carobnjak_N wrote: ↑15/10/2020 08:15
Htio sam reći ovo : ako je sve svijest ili svijest u naprezanju i kretanju, a ona je svjesna sebe u totalitetu, onda je to drukčija vrsta svjesnosti u kojoj nema podjele na subjekat i objekat.
Kad je Svijest budna i svjesna, a to je kad koristi svoje sposobnosti i radnje naprezanja, kretanja, opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja, tada IMA PODJELE NA SUBJEKT I OBJEKT. Odnosno, ima podjele na fizičke i psihičke radnje i na Vršioca fizičkih i psihičkih radnji. Ili, pak, ima podjele na UZROK i POSLJEDICU, imajući na umu da je Vršilac fizičkih i psihičkih radnji uvijek Subjekt i Uzrok, a njegove fizičke i psihičke radnje su uvijek Objekti i Posljedice.
A kad Subjekt miruje i spava, tj. ne koristi svoje fizičke i psihičke sposobnosti i kad nije svjestan ničega, tada nema podjele na Subjekt i Objekt, ni na Uzrok i Posljeficu, ni na Radnje i Vršioca radnji. To je stanje NIŠTAVILA (u fizici poznato pod nazivom Kvantni vakuum) u kojem su pojmovi Ništa i Nešto izjednačeni, tj. isti.
carobnjak_N wrote: ↑15/10/2020 08:15Kad se uobliči u neku formu, tad nastaje ova vrsta svjesnosti i opažanja objekata "izvan sebe". Sama čula koja opažaju objekte istovremeno stvaraju granice subjektu. U prvom slučaju, prije formiranja, toga nema, jer svijest nema čega biti svjesna osim sebe, nema drugih. Iz pozicije partikularne svjesti, ova fundamentalna svijest zbog toga se čini kao nesvjesna. Iako nije tako, tako samo izgleda iz pozicije subjekat-objekat svjesnosti. Istovremeno je Svijest na obje pozicije iz kojih doživljava sebe. I na ovoj partikularnoj kojih je mnoštvo, i na ovoj totalnoj u kojoj je svjesna jedino sebe i ničega drugog.Po tvojoj teoriji to bi bila pozicija prije naprezanja i kretanja, nematerijalno postojanje ako sam dobro razumio?
Da bi mogli ispravno da razumijemo Zakon postojanja, najvažnije je ispravno razumjeti pojmove "Subjekt" i "Objekt". Onaj ko te pojmove dugačije razumije nego se ovi pojmovi u okviru Zakona postojanja objašnjavaju i razumiju, taj ne može razumjeti Zakon postojanja. Pa ću ja sada, ponovo, da pokušam još jednom da objasnim šta ovi pojmovi u Zakonu postojanja podrazumijevaju. Krećem od pojma "Subjekt".
U Zakon u postojanja pojmovi "Subjekt, "Svijest" i "Jastvo" znače isto. Te tri riječi su sinonimi, jer označavaju jedan i isti pojam. Šta taj pojam u Zakonu postojanja podrazumijeva, odnosno, Šta je Subjekt, odnosno, šta je Svijet ili Jastvo?
To je, po Zakonu postojanja, nešto što nije materijalno, nešto što nema nikakva fizička svojsta i što, zbog toga, ni na koji način nije opažljivo, ni spoznatljivo. To je nešto što ni samo sebe ne može da opazi, ni spozna i nešto što ne može ništa znati o sebi kao Subjektu, tj. kao Svijesti ili Jastvu. Jedino što o sebi može da zna, jeste DA POSTOJI. To može da zna samo uz pomoć svojih 7 fizičkih i psihičkih radnji u vrijeme kad ih vrši. Jedino tada može da kaže sebi, na primjer: "Mislim, dakle, postojim". Ili naprežem se, krećem se, opažam svoje naprezanje i kretanje, osjećam, pamtim i razumijem, dakle POSTOJIM. Ova Dekartova metoda je najispravnija SAMOSPOZNAJNA METODA, pomoću koje Svijest o sebi može znati samo DA POSTOJI i ništa drugo. Pomoću drugih samospoznajnih, meditatativnih metoda Svijest ne spoznaje sebe kao Subjekta, već uvijek kao Objekta. I upravo zato što Subjekt (Svijest ili Jastvo) ZNA DA POSTOJI, On nije Ništa, već Nešto. I ne samo da je Nešto, već je JEDINO NEŠTO KOJE POSTOJI. On je SVE ŠTO POSTOJI, osim kojeg ničeg drugog nema. Riječ i pojam "POSTOJANJE" se ne može odnositi ni na šta drugo, do samo na Subjekt (Svijest, Jastvo), zato što ničeg drugog nema za šta bi mogli tvrditi DA POSTOJI. I Zakon postojanja koji ovdje pokušavam da objasnim, ne odnosi se ni na šta drugo do na postojanje Subjekta, tj. Svijeti ili Jastva. Možemo to slobodno zvati i imenom "Bog".
