kv99 wrote:pocetnik033 wrote:ovo mi je malo smiješno da je Armija RBiH jedina legitimna čitavo vrijeme rata
Prvo je osnovan TO pa tek onda Armija. Znači TO nije legitiman. Nije legitimna Zelena legija i druge formacije koje su postojale. Kao što su se sve one kasnije udružile u Armiju, a Armija kasnije u Vojsku Federacije pa na kraju u OS BiH, tako je i HVO sa svim svojim jedinicama potpuno legitiman i to stoji u svim dokumentima.
I ako ćemo pošteno govoriti mi smo se stvarno previše mislili tko nam je neprijatelj. I dan danas se sjećam protesta u Sarajevu i pozivanja da nas JNA brani, a dobro smo znali kako prođe onaj koga je JNA branila, a nije bio Srbin. Ja sam kao klinac od 15 godina gledao kako se Hrvati spremaju na rat protiv Srba i najveći mi je doživljaj bio kad sam išao u Kruščicu u hotele Lovac i Plavac da vidim zarobljene četnike. HOS-ovci su nam ih izvodili da ih vidimo. Očekivao sam četnike sa bradam do pasa, a ono bili obični ljudi zarobljeni na Vlašiću. To je bilo u aprilu i maju 92. kad za ljude u Sarajevu nije bilo pojmljivo da će biti rata i još uvijek su vjerovali u Jugoslaviju iako je počela zajebancija u i oko Sarajeva. Već tada je gorila Posavina, Kupres je bio pao i Hrvatima skidam kapu što su imali muda pa se suprostaviti četnicima. Mi smo se velikom većinom premišljali (čast izuzecima) i ta naša uvjerenost da neće biti rata kod nas, obila nam se uvelike o glavu.
Posije, šta je bilo između nas i Hrvata je druga priča, a opet ponavljam kao što sam već i napisao, da su Srbi najviše profitirali tim nesretnim sukobom. Pa koliko je samo vojske bilo u LD, mogli smo se zajedno bez problema probiti do Sarajeva i oslobodit ga okruženja i patnji.
Kad nas je međunarodna zajednica, stisla za jaja i natjerala da se zajedno borimo, onda smo došli do Banja Luke bez problema. Samo mi je žao što nije barem jedna granata pala i na Banja Luku pa da i oni vide šta je rat.
Malo je smijesno tvoje nepoznavanje osnovnih cinjenica jer da to znas ne bi se ovako provaljivao. Ovo sto cu ti navesti nije moje misljenje, nije moje tvrdnje vec cinjenice :
- TO Republike Bosne I Hercegovine je bila i te kako legalna vojna formacija i iz nje je nastala Armija Republike Bosne I Hercegovine u koju su se prikljucile a ne spojile vojne formacije i pojedinci zeljni odbrane drzave. Obrati paznju na prikljucile a ne spojile jer to znaci veliku prakticnu a i pravnu razliku.
- Vojno krilo erceg crpske tj tzv hvo koji je naredbe primao iz Zagreba preko Gruda nikada nije ni pravno a ni fizicki branio Republiku Bosnu I Hercegovinu. I koristim izraz tzv hvo jer je sa HVO koje je branio Republiku Bosnu I Hercegovinu imao isto samo ime. Sve ostalo : od politickih i vojnih ciljeva, metoda, propagande, komande, logistike je bio skroz razlicit od HVO.
- Erceg crpska je od Ustavnog Suda RBIH proglasena nelegalnom tvorevinom i vojne formacije pod njhovom komandom nelegalne tako da je i po tome tzv hvo bio nelegalan.
Ponavljam jos jednom ovo nisu tvrdnje, misljenje vec cinjenice za razliku od ovoga sto si ti naveo.
kv99 sereš malo previše
To tvoje pametovanje kako je postojao hvo i HVO graniči sa debilizmom i sada tu izvrčeš neke istorijske činjenice da bi doveo vodu na svoj mlin.
HVO je uspostavljen prije TO i Armije i to je činjenica. Službeno su i jedni i drugi osnovani 8. aprila 1992., ali Hrvati su daleko prije nas počeli sa pripremama za rat. Ne znam šta ti je Erceg srpska i kad iznosiš činjenice, onda ih iznosi onako kako se zovu.
