Forum Klix.ba

evo je'ne posvećene Ljuski baklaFskoj ... pa kaže

Kad se jangin iz sokaka pomoli,
a draga mu džamli čekmu otvori.

"Ðela dragi na bijele ručice,
pa mi skini sa srdašca mučice!

Kamo sreće da te nisam voljela,
sretnija bih po svijetu hodila!"

kolega wrote:evo je'ne posvećene Ljuski baklaFskoj ... pa kaže

Kad se jangin iz sokaka pomoli,
a draga mu džamli čekmu otvori.

"Ðela dragi na bijele ručice,
pa mi skini sa srdašca mučice!

Kamo sreće da te nisam voljela,
sretnija bih po svijetu hodila!"

Aferim

Cabaret grotesque - Marijana Maja Vukčević

Hiljadu lica za hiljadu godina
dobrodošli u moj mali kabare pod maskama
zaboravljam šta sam poslednje odglumila
bila sam i Melpomena i Talija za vaše znojave dlanove
koja od nas će se pokoloniti na kraju predstave
ili neka treća... sad svejedno je

Od tužnog pajaca do igračke vjetrova
još jedan zamah krilima do konačnog buđenja
ovdje su i koraci teška robija
zemlju ste spalili svojim slutnjama
zabrojili ste se negdje na pola
a meni ostavili nedoumice da me progone
kao odraz privida u ogledalu svijeta

Ostajem neoprostivo nedorečena
dok me sapliće mudrost stepskih šamana
uz pjesmu izumrlih ptica rugalica
`moj duboki naklon bezlična maso`
oduvaću vas kao maslačke
da se rasplinete po rubovima svemira
većeras ću vam dopustiti sve
da me lažete
varate
pokradete
uzrizete
ogrebete
...
samo bez milosti moliću
tužno vas je gledati tako nesretne
kao gladne ahejce pred zidinama Troje
čiju ćete glavu žrtveno prinjetii bogovima?
koga ćete razapeti na krst srama?
koga ćete proglasiti ludim samarićaninom?
Magdalena vas pohotno gleda
ne diže vam se? (mislim ruka J )
Šteta!

Vruće je pod ovim reflekorima
oprostite što sam morala skinuti gaće
nužda zakon mijenja
a vas ništa promijeniti ne može
ni vjetar u grivama divljih ždrebica
ni miriš trešanja u julska predvečerja
ni ukus zrelih lubenica na žednim usnama
ni spektar boja pod prstima slikara bezumnika
nit vječnost na obzorju nekog drugog neba

Zato ne gledajte preko mog ramena
beskraj nećete dokučiti tim praznim pogledima
jer mudraci, pjesnici i bludnici
ne žive od vaših aplauza
oni su tu zbog osmjeha i milosrđa
da bi imali koga da mrzite i da mu se divite
kao gologuzom kralju iz neke druge predstave

Vratite se u svoje Međeđe
i ne tražite natrag pare od ulaznica
sve je otišlo u dobrotvore svrhe
pijanim poetama za turu bahanalija
žalite se upravi pozorišta
što ste još jednom u nizu porazili sebe
a svojim nenadjebivim prisustvom uveličali teatralnost trenutka
in medias res
moj duboki naklon bezlična maso
i zatvorite vrata ubi me promaja.

Mehmed Begić - NINA SIMONE

nina simone volim te

znam da je prekasno

i ne postoji način da me čuješ

ali to nije važno

govorim ovo zbog sebe

govorim zbog boga u kojeg apsolutno sumnjam

govorim ovo zbog godina koje su mi oduzete

i ne postoji način da se to ikada ispravi

govorim zbog onih koji nisu odustali od štrajka

i vjeruju da nešto mogu promijeniti

iako znaju da je svijet jedna velika laž

i nema zastave ispod koje mogu stati

nema tog glasa niti alkohola

koji će stvari popraviti

nina volim te

više od svih koji su te voljeli

volim te više od svih njih zajedno

i nemam pojma šta da radim

sa ovim što osjećam sada

Odkud tebe zeno draga...................

*mima* wrote:Odkud tebe zeno draga...................

zahladilo pa me za divno cudo ima u kuci
uz to prodje dovoljno vremena za neke stare rane, pa to sto mi nedostaju neki dragi ljudi prevagnulo napokon

anais_nin wrote:

*mima* wrote:Odkud tebe zeno draga...................

zahladilo pa me za divno cudo ima u kuci
uz to prodje dovoljno vremena za neke stare rane, pa to sto mi nedostaju neki dragi ljudi prevagnulo napokon

E nek si i ti dosla......bilo je vrijeme........vise si mi..."tamo"...dodijala......pozeljela sam te ovdje.....

Nikola Vranjković - U međuvremenu

Na svu sreću, ja ti ne mogu pomoći
i umoran sam od traženja rešenja,
koje je uvek na dohvatu naših kratkih ruku.
I prolazi vreme, ruke nam jačaju,
ali ne rastu.

A da zakoračiš?
Ne, ne smeš prva,
a ja ne mogu biti ispred tebe.
Da krenemo skupa?
Ko bi se toga setio?

