Forum Klix.ba

Osmi Socrates wrote: ↑05/03/2024 10:15 Rođen sam u Jugoslaviji. I četnik je navalio na mene krajem dvadesetog vijeka usred Evrope. To je dovoljno da znam.

Zašto neko mora živjeti u zemlji da bi znao o čemu se radi? Jugoslavija nije nebitna zemlja, i njena istorija je dobro poznata svima koji žele čitati. Nerijetko je i primjer u akademskim radovima. Uglavnom negativan. Samo neki zaluđeni marksista može to ocijeniti pozitivnim.

Eksperiment zemlja. I prva i druga. Nakon svega što se izdešavalo, tvrditi da je pismenost došla na taj prostor sa Jugoslavijom je pomalo neozbiljno.

Kao da ja kažem da je bračni par imao idealan brak sve dok muž nije izmasakrirao ženu satarom. Dva-tri genocida nije dovoljno?

MarlboroGold wrote: ↑04/03/2024 22:54 Vladao je zemljom cca 40 godina. Naravno da jeste diktator.

Druga je stvar kakva je bila ta diktatura.

piupiu wrote: ↑05/03/2024 03:42
I da dodam još jednu stvar - 1974. je ženama Ustavom zagarantovano pravo na abortus. YU je prva zemlja na svijetu ikada koja je to radila (Francuska je isto uradila prije koji dan, i kako to već biva na zapadu, CNN ih je sad proglasio 'prvom zemljom', zaboravljajući na sve one ispred nje - bilo ih je poslije Jugoslavije još 2-3). A mi danas imamo klečavce u Zagrebu koji se mole za djevičanske pojaseve i daije u Bosni koji raspravljaju može li žena sama do Zenice. Mislim, neka njih, nek kleče i pričaju... sve dok ih je malo i dok ne drže nikakve poluge vlasti. Problem je što drže kulturalno-doktrinarne poluge i što ih je sve više i više.

sinuhe wrote: ↑05/03/2024 13:50 Malo ko od samih komunista je bio obrazovan. Vise su o marxizmu znali profesori u Beogradu i Zagrebu kojima su prvo podmetnuli saradnju sa neprijateljem.
Uopste nisu ostavili ni pisanog traga o sebi. Ako su sta pisali to su najcesce memoari o ratu ili neka tuzakanja.

_BataZiv_0809 wrote: ↑05/03/2024 07:03

tramvajtrojka wrote: ↑04/03/2024 23:15

Nije bila diktatura a ljudi isli na višegodišnje robije na goli otok jer su bacili šalu u vezi najveceg sina

Ako izuzmemo postratne godine, ukupno je izrečena 291. presuda za verbalni delikt u 30 godina. Više je filmskih radnika izopšteno iz Holivuda zbog komunističkih simpatija tokom tri godine čistki, nego što je jugoslovenskih disidenata zatvoreno u zadnjih 30 godina tog režima.

There is a certain historical irony that Yugoslavia should find itself behind the times in the struggle for political freedom. Yugoslavia, which rejected Soviet domination in 1948, later developed a reputation for being the freest and most liberal of the Communist states in Europe. To a certain degree, this liberality was real: Yugoslav citizens were allowed to travel, to engage in small-scale private enterprise, and to read and produce artistic and journalistic works with a latitude unknown in their Warsaw Pact neighbors. But repression in Yugoslavia has been equally real: Yugoslavia is believed to have more political prisoners than any other country in Europe with the possible exception of Turkey…
...During the Cold War, US and Western European policy toward Yugoslavia was based on the goal of keeping it independent of the Warsaw Pact. As part of this policy, Western governments avoided criticizing Yugoslavia's human rights practices. Their aim was to keep Yugoslavia stable and thus invulnerable to Soviet pressure. With the end of the Cold War, and the growing recognition that no foreign influence may suffice to hold Yugoslavia together in its current form, such attitudes were changing...

piupiu wrote: ↑05/03/2024 03:42

MarlboroGold wrote: ↑04/03/2024 22:54 Vladao je zemljom cca 40 godina. Naravno da jeste diktator.

Druga je stvar kakva je bila ta diktatura.

Ispravka - na Titova insistiranje je kreirano kolektivno predsjedništvo koje je radilo paralelno s njim od 1970., ako se dobro sjećam, on je htio da se povuče iz aktivnog upravljanja u neku ulogu ideološkog mentora. Ali i to 'aktivno upravljanje' uopšte nije izgledalo tako kako se danas koristi ta riječ 'diktator'. Možda - da se Tito pitao i diktirao - ne bi nikada ni bilo samoupravnog sistema, izmedju ostalog. Poslušajte onaj intervju Dejana Jovića kod Lade Tomičića od prije nekoliko stranica. Čovjek je proveo 3 godine u Titovom arhivu i našao izuzetno zanimljivih stvari. Napisao je odličnu knjigu "Uvod u Jugoslaviju" u kojoj analizira odnose vlasti, ideološko vodstvo i tu ulogu koju je Tito igrao maltene kao neki izabrani politički predstavnik u parlamentarnoj demokraciji, kojem pišu ljudi iz njegove izborne jedinice.

