Imao Benjo drugara, isto tako motorista turira u mjestu skine auspuh pa kroz mahalu, mangup kojem se siroke narodne mase dive.
Jednog dana drugar uzme Kalasnjikov i krene pljackati granape po starom gradu, od Vratnika pa dalje, kod jednog lokala odluce mu zastitari i murija postaviti sacekusu a gdje nece vide patern, ide od jednog do drugog i sa automatskom puskom mase ljudima pred ocima. Dodje jaran u sacekusu, otvori vatru, rani zastitara u glavu puca po policiji, dobije metak u stomak. Uhapsen, bolnica, siroke narodne mase dove za njegovo zdravlje, zatvor par godinica. Benjo kao dobar drug, preuzme brigu o gospodji supruzi, opsluzuje.
Drug odrobija neku sitnicu, izadje, nastavi sa uspjesnim biznisom, pljacka banke i tako to. Nakon nekog vremena, odluci da se baci u poslovne vode narucenih ubistava. Po necijem nalogu, jos se ne zna cijem, izvrsi atentat na zamjenika predsjednika komisije za vrijednosne papire FBiH, slucaj koji je sam po sebi fascinantan. Jaran iz ove price tu je nebitni izvrsilac, ili kako kazu "osumnjicenik", inace ovaj zamjenik je prezivio dva atentata a pravosudje je obrazlozilo da je on to sam sebe pokusao ubiti. Po svemu sudeci, atentate narucuju iz institucija drzave. Jer ovdje mafija ne drzi pravosudje, to je jedna velika neistina.
O ovom slucaju vecina medija ne zeli ili pisu samo kratko.
Cisto da se rijecima docara znacaj Benje i njegove raje u institucijama drzave i federacije
