tranquil wrote:
Zna li afirmativna debatantska ekipa ko je William Mark Felt Senior? Ako ne znaju po imenu, možda im nešto znači pseudonim "Duboko grlo" (nije pornić)?
U pitanju je viši zvaničnik FBI-a od kojeg su curile informacije o umiješanosti Nixonove administracije u skandal Watergate. Informacije su proslijeđivane novinaru Bob Woodward-u, koji je poslije postao dobitnik Pulitzerove nagrade. "Duboko grlo" je ostao anoniman do 2005. godine.
U pitanju je čovjek koji je svjesno odavao tajne informacije iz državne službe, tajno se sastajući sa novinarom, dakle kršio je poslovnu tajnu, pravila službe i zakon i sve moguće odredbe.
Međutim kao posljedica njegovog djelovanja, korumpirani Nixon je postao prvi USA predsjednik koji je živ i zdrav odstupio sa položaja prije isteka mandata.
Ponekad je kršenje zakona patriotski čin, i dok je Kaletović prekršio zakon - što nije bilo sporno niti u jednom momentu - njegov postupak sigurno je više patriotski čin nego ono što rade sitne duše poput Popovića i njegovih "advokata" - sakrivanje iza zakonskih odredbi samo onda kada im to odgovara.
Oftopik
Možda je Felt kršio zakon, ali Woodward i Bernstein nisu.
On im je bio izvor, ali svaki svoj natpis i teoriju morali su potkrijepiti autentičnim iskazima i živim svjedocima.
Za ovo što je uradio, Kaletović bi odgovarao u svakoj zemlji. Nigdje na svijetu ne postoji novinarstvo slično ovdašnjem u kojem možeš tajno prisluškivati, dijeliti kvalifikacije kako ti na um padne, blatiti ljude bez da čuješ drugu stranu ili ponudiš bilo kakav dokaz, lagati i spletkariti. Pa, u našem novinarstvu ne poštuje se ni osnovno pravilo da se mora čuti i druga strana ili da vijest moraš potvrditi iz dva izvora, šta ćeš dalje, dakle, sasvim je neprimjereno porediti nas s bilo kim, bilo gdje.
Za takve stvari, u civilizovanom svijetu na koji se pozivaš, ide se na sud, izdavač (tv, novina) ne novinar, plaća globu, a presude su tolike, enormne, da bi to komotno moglo ugasiti cijelu redakciju ili magazin u kojem je objavljen.
Uglavnom, ovakav novinarski kaubojski stil, koji naše poratno društvo brižno njeguje, apsolutno je nezamisliv, nepojmljiv u normalnim zemljama. I Bosna i Dani i Avaz i Oslobođenje i sve moguće televizije u normalnim zemljama davno ne bi postojale, jer bi pod teretom naplaćenih kazni jednostavno skapale. A da ne pričamo o redakciji 60 min koja je u ovom momentu pod istragom SIPE, gdje trebaju i zvanično otkriti ono što cijela čaršija odavno zna o reketiranju i ucjenama izabranih meta.
Zapravo, javljam se samo da primjetim koliko ti je poređenje neodrživo, i koliko je zapravo neprimjereno porediti nas sa svijetom, jer u civiliziranoj zemlji ovakav Kaletović bi već bio na sudu, kompromitovan i diskvalifikovan više nikad nigdje ne bi mogao naći posao (u svojoj profesiji).
Kakav je V. Popović, ko je on, šta radi, može se istražiti i utvrditi i ''normalnim'', uobičajenim novinarskim metodama. Ko zna svoj posao. Pa nek se utvrdi je li zločinac, ubica, silovatelj ili zapravo humanitarac, poštenjačina. Ima zakon, ima sud, ima postupak, pa sve po redu.
Ili tvrdiš da zapravo treba jedna pravila primjenjivati na novinare, a druga na sve ostale?
Znači li to da novinari ne trebaju poštovati zakon i pravila dok ukazuju na ''nas ostale'' koji smo kao nezakoniti i nepravilni? I uz sve to će nam onda takvim svojim bezakonjem otvarati oči i učiti nas kako se bezakonjem zapravo može lijepo profitirati, dakle, slati jednu sasvim drugu, pogrešnu društvenu poruku?
Pominješ i patriotizam. Nemoguće je mjeriti čiji čin je ''patriotskiji'', niti ta vaga postoji, a eventualni mjeritelj je još upitniji. Novinari su samo karika u lancu, a dobri su ili loši baš u jednakoj mjeri kao i oni o kojima pišu, u mjeri u kojoj je zapravo cijelo naše društvo dobro ili loše.
Obično su vođeni svojim interesima, gazdama, nalogodavcima, određenim finansijskim lobijima i centrima moći, to znamo dobro i ti i ja, pa onda ta priča o svetom patriotizmu i herojstvu novinara zaista zvuči kao dobar, presmiješan vic, jer evo, sigurno, oboje nas znamo ko iza koga stoji, ko koga plaća, i ko i zašto priča to što priča.
O Vlaisavljevićima zaista mislim sve najgore, ako više uopšte pišemo o njima, ali ništa gore nego što mislim o svima ostalim. Oni su tek kockica u mozaiku cijelog našeg novinarstva, potkupljenog, podmićenog, agresivnog, bahatog, neproduktivnog, nevjerodostojnog, smiješnog, lažnog i jalovog.
Pitanje je samo jesu li ti draži ili simpatičniji ovi ili oni ratni profiteri, ove ili one gazde, i čiji novac više smrdi ...
Nakon svega viđenog u ovih proteklih 20 godina, ja nekako te mirise više ne razlikujem, svi mi smrde sasvim jednako, sve gazde i svi novinari.
Teško je očekivati da jedna profesija bude drastično bolja od društva u kojem egzistira, pa tako ni novinarstvo ne može biti puno bolje od svakodnevnice koju živimo. Ali nažalost, mislim da je ova profesija dotakla samo dno i da živimo u vremenima kad je novinarstvo postalo značajno gore od društva u kojem djeluje.