Na primjer, Tito je primio 400 hiljada pisama od radnika za svog predsjedničkog života, u prosjeku 100 dnevno, i na veliki je broj sam odgovarao. U tim pismima su ga ljudi obavještavali o problemima na terenu, gdje se praksa kosila s idejama, dogovorima, programima, željama, htijenjima. Pa pokazuje na slučaju jednog čovjeka iz Kraljeva, koji Titu piše pismo s riječima "Ti si, druže Tito, kriv" kako Tito nije bio ni najmanje svemoćan, pa sam tim ni taj idalni zamišljeni tip 'diktatora' kojim se ljudi danas brane od odgovornosti za mnoge stvari.

Dakle, taj čovjek piše Titu (mislim da je iz Kraljeva) kako ne može dobiti posao. I Tito ga odmah primi da vidi u čemu je problem. I napiše neku preporuku lokalnim funkcionerima, koji ga dvije godine ignorišu. Pa se ta saga pretvori u 2 godine pisama izmedju Tita i tog čovjeka iz Kraljeva, dok na kraju balade Latinka Perović ne riješi problem njegovog zaposlenja.

To kako se iz Zapadne perspektive gleda na pitanje demokratija i dikatature je interesantno. Jović, na primjer, objašnjava kako je Jugoslavija smatrala samoupravljanje sastavnim dijelom svoje ideje o tome šta čini demokratsko društvo smatrajući da radnik i mali čovjek na Zapadu zapravo ne učestvuju ni u kakvim stvarnim odlukama i da je (kako marksizam i podučava) jedino ekonomsko oslobodjenje - i učestvovanje i u ekonomskom i u društvenom odlučivanju - zapravo demokratski.

Pa onda Jović prati kako se tematika pisama mijenja u periodu nakon 1966. - do tada su "ljudi od njega tražili izravnu pomoć u raznim životnim, pravnim, socijalnim pitanjima, sredinom šezdesetih se fokus promijenio, pa su sada gradjani pisali o političkim odlukama i procesima s kojima se nisu slagali i koje nisu razumjeli" (Jović, 173). Kad je Ustavom iz 1974. uveden delegatski sistem, skoro je 700 000 ljudi izabrano u razne organe samoupravljanja. Sad, pitanje je koliko je to efikasno, ali ovdje pričamo o predstavljanju.

I da dodam još jednu stvar - 1974. je ženama Ustavom zagarantovano pravo na abortus. YU je prva zemlja na svijetu ikada koja je to radila (Francuska je isto uradila prije koji dan, i kako to već biva na zapadu, CNN ih je sad proglasio 'prvom zemljom', zaboravljajući na sve one ispred nje - bilo ih je poslije Jugoslavije još 2-3). A mi danas imamo klečavce u Zagrebu koji se mole za djevičanske pojaseve i daije u Bosni koji raspravljaju može li žena sama do Zenice. Mislim, neka njih, nek kleče i pričaju... sve dok ih je malo i dok ne drže nikakve poluge vlasti. Problem je što drže kulturalno-doktrinarne poluge i što ih je sve više i više.

piupiu wrote: ↑05/03/2024 03:42

MarlboroGold wrote: ↑04/03/2024 22:54 Vladao je zemljom cca 40 godina. Naravno da jeste diktator.

Druga je stvar kakva je bila ta diktatura.

Na primjer, Tito je primio 400 hiljada pisama od radnika za svog predsjedničkog života, u prosjeku 100 dnevno, i na veliki je broj sam odgovarao. U tim pismima su ga ljudi obavještavali o problemima na terenu, gdje se praksa kosila s idejama, dogovorima, programima, željama, htijenjima. Pa pokazuje na slučaju jednog čovjeka iz Kraljeva, koji Titu piše pismo s riječima "Ti si, druže Tito, kriv" kako Tito nije bio ni najmanje svemoćan, pa sam tim ni taj idalni zamišljeni tip 'diktatora' kojim se ljudi danas brane od odgovornosti za mnoge stvari.

