E, evo i mene da odgovorim na sljedeću turu:
@japin_mutapi i @Halkerk:
Eğer kardeş Türk iseniz, o zaman ben senin kardeşin değilim
Ili što bi se reklo na "našem" srpskohrvatskom: "Ti, ako si brat Turčin, ja ti nisam brat..." (Ovo je rekao jedan koji je bio puno pametniji od mene). Ja vrlo dobro znam (i bez popisivača) da sam Bošnjak, da mi je vjera Islam a da mi je jezik Bosanski, ali mi mati nije Turska. I svako drugačije tumačenje smatram agresijom na svoje JA. Svaka dalja diskusija je izlišna. Hvala
Uostalom, stvarno me iritira zaključak koji se uporno provlači na ovoj temi (a ti ga @Janko_007 šiljiš, Bog te u pamet okrenuo) "Da nije bilo Turaka/Osmanlija ne bi bilo ni Hrvata ni Srba, jerbo da su tako htjeli - zaista ih ne bilo za vijek vjekova..."
A ja odgovaram: "Ma šta to balegate
"
A što balegate? E, evo zašto:
1. Dolaskom Turaka Osmanlija na ova (ionako rijetko naseljena) područja - isti decimiraju svu plemsko/svešteničku elitu, najviše jataganom a nešto (jako malo) i primamljivim ponudama. Rezultat: NESTANAK BOSANSKOG PLEMSTVA I SVEŠTENSTVA;
2. Dolaskom Turaka Osmanlija vrši se tektonska izmjena teološke slike Bosne (a bogami i Hercegovine): Službena vjera je Islam, službeni jezik je Turski a neprikosnoveni vladar je turski Sultan - svi koji se ne uklapaju u ovo smatraju se podanicima drugog reda/otpadnicima i klasificiraju se na nivo domaćih životinja (koje su počesto smatrane i vrijednijim). Rezultat: BRISANJE IZ SUDSKOG REGISTRA CRKVE BOSANSKE (ZATIRANJE SVIH TRAGOVA POSTOJANJA), ZAUSTAVLJANJE SVAKOG RAZVOJA (UKLJUČUJUĆI I PISMENOST I JEZIK) HRIŠĆANSKO/KRŠĆANSKOJ RAJI.
3. To je proces koji je trajao 200-tinjak godina i tek u XVII vijeku dolazi do formiranja nukleusa nacija (uključujući i Bošnjake) na ovim prostorima. Do tada je svaka vrsta nacionalnog okupljanja bila strogo zabranjena i podložna kazni. A u to vrijeme je Evropa dobrano odmakla u prosvjetiteljstvu, naučnim i geografskim otkrićima. Rezultat: TEK U XVII VIJEKU SE POČINJU STVARATI NACIJE - ŠTO PRIRODNIM PRIRAŠTAJEM STANOVNIŠTVA ŠTO SVJETSKIM PROCESIMA (ČITAJ ŠKOLOVANJEM VAN GRANICA TURSKOG CARSTVA)
Sad će zagraktati ovi koji imaju problema sa nacionalnim identitetom: A šta je sa Pećkom Patrijaršijom? A šta je sa Bosnom Srebrenom?
A ja na to odgovor brzi dajem:
Padom Smedereva (1459) Turci gumicom brišu svaki oblik Srpske Pravoslavne Crkve - zabranjuje se izgradnja crkava i manastira, a ono što je ostalo "...ne smije (dimenzijama) biti veće od pojate za stoku...", "zvona i krovovi na crkvama da se pretope u kuršume - jerbo stoki treba jedino zvono oko vrata..." I tako dalje. Patrijaršiju obnavljaju (braća Makarije i Mehmed-Paša Sokolović) tek u XVII vijeku, znači opet nisu Turci. "...spaljivanje moštiju Sv. Save u Beogradu - što je Srbima uvreda u rangu rušenja Kjabe za muslimane..."
TEK u XVII vijeku "...bosanski kustod fra Anđeo Zvizdović junački pristupa pod čador sultanov na Milodraškom polju i isposluje od njega zaštitu za narod u času općeg rasula. Sultan, ne samo vrstan ratnik nego i dalekovidan državnik, daje fra Anđelu glasovitu Ahd-namu, osnovni pravni dokument kojim su franjevci branili Crkvu i vjernike puna četiri vijeka..." Bosanska Biskupija se osniva tek 1840 (znači - sredina XIX vijeka)
Ako je sve ovo gore pobrojano dokaz Osmanske vjerske tolerancije i ne-činjenja ničega u cilju zatiranja Kršćanstva/Hrišćanstva, onda vi zaista imate problem sa percepcijom.
Naravno, sve to skupa ima i istorijske razloge, jerbo:
Već od početka Turska je bila osvajačka država. Za nju je ratni plijen bio bitan: njime je ona plaćala i nagrađivala svoje borce a on je ujedno omogućavao da se oni koji se nalaze na višem položaju mogu odavati raskoši i uživanju. Dok je bilo uspješnog osvajanja, dok je ta država cvala, vojska je bila zadovoljna a porezi za podložnike podnošljivi pa je vladao relativno miran poredak. Tako je to bilo u 15. i 16. stoljeću pa s početka i u 17. st. Kad su prestala osvajanja, kad su ratovi za Turke postali gubici, pojavili su se u državnoj blagajni strahoviti manjci pa turska uprava nije imala čime plaćati vojsku i podmirivati ostale državne troškove. Da se domogne novca, država je pribjegla sve većem i većem oporezovanju stanovništva pa tako porezi postaju sve teži, sve raznovrsniji i brojniji. Normalno bi bilo da poreska opterećenja snose svi građani i to razmjerno prema svojoj ekonomskoj moći. U Turskoj je, međutim, vojnički stalež (janjičari i spahije ) bio od ovih tereta izuzet; u gradovima su se trgovci i obrtnici domogli janjičarskih povlastica prostim upisivanjem u njihovu organizaciju ili time što su bili posjednici čifluka. Sav teret, prema tome, spao je gotovo isključivo na seljake i to prvenstveno kršćanske. - Oni nisu bili u stanju platiti porez pa su se morali zadužiti uz visoke kamate. To je bio siguran put do gubljenja vlastitog posjeda - da postanu kmetovi s vrlo teškim obvezama (besplatni rad begu na njegovu zemljištu, besplatno popravljanje tvrđava i putova, dovoženje hrane i streljiva za vojsku i sl.). Istina, i turska je država krajem 18. st. pokušala obvezati i povlaštene slojeve da plaćaju porez (Mustafa III. g. 1765) ali su se oni tome snažno oduprli.
Šta hoću da kažem? Hoću da kažem da je sve to bilo kako je bilo ali NIJE bilo vjerske tolerancije i ne treba stvarati neke romantičarske slike o prosvjetiteljsko/humano/tolerantnom Osmanskom carstvu. A takva su bila manje-više i sva ostala carstva svijeta.
CRKVE SE JESU RUŠILE TADA
