Aleksandar Hemon, "Knjiga mojih zivota"
http://www.delfi.rs/knjige/63034_knjiga ... izare.html
Prvi put da citam nesto od Hemona. Radi se o autobiografiji, pocinje u Sarajevu sjecanjima iz djetinjstva, preko adolescentskih dana, ratnog perioda, zivota roditelja u izbjeglistvu, vraca se i opisuje njihov izlazak iz Sarajeva. Rijetko mi se desi da zaredam sa vise dobrih knjiga, ovaj put sam imao srece.
Dobra je a valjda jos bolja onima koji su taj period i sami prozivljavali mada izaziva neki gorak ukus, kao da ponovo prozivljavas sve ali sada njegovim ocima uz neku mjesavinu svojih sjecanja.
Namjere srpskih nacionalista kroz njegov opis Karadzica i govora u Skupstini, objasnjenja njegove prijetnje, pozadinu iste i pokolja koji je bio planiran ma sta ta Skupstina izglasala vezano za referendum niko nije bolje opisao. Samo njegovo raskrinkavanje te srpske mitomanije kako je rat uzrokovan preglasavanjem i referendumom vrijedi citanja knjige, ono kad se zaneses pa udjes u dilemu.
Inace je citak, ima jednu dozu humora, mozda ne onog tipicnog sarajevskog kako npr. dozivljavam Jergovica ili Sidrana, vise nekog sarkasticnog pogleda na stvari. Kako god preporucujem mada nisam zavrsio, negdje sam na sredini i vec mi je pomalo zao sto se kraj blizi. Ali opet kazem, mozda sam i pod utiskom toga sto je toliko vezano za moje vrijeme, za moj grad i zemlju i bez obzira na generacijsku razliku u nekih sest, sedam godina ono tvoje se preplice sa onim o cemu on pise.
PS...Gorak ukus je i sto se toliko toga ponavlja ovih dana. Scenario je preslican da bi ti bilo svejedno.