Čitalac wrote: ↑05/03/2024 14:27

Human Rights Watch nije mislio tako 1990. godine.



https://www.hrw.org/reports/1990/WR90/HELSINKI.BOU-05.htm#P714_157941

Prva polovica šezdesetih, u političkom smislu još uvijek „rankovićevsko” doba, ali sa socijalističkim monolitom koji je u kulturnome i subkulturnom smislu već bio poprilično razdrman. Svakodnevni život bio je ispunjen krajnjom studentskom oskudicom ali istovremeno i punim, gotovo raskošnim intenzitetom života. Mene je školovala majka, radeći kao administrativna radnica s minimalnom plaćom, i ja ni danas ne razumijem kako je to uopće uspijevala. Da, pomoćno sredstvo bili su paketi, oh, ti sjajni paketi od kuće s domaćim namirnicama, pa si bio opskrbljen za pola mjeseca. Istovremeno, postojala je i osjećala se tamna politička sjena nad cijelim tim načinom života. Počneš, recimo, primjećivati kako već neko vrijeme nema čovjeka! Nije ti bio osobito blizak, ali pojavljivao se u širem društvu, i sad odjednom primijetiš kako ga nema – nema ga ni kroz mjesec, ni kroz dva, nema ga godinu. A onda se pronese neki tihi, potmuli glas, ne znaš ni od koga je krenuo, da je čovjek zaglavio, bez suda i osude, samo ga je policija maknula. Pa prvi put čuješ za ime otoka – Sveti Grgur, i odmah nepogrešivo, i bez posebnih objašnjenja, osjetiš da je to ukleto, strašno mjesto. Poslije se čovjek i pojavi, ali to više nije isti čovjek – siv u licu, bez svih zuba i bez osmijeha, hoda nekako postrance, kao da se krije od sebe samoga. Niti ga što pitamo, niti on što govori.

istra_hr wrote: ↑05/03/2024 09:49

Piaty wrote: ↑04/03/2024 22:25

Nego, hajd eto da uzmemo za ozbiljno te babine gatke i šta bi bilo kad bi bilo.

Evo pitanje, ko bi bio predsEdnik Jugoslavije?

Alexandar bre Vučić

sinuhe wrote: ↑05/03/2024 13:50 Malo ko od samih komunista je bio obrazovan. Vise su o marxizmu znali profesori u Beogradu i Zagrebu kojima su prvo podmetnuli saradnju sa neprijateljem.
Uopste nisu ostavili ni pisanog traga o sebi. Ako su sta pisali to su najcesce memoari o ratu ili neka tuzakanja.

n+1 wrote: ↑05/03/2024 13:59

piupiu wrote: ↑05/03/2024 03:42
I da dodam još jednu stvar - 1974. je ženama Ustavom zagarantovano pravo na abortus. YU je prva zemlja na svijetu ikada koja je to radila (Francuska je isto uradila prije koji dan, i kako to već biva na zapadu, CNN ih je sad proglasio 'prvom zemljom', zaboravljajući na sve one ispred nje - bilo ih je poslije Jugoslavije još 2-3). A mi danas imamo klečavce u Zagrebu koji se mole za djevičanske pojaseve i daije u Bosni koji raspravljaju može li žena sama do Zenice. Mislim, neka njih, nek kleče i pričaju... sve dok ih je malo i dok ne drže nikakve poluge vlasti. Problem je što drže kulturalno-doktrinarne poluge i što ih je sve više i više.

Većina medija je stavila naglasak na to da je Francuska prva koja je ustavom eksplicitno garantovala pravo na abortus, što je tačno. Jugoslavenski ustav nije spominjao ni ženu ni abortus, nego "pravo čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece".

n+1 wrote: ↑05/03/2024 13:59

piupiu wrote: ↑05/03/2024 03:42
I da dodam još jednu stvar - 1974. je ženama Ustavom zagarantovano pravo na abortus. YU je prva zemlja na svijetu ikada koja je to radila (Francuska je isto uradila prije koji dan, i kako to već biva na zapadu, CNN ih je sad proglasio 'prvom zemljom', zaboravljajući na sve one ispred nje - bilo ih je poslije Jugoslavije još 2-3). A mi danas imamo klečavce u Zagrebu koji se mole za djevičanske pojaseve i daije u Bosni koji raspravljaju može li žena sama do Zenice. Mislim, neka njih, nek kleče i pričaju... sve dok ih je malo i dok ne drže nikakve poluge vlasti. Problem je što drže kulturalno-doktrinarne poluge i što ih je sve više i više.

Većina medija je stavila naglasak na to da je Francuska prva koja je ustavom eksplicitno garantovala pravo na abortus, što je tačno. Jugoslavenski ustav nije spominjao ni ženu ni abortus, nego "pravo čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece".

