Zanima me da mi neko stručan pojasni u vezi naplate cestarine, preciznije način formiranja cijene po pređenom km.
Primjer:
- imamo dionicu od 100 km autoputa/autocesete, uzmimo da je cestarina 10 kf po pređenom km, što znači da bi vožna tom AC-om koštala 10 KM. Ako danas tom dionicom prođe 50.000 vozila, to znači da se inkasira 500.000 KM dnevno. Ovo je recimo nekakav maksimalni kapacitet i "evropska cijena" usluge, koja je puno za našeg čovjeka.
- Zbog toga jedan veliki broj ljudi odlučuje se za sporedne puteve, tako da ćemo nakon zvjesnog vremena imati npr. 30.000 vozila koje će koristiti auto put, a AC će inkasirati 300.000 KM. Ovo je kao neka druga varijanta.
- Treća varijanta bi bila da AC snize cijenu sa 10 na recimo 8 kf/km. Pretpostavka je da će oni što su koristili alternative puteve sračunati i uzeti u obzir mnoge faktore (slabije održavanje zaobilaznih puteva, povećan rizik, veća potrošnja goriva...) i uz ovo pojeftinjenje "progutati nekako lakše 8 KM umjesto 10). Sakle, u ovoj varijanti bi imali 400.000 KM prihoda.
Dakle, konkretno: Isplati li se vlasniku ceste (AC FBiH, npr), držati se tvrdoglavo jedne ("evropske") cijene i da gleda kako mu promet opada ili treba da malo popusti i ljude privlači i navikavana autoput?
Ili su možda u kalkulaciji cijene neke stvari koje su nepoznanica (nekakvo veliko habanje ceste ili štatijaznam), pa ne može iz nekih ekonomskih razloga da ide ispod zacrtane cijene?
[malo konfuzno pitanje, sa previše objašnjenja
baš kao što je nekad to radio Adil Kulenović na NTV 99
]
