Moenx wrote:Challenger__ wrote:Ne znam na koju temu da napišem pa ću ovdje... Riječ je o pozadinskim dešavanjima koja pokazuju kako se i koliko promijenio odnos snaga u svijetu nakon krvave sirijske drame.
Umjesto željenog a neostvarenog change-regime cilja u Damasku, desilo se, između ostalog i sljedeće:
-
Egipat je i formalno ustupio dio svojih vojnih baza na korištenje za ruske snage a ugovorom između dvije države je ostavljena mogućnost ruskoj strani da izgradi sopstvenu. Ovim ugovorima treba dodati niz strateških dogovora, kao što je ugovor o izgradnja nuklearnih elektrana i niz sličnih ugovora iz sfere energetike koji u cijelosti mijenjaju političku i ekonomsku konfiguraciju naznačajnije arapske zemlje.
-
Sudan je ponudio RF teren za izgradnju ruske vojne baze
na obali Crvenog mora.
Definitivno, svjedočimo eroziji moći jedne, a usponu snage druge, stare-nove super sile, odnosno uspostavi više centara globalne i regionalne moći. Šta dalje? Ako nešto ne preduzmu kreatori vanjske politike država koje su nosioci snage tzv. "zapadne" političke hemisfere, ovaj trend će se nastaviti, uz pozadinsko, sveobuhvatno jačanje Kine koja je mandarinskom vještinom daleko udaljena od reflektora svjetske javnosti.
Da je offtopic jeste, ali dobro .....
Da li vi ili bilo ko uopce smatra da su ovo relevantni podaci
Da oni govore o stvarnoj bitci i strategiji koju vodi SAD
Hajde da gledamo ovako Rusi su sada popularniji od SAD -- za veliki dio svijeta (vecinski) jesu donijeli su "stabilnost " u Siriji -- logika ruskog oruzja je presudna za daljni tok i odnose na terenu. Ma koliko bili nepravedni nepricnicpijelni na svom putu , to je ruska borba dala
Da li bi ikada SAD mogla da bude toliko popularna(u ovom slucaju termin popularna sila sapa cizma znaci prihvatljiva). Naravno da nije -- ni pomocu trikova.
To se znalo danas znalo se i jucer , pa i prije pet godina. Hocu reci cilj SAD nikada i nije bilo nesto sto ti zoves change rezim
Gdje bi u kurac sa change rezimom kada se znalo da postoji kriticna masa u islamskom svijetu koja je u tom moru nestabilnosti zahtijevala bolesno i sumanuto iskljucivo neko islamisticko rjesenje koje se stalno sukobljavalo sa svijetom onakvim kakvim je danas , gdje zivimo u svjetu rapidne tehnologije, gdje ne postoje nikakve zavjese koje bi mogle prikriti bilo koje tolernatno drustvo u smislu tolerancije sekularnog i vjerskog.
Sta su u sustini Rusi u cijeloj toj prici -- Rusi su samo vojnici poslusnici i izvrsitelji zadatka i nosioci tereta borbe protiv terorizma
Zim e su Ameri ubili dvije muhe-- istoku , i to onom islamskom su donijeli nered i nestabilnost iz koje je isti taj istok sam sebe udarao i sam sebi i svijetu priznao da tako ne ide i da se vodebitke u kojoj je pobjeda nemoguca i cilj zamucen, a Rusima su dali laznu nadu da su bitni
Dok su Rusi trosili svoju vojsku , Ameri su samo mudro sutili
To je cijela sustina svih desavanja bitaka ratova , iza svega se krije uvijek neka strategija razlucivanje bitnog od nebitnog, a nikako ne deviza war ro war, to jest rat se ne vodi zbog amog rata nego iza svega stoji neki interes
Takodjer bitno je napomenuti kako u ratu uvijek postoje pirove pobjede
Ovdje bih svakako iskoristio i metaforu u kojoj bi usporedio rat sa boksom (i ratno operacije) Naime u boksu svaki zamah se ne pretvara u udarac uvijek postoje poduhvati koji trebaju protivnika uhvatiti na krivoj nozi.
Nisu stvarni podaci, stara mantra našeg Chelija."Sutra, ako ne danas, Rusi pobjeđuju".
Stvarna snaga Rusa ili Irana ili Hezbollaha pa i muslimanskog svijeta vidjela se nakon ove odluke američke administracije o premještanju ambasade u Kuds. Gdje su protesti? Gdje je intifada? Niko ništa, stidljivi sastanci u Istanbulu, pa eto proglasit će istočni dio Kudsa glavnim gradom Palestine, ništa sem toga. Nema čak ni hashtaga ni Fejsbuk ni Twiter borbe,

nema ništa.Kao da se ništa nije ni desilo.
Ne zbog toga što Izrael ima pravo, već što je muslimanski svijet imao priliku vidjeti i 6 godina svjedočiti da ih niko ništa ne pita. Da je ljudski život bezvrijedan, da oni koji su posmatrali ili činili masakre u Halebu, da su zadnji koji imaju pravo govoriti o Kudsu.
Nikada Izrael nije bio popularniji u arapskom svijetu i to nema nikakve veze sa politikom zemalja zaljeva već sa zlom ovih drugi, sa nasiljem koje čine muslimani.
I ne bih se složio da je Rusija danas više popularna, baš suprotno. Rusija je daleko više bila prihvaćena u tzv muslimanskom svijetu pa i u Evropi prije 2011. nego danas.Koga to može impresionirati ravnanje Haleba, Palmyre, onih naselja u istočnoj okolini Homsa, Idliba, Deir Ez-Zoura, isprobavanje tog silnog oružja nad običnim narodom, koketiranje sa diktatorima.
Ono što je Amerika bila za arapsko-muslimanskisvijet prije 2011. to je danas Rusija. Ono što je Izrael bio prije 2011., za ogromnu većinu muslimana to je danas Hezbollah i Iran pa čak mislim da je neprijateljstvo mnogo izraženije i dublje.
I sav taj "plač" koji se često čuje sa TV kanala iz zemalja zaljeva oko iranskog polumjeseca ili kako stvari stoje "punog mjeseca" jer Iran poklapa i više nego što su zamislili. Pa onda Iran poklopio 4 arapska grada, Sana, Bejrut, Damask, Bagdad, sve je to smješno i daleko od stvarnosti. Nikada zemlje zaljeva nisu bile snažnije, nikada kao danas sve te negativnosti u tim društvima se ne gledaju kao nešto "dešava se" popravit će se.
Svijetla su usmjerena prema Rusiji, čeka se strašni odgovor Amerikanaca. Silni naboj mržnje umjesto nekad prema Izraelu usmjeren je prema Hezbollahu i Iranu.
Zabluda Irana, Hezbollaha, pa i u zadnje vrijeme Katara i Al Jazeere, što misle da je to glas i stav vladajućeg establišmenta, ili arapske elite, što nije tačno. Tako razmišlja u prvom redu običan narod tih zemalja.