ZAKON O USLOVIMA I POSTUPKU ZA PREKID
TRUDNOĆE
Sl. list SRBIH br. 29/1977

II - PREKID TRUDNOĆE
Član 3

Prekid trudnoće vrši se po zahtjevu trudne žene (u daljem tekstu: trudnica).

piupiu wrote: ↑05/03/2024 15:30

n+1 wrote: ↑05/03/2024 13:59

piupiu wrote: ↑05/03/2024 03:42
I da dodam još jednu stvar - 1974. je ženama Ustavom zagarantovano pravo na abortus. YU je prva zemlja na svijetu ikada koja je to radila (Francuska je isto uradila prije koji dan, i kako to već biva na zapadu, CNN ih je sad proglasio 'prvom zemljom', zaboravljajući na sve one ispred nje - bilo ih je poslije Jugoslavije još 2-3). A mi danas imamo klečavce u Zagrebu koji se mole za djevičanske pojaseve i daije u Bosni koji raspravljaju može li žena sama do Zenice. Mislim, neka njih, nek kleče i pričaju... sve dok ih je malo i dok ne drže nikakve poluge vlasti. Problem je što drže kulturalno-doktrinarne poluge i što ih je sve više i više.

Većina medija je stavila naglasak na to da je Francuska prva koja je ustavom eksplicitno garantovala pravo na abortus, što je tačno. Jugoslavenski ustav nije spominjao ni ženu ni abortus, nego "pravo čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece".

Da, kontam, pogledala sam francusku forumulaciju - ona je eksplicitnija, ali kasni pola stoljeća. Ili da obrnem - Jugoslavija je svoju formulacija pravila prije pola vijeka i shodno tome je bila toliko ispred svog vremena da mislim da ne moramo tražiti dlaku u jajetu. Ustav je propisao pravo, a zakon razradio i regulisao tu oblast.

ZAKON O USLOVIMA I POSTUPKU ZA PREKID
TRUDNOĆE
Sl. list SRBIH br. 29/1977

II - PREKID TRUDNOĆE
Član 3

Prekid trudnoće vrši se po zahtjevu trudne žene (u daljem tekstu: trudnica).

Ovaj zakon se i dalje primjenjuje u BiH.

Bodkin wrote: ↑05/03/2024 15:25

n+1 wrote: ↑05/03/2024 13:59

piupiu wrote: ↑05/03/2024 03:42
I da dodam još jednu stvar - 1974. je ženama Ustavom zagarantovano pravo na abortus. YU je prva zemlja na svijetu ikada koja je to radila (Francuska je isto uradila prije koji dan, i kako to već biva na zapadu, CNN ih je sad proglasio 'prvom zemljom', zaboravljajući na sve one ispred nje - bilo ih je poslije Jugoslavije još 2-3). A mi danas imamo klečavce u Zagrebu koji se mole za djevičanske pojaseve i daije u Bosni koji raspravljaju može li žena sama do Zenice. Mislim, neka njih, nek kleče i pričaju... sve dok ih je malo i dok ne drže nikakve poluge vlasti. Problem je što drže kulturalno-doktrinarne poluge i što ih je sve više i više.

Većina medija je stavila naglasak na to da je Francuska prva koja je ustavom eksplicitno garantovala pravo na abortus, što je tačno. Jugoslavenski ustav nije spominjao ni ženu ni abortus, nego "pravo čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece".

A pravo covjeka da slobodno odlucuje o radjanju djece znaci sta?

Piaty wrote: ↑05/03/2024 14:46 Alexander bre Great

Osmi Socrates wrote: ↑05/03/2024 07:09 BiH se neće raspasti jer bi se za takav raspad trebao desiti tektonski poremećaj u međunarodnim odnosima sličan kraju Hladnog Rata. Ne kažem da se teoretski to ne može desiti, ali nije veoma izgledno. Ovo što Rusi rade možda liči na to, ali još to nije to. A i ako se desi, mislim da će onda raspad BiH biti jedan od manjih svjetskih (i evropskih) problema. Raspašće se onda čitava Evropa.

nineinchnails wrote: ↑05/03/2024 13:40

MarlboroGold wrote: ↑04/03/2024 22:54 Vladao je zemljom cca 40 godina. Naravno da jeste diktator.

Druga je stvar kakva je bila ta diktatura.

On je bio izabran voljom naroda i po nalogu KPJ kao dozivotni predsjednik, nikakav diktator. To sto su mu stvorili "kult licnosti" nije uopste kriv.
Bio je vodja ustanka protiv fasizma i vrhovni komandant NOVJ. Zasluzio je da bude dozivotni predsjednik.
Uporedi npr. Sadama Huseina ili Staljina s Titom, razlika je ogromna.

sinuhe wrote: ↑05/03/2024 07:43 Na neki nacin tuzno da Jugoslaviju niko nije branio kad je trebalo.
I zasto nista nije ostalo od samoupravljanja ni u tragovima? Nisam cuo ni da se stotinjak ljudi okupilo oko necega zajednickog za ovih 30 godina u smislu stvaranja dodatne vrijednosti.