Ne kradi mi međuvreme,
ako vec ne osećaš svoje.
Postaću hladan i promeniću se,
ali kad-tad ću eksplodirati.
Ko će da skuplja parčiće? Ti?
Pa ti ne možeš da me skupiš ni sastavljenog.

Ne kradi mi međuvreme.
Ono nije naše.
Ono je moje.
I nije izmedju nas.
Ono je izmedju mene i mene.

Ne kradi mi međuvreme,
bojim se - upašćeš u njega.
Ne kradi mi sebe od mene,
budalo glupa.
Postaćeš međuvreme
i ostaćeš zauvek sa mnom bez mene

.

VIDJETI GA PONOVO

Zar se stvarno neće ponoviti , nikada? Ni u noćima
ispunjenim trepetajima zvijezda, ili u čistom svjetlu
djevičanskih jutara, ili u žrtvovanim popodnevima?

Nikad, na kraju ograđenih staza
koje graniče sa poljem, ili pored bilo koje
fontane obasjane mjesečinom?


Nikad, ispod zamršenog granja šume gdje,
zazivajući njegovo ime,dočekivah noći?
Niti u pećini koja uzvraća jecaje moje?


O, ne! Samo da mi ga je vidjeti ponovo,bilo gdje -
u malom djeliću neba ili u uzavrelom viru,
ispod spokojnog mjeseca ili u pobješnjelom užasu!


I, zajedno sa njim, biti sva proljaća
i sve zime, isprepleteni u jednom bolnom čvoru
oko njegovog krvlju umrljanog vrata!

(P.Tomašević)

Tri stabla oborena
ostadoše na rubu staze.
Drvosječa ih zaboravio, i razgovaraju,
pritiješnjena ljubavlju, kao tri slijepca.

Sunce sa zapada lije
svoju živu krv u ispucana debla,
a vjetrovi odnose miris
iz njihova otvorena boka.

Jedno, presavito, pruža
svoju beskrajnu ruku s drhtavim lišćem
prema drugome, a njegove rane,
kao dva oka, pune su prošnje.

Drvosječa ih zaboravio. Doći će
noć. Ostat ću s njima.
Primit ću u svoje srce njihovu
blagu smolu. Ona će za me biti kao vatra.
Nijeme i stisnute
dan će nas zateći kao hrpu bola.

Tri stabla - G.Mistral

Da si blizu, naslonila bih čelo na tvoj štap i, nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu, i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.

Da si blizu. Da si barem tako
nestalno blizu kao kišni oblak
nad izgubljenom kućom u dolini.
kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.

O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim krovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.

Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu klonuti od bdijenja.

Ali noć je, i svijet je daleko.
A ja ne znam mir tvoj. Ptice tvoje
s mojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.

Da si blizu - V.Parun

Vrijeme promiče,
nemam ni daška,
samo sjene ljubavi me prate,
još pamtim tvoje svate
i žalim što naši nisu bili.
Ti si plakala, ja suze sam skrio,
a srce sam tugom mio.
I sada kad se sjetim svega
još me sve to boli,
jer pored toga sto si ti sretna,
jedna nesretna duša te voli.

Zbogom draga,
ja ću da ljubim vraga i
sječanje na te...

.

Jeste bio nacionalista ali i fantastican pjesnik...

PESMA ŽENI - Jovan Dučić

Ti si moj trenutak, i moja sen, i sjajna
Moja reč u šumu; moj korak, i bludnja;
Samo si lepota koliko si tajna;
I samo istina koliko si žudnja.

Ostaj nedostižna, nema i daleka
Jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna kao mladost; neka
Tvoja sen i eho budu sve što seća.

Srce ima povest u suzi što leva;
U velikom bolu ljubav svoju metu;
Istina je samo što duša prosneva;
Poljubac je susret najveći na svetu.

Od mog priviđenja ti si cela tkana,
Tvoj je plašt sunčani od mog sna ispreden;
Ti beše misao moja očarana;
Simbol svih taština porazan i leden,

A ti ne postojiš nit' si postojala;
Rođena u mojoj tišini i čami,
Na suncu mog srca ti si samo sjala:
Jer sve što ljubimo stvorili smo sami.

--

All the accidents that happen
follow the dot
coinsidense makes sense
only with you
you don't have to speak
i feel
emotional landscapes
they puzzle me

then the riddle gets solved and you push me up to this:

...state of emergency...
...how beatuiful to be!...
...state of emergency...
...is where i want to be...

all that no-one sees
you see
what's inside of me
every nerve that hurts you heal
deep inside of me
you don't have to speak - i feel
emotional landscapes
they puzzle me
confuse

then the riddle gets solved and you push me up to this:

...state of emergency...
...how beatuiful to be!...
...state of emergency...
...is where i want to be...

...state of emergency...

...state of emergency...

Bjork

ne plašim se visine, već sedenja na ivici
- nemam više živaca za to

ne plašim se ostavljanja, već čekanja

nema više prostora u grudima
za tako nešto

sve se steglo u iščekivanju,
utrnulo

tromb iščekivanja
koji pliva ka srcu

totalno zagušenje

premalo je vremena
čak i da želiš sad
da stigneš

ravna linija