Pogrešno je predstavljati te dvije strane kao jedine suprotnosti, to čak i daje opravdanje tkz. "vehabijama".
Musliman u BiH, koji itekako praktikuje Islam, bez koka i alkohola u životu, ali na način na koji se islam praktikovao u BiH od dolaska na ove prostore, također je suprotnost od tkz. "vehabija".
Postoje teološke razlike i sam način doživljavanja Islama.
Gazi - Husrev Beg, čovjek čiji je opus i značaj za islam u BiH toliko širok da ga ne vrijedi ni nabrajati, bio je pobornik sufijskog reda. Tkz. "vehabijama" se smrači pred očima kad neko spomene sufije.
Husein ef. Đozo, jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih islamskih učenjaka, bio je kritičar onog dijela islamskog svijeta koji je zagovarao stagniranje, povratak u prošlost. Zamisli šta tkz. "vehabije" misle o čovjeku koji kaže:
"Pravni poredak jednog vremena koji sadrži u sebi sve njegove odlike: kulturni , politički, ekonomski nivo društva, njegovo shvatanje života i poglede na isti, ne može biti vječit. On se mora mijenjati i dopunjavati prema prilikama."
Kao i:
" Ko može tvrditi da se o kur’anskoj misli, koja važi za sva vremena, sva mjesta i prilike, mogla tada izreći konačna formulacija koja će važiti za sva vremena. Takva tvrdnja bila bi potpuno besmislena. Svaki povijesni trenutak uzima iz Božije riječi koliko mu u datom trenutku, prema nivou razvoja života, treba. Prve generacije shavatale su, tumačile i razrađivale Kur’an prema svojim potrebama i mogućnostima. Otuda,takva shvatanja, iako su svojevremeno bila neprikosnovena i najbolje odgovarala, nisu mogla uvijek važiti, niti se smiju smatrati konačnom formulacijom i razradom islamske misli.“
Pa sve do modernih istaknutih bošnjačkih islamskih učenjaka poput Enesa Karića koji o demokratiji i sekularizmu kaže:
Islam u sekularnim zemljama liberalne demokratije ima šansu kao vjera, tu islam postaje, ako tako mogu kazati, mnogo vjerskiji. On tu prestaje biti državna ideologija i sve više se tumači kao vjera, kao moral i kao nazor mnogolikih etičkih normi.
Kao i
Muslimani kao građani zemalja zapadne Evrope mogu posve nesmetano da njeguju i razvijaju pet stvari za koje su klasične teološke škole islama kazale da su svrha islamskog života. Tih pet esencijalnih stvari koje naučava islam su zaštita i afirmiranje: života (nafs), b) vjere (din), c) slobode (aql), d) imovine (mal) i e) časti (ard).
Jednostavno, od dolaska islama na ove prostore pa do danas, način gledanja na islam se razvijao u suprotnom pravcu od konzervativnog, tkz. "vehabijskog".
Naravno, dvije ili više skupina muslimana među kojima postoje teološke razlike mogu zajedno nesmetano funkcionirati sve dok jedna ne počne druge proglašavati neznalicama, onima koji su u zabludi ili nevjernicima, tj. tekfiriti naokolo.