Da sad pređem na objašnjavanje pojma "Objekt".
Subjekt (Svijest-Jastvo) ne može postojati bez Objekta. Zato što Subjekt, tj. Svijest ne može biti Svijest ako ništa ne ZNA, tj. ako nije ničega svjesna. Međutim, problem je što se Znanje može steći samo putem iskustva, a to je uz pomoć psihičkih radnji OPAŽANJA, OSJEĆANJA I PAMĆENJA. A da bi to bilo moguće, mora postojati materijalni OBJEKT koji će da bude predmetom opažanja, osjećanja i pamćenja. Ali problem je što Subjekt, tj. Svijest sama po sebi, nije materijalna, a samim tim nije ni opažljiva, ni spoznatljiva i što osim Nje ništa drugo NE POSTOJI. Zbog toga Subjekt, tj. Svijest da bi mogla da bude nečega svjesna i da bi tako mogla da postoji kao Svijest, pored svojih psihičkih sposobnosti opažanja, osjećanja i pamćenja, mora da raspolaže i fizičkm sposobnostima naprezanja i kretanja, pomoću kojih će da poprimi OBJEKTIVNA, MATERIJALNA SVOJSTVA sile i mase i tako sama postane OBJEKTOM svoje spoznaje i svoje svjesnosti, tj. Objektom svog opažanja, osjećanja i pamćenja.
I kada se to desi, tj. kad se Subjekt, tj. Svijest napregne i pokrene, to podrazumijeva da i dalje SAMO SVIJEST POSTOJI i ništa drugo. Samo što ona sada više nije NEMATERIJALNA I NESPOZNATLJIVA, već MATERIJALNA I SPOZNATLJIVA. Ona sada više nije samo Subjekt koji može da opaža i spoznaje, već je istovremeno i Objekt svog opažanja i svoje spoznaje. Ona sada više nije samo neopažljivi Kretač, već je istovremeno i opažljivo Kretanje. Ona sada više nije samo svoj Uzrok, već je istovremeno i svoja Posljedica.
Sve ovo podrazmijeva da Subjekt, tj. Svijest, ne bi mogla da postji kad ne bi mogla da bude materijalna, tj. kad ne bi bila i Objekt, niti bi materija mogla da postoji kad ne bi bila svjesna, tj. kad za sebe i u sebi ne bi bila istovremeno i Subjekt.
A što se Znanja (Informacije) tiče kojim Subjekt (Svijest ili Jastvo ili Bog) može da stekne i pomoću njega dovede sebe u stanje svjesnosti i tako bude to što jeste - Svijest - ono se svo odnosi samo na napregnutu i pokrenutu, tj. materijalizovanu Svijest sa značenjem Objekta. A to je Univerzum, sa svim svojim materijalnim formama od kojih se on sastoji, podrazumijevajući i čovjeka. Dok Svijest o samoj sebi ne može znati ništa drugo do samo DA POSTOJI i da raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti pomoću kojih i pstoji i sva moguća čuda ovoga svijesta pomoću njih, od sebe same, čini. Isto je i sa čovjekom, koji je takođe, kao i sve ostalo u Univerzumu, materijalizovana Svijest, odnosno Bog, koji raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, pomoću kojih postoji kao fizička pojava i Objekt i koji sebe, kao i sve dugo od čega se Univerzum sastoji, zove imenom JA.
Dakle, kako god okrenemo, samo Svijest POSTOJI i ništa drugo, sama po sebi, kao svoj i uzrok i posljedica, tako što se uvijek iznova pretače kroz svoja tri prirodna oblika i stanja, sve uz pomoć svojih SEDAM fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji: naprezanja, kretanja, opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja. Ovako kako ova šema pretakanja Svijesti kroz njena tri prirodna oblika i stanja, uz pomoć sedam sposobnosti i radnji, prikazuje.
