Forum Klix.ba

Svako treba da se drži svoje staze, da ne skreće na tuđu.
Ne znam, doduše, koja je staza moja, ali znam koja nije.

S druge strane groba živa zvezda kuca
I zapaljeni vetar na početku dana sniva
Noć u mome glasu više ne doziva
prostore izgubljene koje poseduju sunca

Krv moja zaspala pod kamenom ne bunca
zbog pakla iz zemlje iskopanog ko živa
Ovde kamenje peva i ptica se skameni siva
Ovde su svi prvi put mrtvi iza poslednjeg sunca

O zašto smo tako sami i slabi i krti
Dok se zemlja okreće oko svoje smrti
negde ispod zemlje zri tišina zla

Najzad sam dovoljno mrtav ništa me ne boli
Drvo se naginje nad zaboravom nema šta da se
voli

Neka niče cveće iz prokletog tla

Branko Miljkovic

iz knjige "Sjecanja jedne gejse":
( ja sjela pa zapisivala mudralije )

Cak se i kamen moze udubiti ako ga dovoljno dugo udaraju kapi vode.

Mi zivimo svoj zivot kao voda koja tece nizbrdno, krecuci se manje ili vise u istom pravcu dok ne pljusnemo u nesto sto nas prisili promijeniti smjer.

Nikada ne mozemo pobjeci od tuge koju nosimo u sebi

S bolom u srcu gledala sam ga kako odlazi, ali to je bio nekakav ugodan bol, ako tako nesto postoji. Hocu reci, tuzan si kada vidis da se zavrsava najuzbudljivija vecer u tvom zivotu, ali si zahvalan sto si to dozivio.

Ti bježiš od osjećaja koji se već dugo bore negdje duboko u tebi. Inatiš se, prijatelju. Ne želiš priznati sebi da je ona baš ta koja ti je prva misao kad se probudiš ujutro i zadnja kad legneš spavati. Inati se i dalje ali nemoj još dugo, jer takve kao ona nikoga ne čekaju, pa čak ni onog kojeg najviše vole. Ona ti spada u onu čudnu sortu žena, vjeruj mi.

Odgurala sam mnoge od sebe. I guram i dalje sve one koji pokušavaju taknuti nešto što je samo tvoje. Griješim, mnogi dobri odlaze. Ali nijedan ti nije ni blizu.

Ne zajebavaj se s njenim osjećajima, druže. Iz iskustva ti kažem. Ispočetka ti bude svejedno koliku dozu razočarenja ćeš joj dati. Igraš se s njom. Lomiš je. Ali ne osjetiš koliko ti se uvlači pod kožu i koliko ti postaje bitna. I tek onda, kad bude kasno, kad uključi razum, shvati i ode, ti ostaneš sjeban i sam. I shvatiš da si ispustio pravu iz ruku. I koliki si kreten bio... A moglo se drugačije.

Ne, nisi ti bezosjećajna. Ti želiš da drugi tako misle, da te ne mogu povrijediti ma što god da ti učine. Tvrdoglavi stvore, pa tako nećeš ništa postignuti. Samo će te testirati, do koje granice možeš podnijeti bol. A vjeruj, do tih granica čovjek ne zeli doći. Jedino te granice ne želi preći nikada.

rizi-bizi wrote:iz knjige "Sjecanja jedne gejse":
( ja sjela pa zapisivala mudralije )

Cak se i kamen moze udubiti ako ga dovoljno dugo udaraju kapi vode.

"Kap može napraviti rupu u kamenu. Ali, ne silom nego stalnim kapanjem."
Reče jednom davno veliki majstor Ante Kostelić.

" Veliki neprijatelj istine vrlo cesto nije laz - hotimicna, smisljena i necasna, vec mit - uporan, uvjerljiv i nestvaran. Vjerovanje u mit dozvoljava lagodnost misljenja bez neudobnosti razmisljanja." J. F. Kennedy

"Nikad se ne čudim što vidim ljude zle, ali se često čudim što ih ne vidim da se stide." Jonathan Swift

"Zajedničke opasnosti ujedinjuju čak i najgore neprijatelje" (Aristotel).

