S obzirom da smo mi ovdje na forumu notali i pokušavali skužiti šta misle ovi u OK BiH, moja malenkost je odlučila obratiti im se kratkim e-mailom koji je poslan na njihove adrese, kao i na adrese Ministra civilnih poslova, i saznati odgovor iz prve ruke.
Poštovani gospodine Rađo,
Kao građanin Bosne i Hercegovine patriotskih osjećaja, kao istinski ljubitelj sporta, a naročito sportskih selekcija jedine nam domovine, te kao redovan poreski obaveznik dijelom zaslužan za financiranje državnih institucija uključujući i Vaš komitet, imam potrebu obratiti vam se prijateljskim e-mailom u cilju dramatične promjene u bh. sportskom životu.
Moram Vam priznati da je tokom netom završenih Olimpijskih igara u Londonu bilo prilično neugodno biti Bosancem i Hercegovcem. Okruženi našim komšijama koji sasvim opravdano sastavljaju ode u čast svojih zlatnih, srebrenih i brončanih olimpijaca, preostalo nam je buditi se u samu zoru kako bismo vidjeli kvalifikacije i jedine nastupe naših sportista čiji broj bi, da nije žalosno mizeran, bio urnebesno smiješan. Svjestan sam činjenice da se njih šestoro, potpuno nezasluženo, našlo na nišanu brojnih medija koji su pomalo nerealno očekivali senzacionalne uspjehe. Istinski ljudski se divim tim mladim ljudima sa dovoljno žejle, snage i financijskih mogućnosti da bez trunke sistemskog rada i pomoći izbore A olimpijske norme. To što njihovi rezultati nisu bili na vrhunskom nivou, i što smo se po 11. put sa olimpijske pozornice vratili praznih džepova, nije njihov, već problem sportskog sistema u čijem ste središtu, s žalošću konstatujem, upravo Vi.
Podsjetit ću vas na nekoliko ključnih nepravilnosti u radu Olimpijskog komiteta BiH u nadi da ste ih i sami svjesni. Naime, Olimpijski komitet BiH je vrlo vjerovatno jedina krovna sportska kuća na svijetu koja Olimpijskim igrama pristupa bez bilo kakvog jasnog cilja i projekta. Ne želim biti jedan od onih koji će vas bezumno napadati, ali je jednostavno neshvatljivo da ste se vi, kao i cjelokupna javnost, Olimpijskih igara sjetili početkom godine. Tako se, uvaženi gospodine predsjedniče, i uvažena gospodo potpredsjednici, ne stvaraju uspjesi i ne donose medalje. Uzet ću za primjer Hrvatsku. Samo nekoliko stotina kilometara od nas, olimpijski komitet uoči svakih igara napravi projekt, propiše jasan broj sportaša koji žele imati, kao i broj medalja koji očekuju. Zadate norme proslijede savezima, te samo oni koji ispune zadatke dobiju financijsku pomoć od olimpijskog komiteta. Potpuna je enigma zašto i mi ne bismo uradili isto ?! Zbog čega ne biste Vi, kao vrh sportske piramide u ovoj troglavoj državi, judo savezi, taekwondo savezu, savezu dizača utega, biciklističkom, bokserskom, hrvačkom, stolnoteniserskom, teniskom, atletskom i drugim savezima za koje postoji realna mogućnost da iznjedre Olimpijca već ove godine dali zadatak da, ukoliko žele dobiti određenu svotu novca, krenu sa pripremama, obukama, kvalifikacijama i drugim poslovima.
Postavit ću vam i par pitanja na koja sam se svojski trudio pronaći odgovore, ali ih jednostavno nema. Jeste li primjetili da smo više sportaša imali 1992. godine kad su sportisti na igre odlazili borbenim avionima NATO-a i UN-a ?! Zbog čega je izvjesni gospodin Ivan Jurić, predsjednik odbojkaškog saveza BiH, samovoljno odbio prijaviti mušku i žensku odbojkašku selekciju na kvalifikacije za evropsko i svjetsko prvenstvo, čime smo postali jedina zemlja u Evropi koja ne učestvuje u kvalifikacijama, i šta ste poduzeli po pitanju takvog ponašanja ?! Zbog čega, iako postoji Kajak/kanu savez BiH ne radi ništa, pa smo izgubili vrhunskog kajakaša, Bišćanina, Dinka Mulića koji brani boje Hrvatske na već dvije Olimpijske smotre ?! Zbog čega biciklistički savez, unatoč vrhunskim uvjetima, nikad nije dao nijednog Olimpijca, dok savezi Hrvatske daju, po igrama, tri do četiri vozača ?! Šta radi streljački savez na čelu sa Slobodanom Popovićem, kad već 12 godina ne može dati više od jednog vrhunskog sportiste ?! Šta konkretno rade bokserski i taekwondo savezi jer, kako vidimo, naši susjedi, ne samo da daju olimpijce, nego i osvajaju medalje u tim sportovima, pa je enigma – zbog čega i mi ne bismo mogli isto ?! I, šta rade ženske reprezentacije u košarci i rukometu, i je li sramota da zemlja koja je dala bard ženske košarke, Raziju Mujanović, praktički ne postoji u ženskom „loptanju pod obručima“.
Gospodine Rađo, za Sochi i Zimsku olimpijadu je puno prekasno. Neka to budu poslijednje igre na kojima će BiH biti nižerazredni učesnik koji zauzme pet sekundi u toku ceremonijala otvaranja igara. Loši uvjeti i manjak ulaganja više nisu alibi. Jer, kakve uslove imaju u Afganistanu, Gabonu, Ugandi ili Moldaviji da su uspjeli osvojiti medalje ?! Molim vas, pokrenite neki projekat, isplanirajte nešto. Znam, kriza je, ali, vjerujte da bismo, ako nemate dovoljno sredstava, rado pozivali humanitarni broj telefona i na taj način pomogli izgradnju bh. sportskih kapaciteta. Ako imate neku bolju ideju od ove koju sam vam predložio, bh. javnost će je sa zanimanjem i vjerujem odobravanjem čuti. Ukoliko pak ne možete, ne znate ili jednostavno ne želite učiniti ništa osim otužnog konstatovanja broja sportista na pojedinim igrama, pozivam Vas, i Vaše potpredsjednike, gospodu Kisića i Kvesića da, u ime sporta, u ime ove zemlje, u ime nas koji je volimo, i u ime čistog obraza, podnesete hitne i neopozive ostavke.
U nadi da ćete moj e-mail pročitati i razmisliti o njemu, srdačno vas i toplo pozdravljam.
Nedžade samo rokaj.
,para ima ,ulaganja nema,koliko je samo rađo skršio na na plaće i službena putovanja i službeno auto,za te novce dva zlata se moglo ćapiti.Akoliko je Rađa??.Na stup srama i smjena isto kao nekad Ušanović .Plate dobr rezultati 0 SVI NAPOLJE .
