Čitavši ovo jutros, čitavši priču o Mareku Mareku, i ovaj odlomak teksta.........
"Kada je razmišljao o sebi, kakav je bio — boljelo je. Kada je razmišljao o sebi, kakav je sada —
boljelo je još više. Kada je razmišljao, kakav će biti, što će biti s njim — bol je bio
nepodnošljiv. Kada je razmišljao o domu, odmah je vidio trule grede, koje će se srušiti svakog
trena. Kada je razmišljao o polju, sjetio bi se da ga nije zasijao. Kada je razmišljao o ocu,
sjetio bi se da ga je premlatio. Kada je razmišljao o sestri, sjetio bi se da joj je ukrao novac.
Kada bi razmišljao o omiljenoj kobili, prisjetio bi se kako ju je, nakon što se otrijeznio, našao
mrtvu s tek oždrijebljenim ždrebetom.
Ali kada je pio, bilo je bolje."...... ne mogah se oduprijeti činjenici da čitam nekoga, (prvi put čitam Olgu), nekoga ko je blizak umu mom, mračnjačkom shvatanju sadašnjosti, dok čekam još beznadnije i crnje sutra.
Odmičući sa čitanjem nisam naletio na rečenične bravure poput ove gore , ali dakako da ću je nastaviti čitati, pa makar i preko monitora dok ne nađem knjigu.
Čitajući četvrti put "Braću Karamazove", nemajući volje da nastavim čitanje nakon nekih 500 stranica, paralaleno čitajući relativno lošu knjigu, pomalo romantično toplo sladunjavu, ali svejedno lošu knjigu "Profesor" od Charlotte Brtonte, odlučio sam da konačno krenem sa čitanjem nekih novih pisaca, da malo ohladim od klasika koje čitam otkad za sebe znam.
Još neki novi pisac osim Olge? Neki mračnjak i depresivac?
samokažem 
Ima li slucajno ova ilustrovana verzija na nasem jeziku? 