"Ne rasipajte zlato svojih dana, ne slusajte dosadne, nemojte pokusavati da popravljate sudbinu onih koji su svoj zivot promasili zanavijek, ne poklanjajte svoj zivot neznalicama, prostacima i obicnima! To su bolesni ciljevi, lazni ideali naseg doba. Zivite!!! Zivite divnim zivotom koji je u vama!''

Oscar Wilde

Znao sam da joj se polako uvlačim pod kožu. Još jedna klinka, mislio sam, lako će pasti na svaku moju riječ. Uvukao sam joj se pod kožu, tiho, lopovskim koracima ušao joj u san, i tamo i ostao. Ostao zarobljen između njenog ponosa i moje želje. Njenog neukrotivog inata i mog egoizma. Što sam više bježao, više sam je želio. Što se više vraćala, sve više sam je tjerao. Igrali smo igru u kojoj nijedno nije pokazivalo emocije, držali smo se onog ko prvi kaže ''volim te'', gubi. I nijedno od nas nije izgubilo, a iz bitke smo izašli poraženi oboje. Ona je ostala ukočena dama, puna inata, a ja.. Ja sam, eto, ostao srcem tamo negdje kod nje, a tijelom svake noći kod druge. A ona? Srce je s sobom ponijela, nije ga ostavila kod mene. A ni tijelo ne daje nikom. Rekla je davno, dok sam skidao pahulje s njenih usana da ona ide u paketu. Ne ide tijelo bez srca, a ni srce bez tijela. Ja sam se nasmijao, i mangupski rekao kako divan paket, ni svjestan koliko ću dugo poslije da se sjećam svake njene riječi.

smak wrote:Znao sam da joj se polako uvlačim pod kožu. Još jedna klinka, mislio sam, lako će pasti na svaku moju riječ. Uvukao sam joj se pod kožu, tiho, lopovskim koracima ušao joj u san, i tamo i ostao. Ostao zarobljen između njenog ponosa i moje želje. Njenog neukrotivog inata i mog egoizma. Što sam više bježao, više sam je želio. Što se više vraćala, sve više sam je tjerao. Igrali smo igru u kojoj nijedno nije pokazivalo emocije, držali smo se onog ko prvi kaže ''volim te'', gubi. I nijedno od nas nije izgubilo, a iz bitke smo izašli poraženi oboje. Ona je ostala ukočena dama, puna inata, a ja.. Ja sam, eto, ostao srcem tamo negdje kod nje, a tijelom svake noći kod druge. A ona? Srce je s sobom ponijela, nije ga ostavila kod mene. A ni tijelo ne daje nikom. Rekla je davno, dok sam skidao pahulje s njenih usana da ona ide u paketu. Ne ide tijelo bez srca, a ni srce bez tijela. Ja sam se nasmijao, i mangupski rekao kako divan paket, ni svjestan koliko ću dugo poslije da se sjećam svake njene riječi.

Prejako!

smak wrote:Znao sam da joj se polako uvlačim pod kožu. Još jedna klinka, mislio sam, lako će pasti na svaku moju riječ. Uvukao sam joj se pod kožu, tiho, lopovskim koracima ušao joj u san, i tamo i ostao. Ostao zarobljen između njenog ponosa i moje želje. Njenog neukrotivog inata i mog egoizma. Što sam više bježao, više sam je želio. Što se više vraćala, sve više sam je tjerao. Igrali smo igru u kojoj nijedno nije pokazivalo emocije, držali smo se onog ko prvi kaže ''volim te'', gubi. I nijedno od nas nije izgubilo, a iz bitke smo izašli poraženi oboje. Ona je ostala ukočena dama, puna inata, a ja.. Ja sam, eto, ostao srcem tamo negdje kod nje, a tijelom svake noći kod druge. A ona? Srce je s sobom ponijela, nije ga ostavila kod mene. A ni tijelo ne daje nikom. Rekla je davno, dok sam skidao pahulje s njenih usana da ona ide u paketu. Ne ide tijelo bez srca, a ni srce bez tijela. Ja sam se nasmijao, i mangupski rekao kako divan paket, ni svjestan koliko ću dugo poslije da se sjećam svake njene riječi.

bog te vidio... odakle je ovo?