Herceg Bosna i Republika Bosna i Hercegovina su ukinute Daytonskim mirovnim sporazumom i stvorena je Federacije BiH koja je uz Republiku Srpsku sastavni dio Bosne i Hercegovine. Htjeli mi to priznati ili ne, Herceg Bosna je istorijska činjenica kao što je i Republika BiH. Ko ne priznaje da je Federacija stvorena od ova subjekta ne priznaje ni Federaciju, a samim tim ni Bosnu i Hercegovinu.
Sviđalo se to meni, tebi li nekom drugom ili ne, takve su činjenice i to je to.
Zbog podcjenjivačkog stava jednih prema drugima, i dolazimo do ovakvog vrijeđanja koje mislim da stvarno nije potrebno nikome.
Evo ja sam rodom iz Viteza, ali me sudbina dovela da živim i radim u Sarajevu. Mojoj familiji je pomogao da izvučemo živu glavu, kad je počeo taj prokleti rat između nas i Hrvata, upravo moj prvi komšija Hrvat koji je sa mojim ocem išao u školu, a ja sa njegovim sinom. Koliko smo lijepih trenutaka djetinjstva proveli zajedno i nikad nisam čuo ni jednu lošu riječ od tog čovjeka ili od nekog drugog Hrvata komšije. Zajedno smo gledali kad su naši nastavnici Srbi i Hrvati vodili naše bošnjačke žene i djecu iz Ahmića u školu Braća Ribar gdje je bila baza Vitezova (bivši HOS). Taj moj komšija Hrvat je bio u HVO-u od prvog dana i mom ocu je nabavio pušku i dao mu je da imamo u slučaju da nam neko napadne na kuću. Moj je otac kasnije pristupio TO pa Armiji, ali nije bio u aprilu mjesecu 1992. na primjer na Vlašiću, a moj komšija Hrvat jest. Moj otac nije išao u Jajce u septembru i oktobru 1992. (iako je nešto Armije iz Viteza išlo), ali taj moj komšija jest. Dobro se sjećam prijatelja kad mu se otac nije vratio tu noć kad je trebao. Vratili su se nakon 2 dana. I dobro se sjećam mjeseca aprila 1993. kad smo dvije noći prespavali kod komšije u kući jer je bilo opasno spavati u našoj kući, a treću noć nam je pomogao da na liniji prema Sivrinom Selu iznad Viteza prođemo bez problema na naš teritorij. Jest mi tada bilo to čudno i mislili smo da ćemo se za nekoliko dana vratiti, ali ostali smo u Zenici 2 godine. A najbolje se sjećam mog oca kad je čuo da je taj moj komšija zarobljen u Križančevom Selu i kad je išao u naše zapovjedništvo da vidi može li ga kako spasiti, dobio je odgovor da ne tura nos gdje mu nije mjesto. Kad se sve ludilo završilo i kad su se moji vratili u Vitez, pričao sam otvoreno o svemu sa prijateljem jer znam da ni on kao ni ja nemamo oraha u đepu i da možemo slobodno pogledati u oči jedan drugom. Prijatelj mi je pokazao slike sa obdukcije i kad sam vidio sliku njegovog oca, prokleo sam i Aliju i Franju i Slobu i sve ostale majmune koji su nam uradili to što su uradili. Preživio sam i glad i neimaštinu i strah za svoje najmilije, ali to mi je bio jedan od težih trenutaka. Nisam znao šta reći. Osjećao sam potrebu da se izvinem, a prijatelj mi je rekao jebi ga, znam da ti nisi ubio mog oca, ali isto tako znam da bi mi rekao ko je to učino i da bi bio svjedok na sudu. I da znam ko je napravio pokolj u Križančevom selu ili u mojim Buhinim kućama, rekao bih svakog imenom i prezimenom pa neka svako odgovara za svoje majmunluke.
