Nisam baš nalijetao na "bontonWATAFAK hairlijice"

, sve fejl dejtove je uzrokovala viša sila.
1. Srednja škola, moja prva ozbiljnija veza. Zima, ona i ja na drugom dejtu. I gazimo onu bljuzgu uz neku skroz opuštenu i veselu priču. Poče priča o horoskopu i kako je vedro vrijeme bilo, tražili smo po nebu horoskopske znakove i nastavili s hodom. Kroz par sekundi ja sam doslovno nestao pored nje, bilo neko začepljenje šahta i ostao otvoren i ja po belaju uletim u isti. Da belaj bude još veći, komad armature/žice je bio u istom i ja sam skoro cijelom dužinom tijela naletio na istu. Vas krvav što bi naš čoek rek'o, ona hitnu zovnu, bolnica, morao ležati tri dana. Kako u svakom zlu ima nekog dobra, ona me posjetila u bolnici sva tri dana i tu smo se još više zbiližili. Hodali 9 mjeseci nakon toga
2. Dotična se potrefi par puta na kafici s prijateljicom i tu padne neka neobavezna priča i preko iste saznam da je D zainteresovana za kaficu, što je došlo kao kec na desetku, pošto mi se od samog početka djevojka svidjela u svakom pogledu. Uglavnom, kafica, jedna, druga, treća.. Gotivimo se prafo, postaje to nešto ozbiljnije. Uglavnom, D je imala običaj svake sedmice spremiti jednu poslasticu, što je bilo

.
I došao trenutak da se "ljubimo u usta"

i naravno cimera prokuham i ispari u obliku pare iz stana za vikend kako bih svoju dragu počastio selfmejd poslasticom. Sve kul, muzikica, vino spremno, donosim ja kolačić s kikirikijem, i ona naravski isti degustira, a zatim me :kaonikaddotad: pogleda

:"Jel' ima kikirikija u ovome!?"
Na moj potvrdan odgovor ona panično viknu:"Zovi hitnu!" Ispostavilo se da je alergična na kikiriki i kako može umrijeti od istog.I tako moj kolačić odgodi poslasticu večeri

. Inače, hodali smo još pola godine a onda sam primjetio da se previše gojim
PS: kolač naravno nije propao, dočekao je mog blijedog cimera koji je noć proveo za šankom.