.

Mima zanimljivo pravo.

Sorel wrote:Mima zanimljivo pravo.

Da nije fasovala kak'u sikiru,

Spopalo je nešta.
Da joj ko sihre ne baci ne do Bog

Sorel wrote:Spopalo je nešta.
Da joj ko sihre ne baci ne do Bog

Moraće kod hodže,

Možda joj je bacio ko na tastaturu pa i nju ponijet

Sta je pisalo

Čitam Sidranov "Otkup sirove kože", pa da podijelim jednu manju epizodu:

Samo što sam stigao s puta, u Goraždu, punom priča i pričalica, podastru mi novosti. Onoj ženi, što je narod sakupljao pare da bolesnog sina pošalje na operaciju u Beč, sve u strmoglav krenulo. Sinovljeva operacija nije uspjela, a u muža joj doktori našli poodmakao karcinom pluća. Ulazi joj narod u dućan, pita:

- Hoće l' tebe, Hasno, išta mimoići? - a ona odgovara:

- Hoće džehenem, ako Bog da.

Tako se u duši običnog, vjerujućeg naroda rastaču okovi besmisla i od beočuga nesreće i patnje sklapa kakav-takav smislen i dovršen životni krug.

Bravo za Sidrana.
Šta očekivat' od njega

smak wrote:Znao sam da joj se polako uvlačim pod kožu. Još jedna klinka, mislio sam, lako će pasti na svaku moju riječ. Uvukao sam joj se pod kožu, tiho, lopovskim koracima ušao joj u san, i tamo i ostao. Ostao zarobljen između njenog ponosa i moje želje. Njenog neukrotivog inata i mog egoizma. Što sam više bježao, više sam je želio. Što se više vraćala, sve više sam je tjerao. Igrali smo igru u kojoj nijedno nije pokazivalo emocije, držali smo se onog ko prvi kaže ''volim te'', gubi. I nijedno od nas nije izgubilo, a iz bitke smo izašli poraženi oboje. Ona je ostala ukočena dama, puna inata, a ja.. Ja sam, eto, ostao srcem tamo negdje kod nje, a tijelom svake noći kod druge. A ona? Srce je s sobom ponijela, nije ga ostavila kod mene. A ni tijelo ne daje nikom. Rekla je davno, dok sam skidao pahulje s njenih usana da ona ide u paketu. Ne ide tijelo bez srca, a ni srce bez tijela. Ja sam se nasmijao, i mangupski rekao kako divan paket, ni svjestan koliko ću dugo poslije da se sjećam svake njene riječi.

Savrseno! Odakle je citat ?

interesimo wrote:

smak wrote:Znao sam da joj se polako uvlačim pod kožu. Još jedna klinka, mislio sam, lako će pasti na svaku moju riječ. Uvukao sam joj se pod kožu, tiho, lopovskim koracima ušao joj u san, i tamo i ostao. Ostao zarobljen između njenog ponosa i moje želje. Njenog neukrotivog inata i mog egoizma. Što sam više bježao, više sam je želio. Što se više vraćala, sve više sam je tjerao. Igrali smo igru u kojoj nijedno nije pokazivalo emocije, držali smo se onog ko prvi kaže ''volim te'', gubi. I nijedno od nas nije izgubilo, a iz bitke smo izašli poraženi oboje. Ona je ostala ukočena dama, puna inata, a ja.. Ja sam, eto, ostao srcem tamo negdje kod nje, a tijelom svake noći kod druge. A ona? Srce je s sobom ponijela, nije ga ostavila kod mene. A ni tijelo ne daje nikom. Rekla je davno, dok sam skidao pahulje s njenih usana da ona ide u paketu. Ne ide tijelo bez srca, a ni srce bez tijela. Ja sam se nasmijao, i mangupski rekao kako divan paket, ni svjestan koliko ću dugo poslije da se sjećam svake njene riječi.

Savrseno! Odakle je citat ?

Mogli smo mi uspjeti, naravno da smo mogli, samo, trebalo je neke stvari žrtvovati. Obično, draga, to tako i ide...Da bi nešto dobila, nešto moraš i izgubiti. Nažalost, ti si izabrala da izgubiš mene...