Sve ovo pišem da bi se mnogi na ovom forumu opametili i prestali sa sranjima i prepucavanjima. U ratu je svako pravio sranja i reći oni su prvi počeli te je to uzrokovalo našu reakciju, ne izvlači nas odgovornosti za sranja koja smo napravili. Mene ne zanima što nikad nije otkriveno ko je naredio i odradio Ahmiće. To Hrvati trebaju otvoreno reći i prvo sami sebi priznati da su ti ljudi kriminalci koje bi prvo oni trebali suditi pa onda Hag ili neko treći. Mene zanima da se otkrije ko je u našim redovima pravio sranja i zločine. Neka se ti ljudi kazne pa da nije mrlja na svim pripadnicima Armije. Negdje su Hrvati prvi napali nas, negdje smo mi prvi napali njih, ali u globalu, krivaca ima i na jednoj i na drugoj strani. Sve dok i mi i Hrvati te krivce budemo proglašavali herojim, a ne njihovim pravim imenima - kriminalcima i ratnim profiterima, nema nikakvog napretka za ovu našu Bosni u Hercegovinu.
Kad se moja familija vratila u Vitez, otac se nije mogao vratiti u Impregnaciju gdje je radio do početka rata. Išao je po našim bošnjačkim firmama tražiti posao. I na kraju je počeo raditi i dan danas radi u Fis-u (za one koji ne znaju, vlasnik je Hrvat).
Ja jesam u ratu osjetio dosta zla od pojedinih Hrvata, ali ne mogu zbog toga reći da su svi Hrvati isti. A još je žalije da sam više zla osjetio ovih 17 godina nakon rata od mojih Bošnjaka (prevare sa donacijama, zastrašivanja kako će nas "ustaše poklati ako se vratimo u Vitez", teško pronalaženje posla, a samim tim i preživljavanje itd. tako da se i ja i moj otac pitamo, zašto su toliki ljudi poginuli da bi pojedinci uživali, a obični narod životario.)
Zbog toga bi lijepo bilo da se ovdje nađe ljudi i sa jedne i sa druge strane koji će reći kako je bilo kome sa jedne ili druge strane. Da iznese činjenice koje će svima nama pomoći da vidimo kako su ljudi živjeli i tamo i vamo. Meni je veoma zanimljivo bilo saznati kako su preživjeli godinu dana u potpunom okruženju, ali mi je bilo zanimljivo i kad je prijatelj pričao kako su imali doušnike iz redova Armije. I u jeku najžešćih sukoba bilo je internih primirja da se obave poslovi oko šverca i onda se opet nastavi rat. "Zahvaljujući" tom švercu, Hrvati su saznali gdje je najslabije branjena linija na potezu Jardol-Grbavica i tada su zauzeli čitavu Grbavicu gdje je poginulo naših 34 vojnika. Mi smo opet "zahvaljujući" švercu cigarama i solju tako otkrili gdje nije minirano i prošli Hrvatima iza leđa u Križančevom selu i Buhinim kućama. U toku dogovorenog internog primirja na liniju Šljivčica-Sivrino Selo-Krtina Mahala, po dvojica vojnika sa obje strane su došli i brali šlame na ničijoj zemlji da bi se mogli počastiti u rovovima.
E takvim bi stvari volio saznati na ovom forumu koje će nam pokazati nešto osim pucanja i ubijanja.
Hrvati su u Vitezu imali jedan od jačih centara veze. Lažno su naveli naše da pomisle kako na Krtina Mahaloj nemaju municije i da hitno traže logističku pomoć. Naši debili bez ikakve obaviještajne provjere, napadnu na njihovu liniju, a oni aktiviraju nekoliko televizorki i naših 7 pogine odmah i još trojica prilikom izvlačenja. Volio bih znati je li ikad iko od naših odgovarao zbog ovakvog propusta.
Sigurno su i oni imali takvih bisera.
Malo sam duže pisao, i ovo je moj kraj pisanja na ovu temu dok god bude ovakvog debilnog prepucavanja.
Niti smo mi mogli ući u Vitez i Busovaču niti su oni mogli dalje napredovati. Jer da smo i mi i oni mogli ići dalje, sigurno ne bismo stali gdje jesmo. Svi koji tvrde da se moglo ući u Vitez ili Busovaču, trebali su postati generali pa neka vode vojsku. Lako je biti general poslije bitke i sada razglabati šta se trebalo i moglo uraditi.
...tako da se ne čudiš....
<)