Daleko od ad hominema.
Au contraire!
Pokazao si zapravo odredene elemente. Uslijed slabe paznje (tendenciozno ili ne) nisi dobro razumio napisano, te si isto interpretirao kao napad na svoju religiju iako se diskusija vodila o NPP jedne obrazovne institucije, te si predstavio da je receno nesto sto nije ni inisuinirano, te iskazao zavidan nivo netolerancije kojem i svjedocimo vise u drustvima koja nisu sekularna.
Ali, zalud i ovo pisem, kada opet predstavljas nesto napisano na nacin koji tebi odgovara.

odnosno da je biti vjernik psihicki poremecaj. Zapravo je mozda tvoj nacin interpretiranja napisanog i naknadna reakcija nesto o cemu bi trebao razmisliti. Ili poceti uspjesnu karijeru kao novinar SAFF-a.
Nice try.
psihopatologija
psihopatologija (psiho- + patologija), znanost koja se bavi proučavanjem, klasifikacijom i opisivanjem psihičkih poremećaja i njihovih simptoma. Opća psihopatologija opisuje simptome psihičkih poremećaja, dok specijalna psihopatologija definira pojedine duševne bolesti. Psihopatologija definira duševno zdravlje, tj. razliku između normalnog i abnormalnoga funkcioniranja, pri čem normalno funkcioniranje nije strogo određeno, već uključuje niz varijacija između još zdravoga i već bolesnoga. Psihopatologija obuhvaća različite teorijske koncepte koji objašnjavaju pojavu psihopatoloških poremećaja (npr. psihodinamska, kognitivna i egzistencijalna teorija) te deskriptivni koncept koji se zasniva na podrobnim opisima i kategorizaciji psihičkih poremećaja.
Poremećaji osnovnih psihičkih funkcija koji obilježavaju duševne bolesti jesu: poremećaji svijesti – kvantitativni (→ somnolencija; sopor; koma) i kvalitativni (konfuzno-oneroidno stanje, delirantno pomućenje svijesti, sumračno stanje, mjesečarstvo, fuga, amencija, hipnoza); poremećaji orijentacije – u prostoru, u vremenu, prema vlastitoj osobnosti; poremećaji opažanja ili čulne obmane – iluzije, halucinacije i pseudohalucinacije (→ halucinacije), agnozija;
poremećaji pažnje – oslabljena postojanost pažnje (tenacitet), oslabljena sposobnost premještanja pažnje (vigilitet), nedostatak koncentracije; poremećaji pamćenja – prolazna zaboravnost, amnezija, pojačana sposobnost pamćenja (hipermnezija), iskrivljeno sjećanje (pseudomnezija), déjà-vu; poremećaji mišljenja – formalni (ubrzani misaoni tijek, disocijacija misli, usporeno ili kočeno mišljenje, opširno mišljenje, verbigeracija, neologizmi, inkoherentno ili rastrgano mišljenje) i sadržajni (sumanute, paranoidne,
religiozne ili prisilne ideje, ideje odnosa, ljubomore, veličine ili krivice, umetnute misli i dr.); poremećaji osjećaja ili afektivni poremećaji – kvantitativni (manija, depresija, apatija, emocionalna labilnost, patološka razdražljivost) i kvalitativni (afektivna krutost, smetnje općega raspoloženja ili paratimija, grimase ili paramimija); poremećaji nagona – vitalnih (nagoni za samoodržanjem i održanjem vrste) i socijalnih (nagoni koji se očituju u potrebi za razvojem i jačanjem ličnosti te za stvaranjem zajednice i življenjem prema njezinim zajedničkim načelima); poremećaji volje – konstitucionalne i psihotične smetnje (npr. bolesno psihomotorično uzbuđenje, bolesno oslabljena psihomotorika, katatona stanja); poremećaji doživljavanja vlastite ličnosti – očituju se u depersonalizaciji, derealizaciji, fenomenu čitanja ili nametanja misli, autizmu, pa osoba postaje neaktivna i suzdržana (u depresiji) ili pretjerano aktivna i
netolerantna (u maniji).