih konačno da i sa nje skinem prašinu.
Pročitah tek stotinjak stranica, malo Remarka, vjerovatno jer mi je on prva asocijacija za svaku knjigu koja ima imalo veze sa ratom, malo Solzenjicinovog Ivana Denisoviča, vjerovatno jer se negdje na početku spominje maslac i kruh, maslac i kruh me uvijek asociraju na tu knjigu.
Serzent Griša je pobjegao od Švaba, našao se u šumi, gladan, iznemogao, zapalio veliku vatru... bla bla, uvijek sam mrzio opisivati radnju knjige, je li to što sam nesposoban, ili zbog toga što mi to djeluje glupavo ne bih znao, draze mi je bilo asocirati se na vlastiti dozivljaj iste, na sve misli koje se kovitlaju u mojoj glavurdi kada čitam to nešto.
Da je više skeptičnog promišljanja , negativizma, ironiziranja spram bozijeg stvaranja, bilo do sada, vjerovatno bih bio nemalo oduševljen, bilo je ali skroz malo, tek da zamiriše, nadati je se za više toga u nastavku, jer od toga ovisi moj ukupni dojam o ovoj knjizi.
ARNOLDE HOĆU VIŠE CINIZMA I NEGATIVNIH MISLI.
U svakom slučaju Serzant Griša je došao na svoje, biće pročitan u najkraćem mogućem roku.
Samo naprijed i dabogda bili jači od svih Šahinpašića, Buybookova i ostalih. Zaslužujete to 
ljudi kazu da je na isti fazon, znaci trebalo bi da valja 
