Herr Flick wrote:Stvarno ovaj mentalni sklop nas Bošnjaka i opsjednutost Erdoganom je fascinantan

Neki ga dozivljavaju kao Boga,sultana,cara,ja to stvarno nemogu razumit i jos nisam nasao pravi odgovor i objasnjenje zasto je to tako,sta mi imamo zajednicko sa tim covjekom koji je predsjednik druge drzave,da li mi Bošnjaci stvarno mislimo da ce nas Erdogan branit ako sutra bude opet rat..U nedostatku vođe naroda da li Bošnjaci dozivljavaju Erdogana svojim vođom pa tolika opsjednutost i zaluđenost njime,pa Erdoganove slike se kace po fb,da ne govorim ako si Bošnjak ako nesto kazes protiv njega odmah si cetnik,šija,izdajica

Tvoje zapažanje samo govori koliko su određeni politički elementi, kao i njihova biračka pastva, u bošnjačkom korpusu nacionalno zreli. Taj dio bošnjačkog korpusa, koji se oslanja na teokratske režime tipa Erdoganovog, prepoznatljiv je u politici "temeljne" bošnjačke stranke SDA, i to ne treba posebno naglašavati. No, problem je u onome dijelu podaničke politike, koja je kao takva i po defaultu potpuno neodređena i kratkovidna, što vlastiti nacionalni temelj za koji tvrdi da ima historijsku tapiju, gradi na potpuno pogrešnim historijskim faktima. Tako se revival neo-osmanizma na ovim prostorima doživljava kao nešto pozitivno u regionalnim okvirima, odjednom se krvni termin "braća" doživljava kao nešto posve prirodno, iako u historijskom kontekstu BiH je tokom devetnaestog stoljeća upravo od strane Osmanlija ostavljena na cjedilu i prepuštena kao miraz Austro-Ugarskoj.
Projekat neo-osmanizma i BiH, kao moderne evropske države, što je opšta namjera vladajuće stranke na vlasti bar prema istupima njenih čelnika, potpuno je promašena. Kao što osmanlijska vlast nije ništa pozitivno uradila za BiH tokom 19. stoljeća, kada se o sudbini bosanske raje odlučivalo u Stambolu, tako isto ništa bolje ne očekuje ni današnje Bošnjake ako svoju sudbinu prepuste u ruke "starijeg brata", odnosno u ruke Erdoganu, koji u političkom smislu već duže vrijeme srlja i vodi tursku državu u duboke podjele, jer je ipak kemalistička ideja u Turskoj, kao i sam sekularizam, duže ukorjenjena nego li u nekim od današnjh članica EU. U tom smislu Erdogan faktički preko noći želi da raskine sa jednom duboko ukorjenjenom nacionalističkom idejom koja se žestoko opire nasrtajima akapeovskog političkog islama, koji želi mnogo širi uticaj ostvariti sam za sebe i etablirati se kao zaštitnik muslimana od Balkana pa do Bliskog Istoka.
Što se tiče BiH, suština je u tome da svi bošnjački propagatori Erdoganove politike, kao nečega pozitivnog za Bošnjake i BiH, zapravo ne poznaju vlastitu historiju, upravo zbog činjenice da su za interese Stambola bili uvijek moneta za podkusurivanje i "braća" samo u pežorativnom smislu.
Samo na primjeru bosanskog pokreta za autonomiju na čelu sa Gradaščevićem, najbolje se da vidjeti kako su Osmanlije tretirali ondašnje Bošnjake u pokušaju za vlastitim samoopredjeljenjem i različitim pogledima po pitanju vlastite budućnosti. Upravo su Osmanlije bili najveći neprijatelji bosanske autonomije i borbe za vlastitu posebnost, doduše, opet u granicama Osmanlijskog carstva. Iako je taj autonomaški pokret bio vođen interesima bosanske feudalne elite koja je bila svjesna da modernizacijom osmanske vojske gubi vlastite privilegije, i postaje sporedna u sveukupnim društvenim odnosima u carstvu, ipak je imala dobre predispozicije da izgradi jedan ozbiljan nacionalni pokret na kojem su kasnije generacije mogle započeti svoje preporod u svakom smislu, baš kao i drugi južnoslovenski narodi na ovim prostorima. No, upravo su taj pokret Osmanlije obezglavili i ostavili da kao takav luta cijelo jedno stoljeće.
Iz tog razloga bilo kakavom historijskom revivali neo-osmanizma na ovim prostorima treba nedvosmisleno poručiti da nije dobrodošao, jer nas to vlastita historija uči.