Dozer wrote:Hakiz wrote:
Da malo ne pretjeruješ.
Recimo ovako. Spremaš se na nasilne demonstracije zbog redukcija vode. Očekuješ da policija koristi suzavac. Nemaš vode kući. Mislim da bi bilo normalno da svratiš do prodavnice i kupiš barem flašu vode. Em da možeš piti, em da ispereš oči ako dođeš pod udar suzavca.
Dok se stanje sa redukcijama ne riješi, pa makar i revolucijom, moraš nekako živjeti svakodnevne potrebe za vodom.
Šta treba, da ljudi dižu revoluciju i dok revolucija ne završi iz prkosa ne kupuju vodu i zanemare higijenu i potrebu za pitkom vodom?
Ne pretjerujem. Samo sam postavio stanje (svima ocigledno).
Usput - suzavac se NIKADA ne ispire vodom, jer mu voda pojacava dejstvo. Samo suhe maramice.
Cisto da znas, da se ne izradis kojim slucajem.
A higijena se mora odrzavati, naravno. Samo, nije li ta higijena malo preskupa, s obzirom da te edukcije tjeraju da kupujes nesto sto ne bi trebalo da kuoujes?
Vodom se ispire, samo se ne smije utrljavati, samo se iz flaše prosipa preko, ne smije se navlažiti maramica pa trljati.
Naravno da je preskupa. Ali ako roditelj u školu u kojoj su redukcije šalje dijete od 10 godina i tom djetetu zatreba da ode u WC ili opere ruke ili napije se vode, šta treba. Da šeka da mu roditelj ode na demonstracije i obezbijedi prekid redukcija. Treba mu ta flaša vode, a paralelno sa tim roditelj treba da ide u rat za ukidanje redukcija.
Dijete ne mora biti u toku sa društveno-političkom situacijom pa da razumije šta se dešava. Njemu roditleja mora obezbijediti vodu, a do roditelja je ostalo.
Slažem se ja sa tobom da problem redukcija treba riješiti, pa ako treba i silom. I da mi odrasli, zdravi i sposobni građani trebamo koristiti sve alate, pa i bojkote, i ostalo. Ali djeca, bolesni i slični su posebna priča. Njima treba kupiti flaširanu vodu.
Evo ti sličan primjer: Svi znamo za humanitarne akcije kada treba nekome ko nema skupiti za liječenje u inostranstvu jer se ovdje ti zahvati ne obavljaju a ZZO ne plaća liječenje u inostranstvu.
Svaka akcija skupljanja sredstava za tu namjenu, naročito uspješna, šalje vlastima signal da ne trebaju raditi na popravljanju situacije u zdravstvu jer, vidimo, narod se snađe. Pa se vlast zabavlja drugim stvarima i novac troši na automobile umjesto da riješi stvari koje narod rješava humanitarnim akcijama.
Treba li prestati skupljati sredstva i boriti se da se ovdje svi ti zahvati obavljaju i da bolesni čekaju na kraj te borbe, ili se treba boriti, a paralelno skupljati za slanje bolesnih u inostranstvo?