Eborg wrote:elSaik wrote:E, kamo sreće da vas je mnogo više slušalo pametnije i iskusnije, ne bismo danas bili suficitarni.
Ma gledaj, nije problem ako upišeš taj fakultet sa jasnim ciljem za koji se boriš. Takvi ljudi uvijek se prije ili kasnije zaposle.
Problem je sa onima koji ga upišu jer:
a) ne mogu ništa drugo;
b) tata može kupiti sve ispite;
c) predaju papire da im "ne propada godina";
d) daidža je sudija u Foči pa će srediti mjesto;
e) tatin jaran iz vojske je direktor pa mu vazda treba neko ko zna nešto engleskog i na kompjuteru;
f) misle da je lagano;
g) radi furke;
h) razno.
Ima u ovom nabrajanju istine, ali vjeruj, ovi pod b, d, e najbolje prodju nakon fakulteta, jer se brzo uhljebe. Onaj ko zeli poslije fakulteta da odmah radi, i da planira ( solidnu ) buducnost, neka razmisli o fakultetima koje sam nabrojao, ili neka pravo upise sa solidnom, sigurnom stelom. Ko zeli poslije prava da salje prijave na desetine konkursa, da putuje s kraja na kraj BiH i bespotrebno hoda po intervjuima na kojima se vec prije konkursa zna ko dobija posao, da se pokusava ugurati negdje da radi za dzaba ( dobre su one biro - price "samo ti nesto radi, pa ce te neko zapaziti"; hoce, ali ako ljubis dupe danomice i preduhitris svaku zelju nadredjenih za najmanje pola sata prije nego je izraze, a uz to nekome istrljas ledja i prosetas psa ), da dobije krvavi pripravnicki kod advokata na godinu dana ( ako se tri supernove sastanu iznad Merkura u trecoj kuci, i on nema prijatelja/rodbine), pa da onda ganja u panici sve sto mu padne, jer je i sitna para bila slatka, a vise nema, i opet ganja konkurse... Ovo je, ziva istina, sudbina pravnika koji nema stelu, ni stranku, ni nekoga u zaledju. Mozemo se mi lagati tu koliko hocemo, 90 % cestitih pravnika danas poslije fakulteta zivotinjari najmanje par godina prije nego moze razmisljati o kakvoj-takvoj buducnosti ( to zavisi od mnogih okolnosti ). Prosjek nema veze ( ko misli da ima neka proba paradirati sa prosjekom pred poslodavcima ), nekakvi certifikati, papiri, budalastine, to niti se trazi niti se gleda, eventualno neko iskustvo bi moglo koristiti, ali samo u slucaju da se naleti na posten konkurs, otvoren jednako za sve, i to ako je iskustvo malo obimnije. Nisam neradnik, i nisu neradnici ljudi koji ovako prolaze ( naprotiv, prosjek 9+ i zestok trud da se nesto nadje ), ali ni onaj koga pravo stvarno zanima nece moci poslije fakulteta naci brzo posao ( cak ni volontiranje), izuzev u slucajevima koje sam naveo, i to je zalosna cinjenica. Na stotinu pravnika desetak ih se brzo rasporedi na isplanirana mjesta, i to je uglavnom to. Sa zanimanjima koja sam nabrojao, posao skoro pa ceka, informatika, masinstvo, gradjevina, farmacija, veoma brzo budu pokupljeni sa biroa, a da ne spominjem kako informatima, medicina, farmacija, stomatologija lako sturnu vani, jer skoro svaka drzava rado prima doktore i stomatologe, i odlicno ih placa ( npr. Australija ).
Samosvoja, ti kako hoces, ali sa pravom, osim ako imas utabanu stazu, jos dugo neces biti "samo svoja", nego mamina i tatina, dok se nesto ne uganja i dok sreca ne krene boljim smjerom.