palamuda wrote:
Upravo zbog ovog i sličnih komentara podržavam Suljagića, na vjeronauku se ne ide da se pređe gradivo, neko poduči o religiji kojoj djete pripada ili koje mu roditelj nametne. Ja da sam učio Fatihu i Jasin da pređem gradivo nikad ih ne bi naučio. Religija je stvar volje, uma i srca kakvog crnog gradiva nije Kur an tobe jarabi bukvar da se prelazi eto radi rasporeda ministarstva.
Ovo i jeste srž problema niko ne konta šta mu je din i iman, moja djeca idu u mekteb vidim da uče i dosta znaju povremeno ih preispitam i to je to.
Jadan li je Cerić kad je Kur an i hadis sveo na gradivo ko bukvar.
Vidiš, tvoj argument nije kao onaj koji sam prvi spomenuo kao nedovoljan, a to je taj da neka djeca dobijaju prednost odlaskom na vjeronauku i da radi toga ju treba ukinuti, jer kako sam objasnio gore, to vrijedi za još nekoliko predmeta, a još uz to, nikada djeca nisu sa 4,4 (pa čak i 4,3) bila u situaciji da na kraju ne prođu odličnim (barem po mom iskustvu i meni bliskih ljudi - a koji rade u školstvu). Također mi nije dobar argument kako djeca na vjeronauku idu samo radi ocjene, jer to jeste u nekim slučajevima istina, ali ne u svim, a osim toga i na druge predmete idu samo zato što imaju obavezu, a apsolutno ih ne zanima šta se radi na tim predmetima (objašnjavao sam detaljnije to).
Također si rekao da apsolutno nije bitno što se nešto prekida u toku školsku godine, a ne čeka kraj, jer eto, tako su i oni prvi napravili. To je onda samo stvar inata i vraća onim drugim, a apsolutno se ne razmišlja o bilo kakvim posljedicama. Dok sam iašao na vjeronauk, bio sam obavezan na tom predmetu. Morao sam raditi seminarske radove, morao sam pripremati gradovi za kontrolne radove i za usmene odgovore, tako da ja jesam svoje vrijeme u to uložio, a tako je vjerujem i kod mnoge druge djece danas. Zašto im odjednom tu ocjenu uskratiti? Pa barem sačekaj da oni budu nagrađeni za svoj trud, a onda mijenjaj odluku.
Ja sam uvijek za to da se o svemu raspravi i daju pravi argumenti, a ne ovo što se sada potura.
Ovo što spominješ Fatihu i Jasin nema nikakve veze sa ovim, jer vjeronauk ima svoje gradivo, jer se tu uči o istoriji Islama uz još neke stvari koje jesu više vezane za religiju, pravila iste i slično i smatram da je to OK (problem je što se i ide šire od toga i onda se često dobiju neka pojašnjenja koja su više mišljenje predavača, nego što bi stvarno činjenično stanje). (I da, nauči bi ih i da si prelazio kao gradivo, jer se ne razlikuje od bilo kojeg drugog gradiva, barem kada je učenje u pitanju.)
Što se tiče mekteba tu može biti problem vrijeme, pogotovo što uglavnom je to neradnim danima, kada mnogi žele provesti vrijeme sa porodicom, tako da mislim da nije uopšte loša stvar da to bude zadnji čas u školama, kako bi se djeci vrijeme uštedilo (ovo je samo opservacija, ne repliciram i nema veze sa tim da li treba ulaziti u prosjek ocjena, ili ne).
Kada sam ja spominjao gradivo odnosilo se na ostale predmete i to zašto djeca idu na te predmete. Po svemu što se priča, ne vidim razlog da se nakon određenog gradiva neki predmeti više rade, ukoliko to učenik ne želi. Matematika tu najviše dolazi do izražaja, pa nju stalno spominjem - treba naučiti neke osnovne stvari, pa eto i "razlomke, zagrade....", ali integrali, sinusi, ovo, ono apsolutno nije bitno za veliku večinu učenika i ne zanima ih to, zašto se moraju time mučiti, a niko me neće ubijediti da to spada u neku "opštu kulturu". Razumijem zašto se istorija, geografija i slični predmeti uče stalno, jer radi neke opšte kulture treba neke stvari znati, ali neke stvari iz matematike, fizike, hemije, biologije,...., apsolutno nisu bitne. Zato sam i rekao da bi onda i moglo nakon što se pređe određeno gradivo iz nekih predmeta dozvoliti djeci da ih više ne uče, jer im ne trebaju (sve se ovo odnosi na komentare kako se na vjeronauk samo ide radi prisile roditelja i radi ocjene, a ne radi toga što to neko želi).
Mogu se složiti sa tim da treba promijeniti koncept nastave, barem ako već sve ulazi u prosjek, da bi se na taj način neke stvari objektivizirale (učiti ljude samo o činjenicama istorijskim), a ne da se ocjene dobijaju radi nečijeg poimanja vjere, koje se može razlikovati od poimanja roditelja.
Ono što meni najviše smeta u cijeloj ovo priči su argumenti ZA i PROTIV, smatram da većina onih koji su ZA i nisu stvarno razmislili o problemu, nego daju argumente koje su čuli od drugih i na osnovu toga brane svoj stav, dok i ovi koji su PROTIV to isto rade i jedini argument im je to da je to napad na Islam (oni su mi čak i gori od ovih prvih), a niko se ne trudi argumentovano osporiti odluku.