Da "presiječem" ovo spamanje u temi, predlažem da razmislimo koliko je S. Mesić na "liniji" SDP-a BiH.
.......
Hrvatska i BiH moraju sarađivati
Mesić: Eliminisati one koji bi dijelili BiH
Bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, ovaj put u svojstvu doživotnog počasnog predsjednika Internacionalne lige humanista (ILH), dao je intervju direktoru FENA-e Zehrudinu Isakoviću.
(citiram dio iz intrvjua)
Kao dugogodišnji sudionik i kreator hrvatske političke scene, sigurno je da kompetentno možete komentirati sadašnju fazu odnosa između BiH i Hrvatske i šta bi se moglo promijeniti?
Formalno gledajući naša suradnja je dobra, ona ima uzlaznu liniju, ali postoje i smetnje i barijere zbog čega se ta suradnja ne može ostvariti malo više u korist obje strane, ali i u korist cijele regije. Naime, Daytonski mirovni sporazum je zaustavio rat u BiH i to je njegova pozitivna strana, međutim on nije uspostavio mehanizme BiH po kojim ona može funkcionirati kao svaka druga pravna organizirana zemlja. Izlaz iz takve situacije moguć je jedino da se politički faktori cijele BiH dogovore o nadogradnji ustavne regulative i u tom smislu da svi ulože napore da do tog dođe.
Međunarodna zajednica u tom smislu mora dati svoj doprinos, i to tako da iz politike eliminira one koji ne prihvataju BiH. Ako netko ne prihvata glavni grad BiH, ako ne prihvata BiH kao takvu i njen put u EU, onda je pitanje treba li taj netko imati ozbiljne političke pozicije u jednom entitetu ili uopće u BiH.
Da vam međunarodna zajednica ponudi angažman u BiH, da li biste to prihvatili?
Prihvatio bih kada bi kod međunarodne zajednice postojalo konsenzusa makar na glavnim točkama. Naravno, svatko tko bi se upustio u takav posao unaprijed mora pristati na poteškoće. Međutim, ako konsenzus na glavnim tačkama postoji, onda je angažman izgledan, uspjeh je moguć, iako i pored konsenzusa treba dosta truda.
Smatram da iz političkog života BiH, prije svega, treba eliminirati one koji i dalje misle da se BiH može dijeliti, koji ne shvataju da je to pokušao Milošević, Karadžić, Mladić, topovima, tenkovima, ratnim zločinima, genocidom i nisu uspjeli. Kome pada na pamet više da može razbiti BiH kada svih tih snaga više nema? Apsurdno!
U Vašim konstatacijama nije teško prepoznati Milorada Dodika, predsjednika RS-a...
Da. Veoma je interesantno, da ne kažem licemjerno, da se Dodik poziva na Daytonski mirovni sporazum, a ne ispunjavati osnovnu pretpostavku da se on ostvari, a to je povratak ljudi na prijeratna prebivališta. Jer, ako je na prostoru današnjeg RS prije zadnjeg rata bilo 48 posto Bošnjaka i Hrvata, a danas ih ima, bar koliko ja imam informacije, osam posto, onda je to dokaz da je, konkretno Dodik, za Daytonski sporazum isključivo kada je to njemu u korist.
Pozivanje na Daytonski mirovni sporazum, a ne prihvatati sve ono što zaista jeste Daytonski mirovni sporazum, je apsurdno i neprihvatljivo.
. . . . .
Kako komentirate trenutnu unutarnju političku situaciju u BiH? Ministarsko vijeće BiH još nije formirano...
BiH ne može funkcionirati kao nevladina organizacija. BiH mora imati svoju izvršnu vlast koja, opet, mora izvršavati svoje ustavne odredbe. Mislim da je u svojevrsnoj pat poziciji opet presudan angažman međunarodne zajednice koja mora obeshrabriti sve one koji misle da se nekim manevrima može razbiti BiH, te da zato treba samo vremena...
Uostalom, postoje jasni modaliteti i instrumenti ugrađeni u Dejtonski sporazum da se pokrene konkretna akcija protiv onih koji razbijaju BiH.
Kako biste komentirali političku situaciju unutar hrvatskog naroda u BiH?
Samo bih načelno postavio stvari. Kada se pregovara s nekim koalicionim partnerima, onda oni moraju imati platformu na osnovu koje će sarađivati u budućoj vlasti. Ako se netko ne želi ponašati u skladu s tim, on ide u opoziciju i to je sve u redu. Imali smo, na primjer, stranku Merkelove koja je dobila u jednoj njemačkoj saveznoj pokrajini najveći broj glasova. Međutim, ona nije mogla sastaviti vladu jer nije imala koalicione partnere.
Drugi su sklopili koaliciju, napravili vladu i tamo nitko tome nije ništa prigovorio. Upravo je demokratski da oni koji mogu napraviti većinu to i učine.
Tako je i u BiH. Kada je u Hrvatskoj bilo govora o podjeli BiH, ja u tome nisam htio učestvovati, pa sam sa mjesta predsjednika Parlamenta otišao u opoziciju. Za mene je časno biti u opoziciji i smatrao sam da nisam ničim povrijeđen. Rekao sam da u jednom političkom poslu ne želim učestvovati i svojom voljom idem u opoziciju.
Tako i u BiH mora postojati to demokratsko pravilo, ako želiš sudjelovati u vlasti onda s koalicionim partnerom moraš naći zajedničku platformu, ako to ne nađeš - ideš u opoziciju.