Na današnji dan umro je Stefan Banach. U srednjoj školi drugovao je sa još jednim budućim matematičarem, Witoldom Wilkoszom. Po završetku srednje škole, obojica su željeli postati matematičari, ali vođeni osjećajem da ne mogu ništa doprinijeti, te da je sve bitno već otkriveno, Banach počinje studij inženjerstva, a Wilkosz orijentalnih jezika.
Banach za vrijeme prvog svjetskog rata drži instrukcije iz matematike, gradi ceste (nije mobiliziran zbog slabog vida) - ali i druguje sa Ottonom Nikodymom i Wilkoszem. Vihor rata donosi poznatog matematičara Hugu Steinhausa u Krakov, gdje su se i ova trojica nalazili, pa u njegovim memoarima nailazimo na sljedeći pasus:
"U toku jedne šetnje u ušima su mi zazvonile riječi 'Lebesgueova mjera'. Prišao sam klupi u parku i predstavio se mladim matematičarima-početnicima. Rekli su mi da imaju još jednog druga po imenu Witold Wilkosz, koga su posebno hvalili. Mladići su bili Stefan Banach i Otto Nikodym. Od tog trenutka smo se redovno sretali i ... odlučili smo da osnujemo udruženje matematičara"
Sa Steinhausom Banach piše svoj prvi rad. U nastavku, Banach doktorira matematiku - iako tehnički nije imao kvalifikacije za takvo što - a njegova disertacija se smatra prvim djelom funkcionalne analize.
Banach sarađuje sa Steinhausom, Kuratowskim, a u Škotskom kafeu (na slici) druguje i rješava probleme sa Ulamom, Mazurom, Kacom, Schauderom, Kaczmarzom...
U drugom svjetskom ratu preživio je egzekucije poljskih akademika, radio je u njemačkom institutu za infektivne bolesti - hranio je vaši. Umire 1945. od posljedica raka pluća. Poznat je po svom konceptu funkcionalne analize, Banachovim prostorima, Hahn-Banachovoj teoremi, teoremi o fiksnoj tački... i paradoksu Banach-Tarskog.
Taj paradoks glasi: Kuglu je moguće rastaviti u konačno mnogo disjunktnih dijelova tako da se njenim sastavljanjem dobiju dvije nove kugle identične staroj.
Sve to pod pretpostavkom da važi ozloglašeni aksiom izbora (sjetih se
ove FB grupe 
)