piupiu wrote: ↑14/12/2019 01:57
¤ jelena ¤ wrote: ↑13/12/2019 21:19
Banalno je uplitati moral u priču o umjetnosti.
Ja bih rekla da je banalno ne razmišljati o tome . Pitanje se, zapravo, odnosi na dvije stvari - subjektivni estetski i etički doživljaj umjetničkog djela (p.s. zašto bi za bilo koga umjetnost morala imati
isključivo estetsku vrijednost?), a drugo je pitanje svrhe umjetnosti - čemu ona služi? Nije li svrha umjetnosti da isprovocira čovjeka na razmišljanje, a banalno ono iz čega je odsutna misao (Arent)? Umjetnost nije samo
potraga za lijepim, ona je na neki način odgovorna i za naš odnos sa svijetom...
Neprecizno sam se izrazila kad sam napisala
uplitati.
Mislim da je banalno kada izrečen ili izgovoren sud o umjetnosti, o samom njenom sadržaju, kojem nužno prethodi razmišljanje i o moralu, baziramo isključivo na zakonitostima moralnog rasuđivanja, jer moralne vrijednosti (dobro i zlo) su samo par segmenata estetske vrijednosti književnog teksta ili nekog drugog umjetničkog djela.
A na ovoj temi se uopšte i ne govori o moralu u okviru umjetnosti, u samom sadržaju djela, nego o moralu, tj. nemoralu autora u njegovom stvarnom životu.
Mislim, pa čak odgovorno tvrdim, da je banalno svoditi priču (izrečen stav) o umjetnosti na ime i prezime autora i njegov moral tj. nemoral jer toj priči, tom izrečenom sudu ne prethodi nikakvo razmišljanje i intelektualni napor usmjeren ka sadržaju onog napisanog/naslikanog/predstavljenog u samom djelu. U skladu s tim mislim da je banalno svoditi priču o cijelom Handkeovom književnom stvaralaštvu, za koje je i dobio Nobela, dakle, priču o vrijednosti i kvalitetu svih onih silnih romana i dramskih tekstova, izvođenih na sceni, pretočenih u filmove i nagrađivanih decenijama - sve to svesti na priču o nekakvom....ni eseju ni putopisu, ili i eseju i putopisu, jer i jedno i drugo, šta god da je... na granici je između publicistike, popularne nauke i književnosti. Esej i putopis nisu čisto književni tekstovi, nije estetski vrijedna fikcija, a to je forma u kojoj je napisano ono moralno upitno Putovanje Savom i Dunavom....pravda za Srbiju...ili kako li već.
Za mene je to neuspjeli pokušaj političke manipulacije, uplitanje ideologije u priču o književnosti, i sve to upakovano u isprazno moraliziranje.
Ne dozvoljavam da mi neko nametne stav kako je Handke dobio Nobelovu nagradu za negiranje genocida, masakra na Markalam (kako reče neki naš političar ili čak univerzitetski profesor) ili za podršku Miloševiću u ratu devedesetih.
O Hitleru...nisam pažljivo pročitala pitanje, to stoji, ali ja zaista ne vidim ništa sporno naslikano na toj slici što bi moglo da me asocira na holokaust, milione mrtvih, nacizam i Drugi svjetski rat.
Ne znam, stvarno, možda sam ja blesava i nemoralna jer na tom platnu vidim vjerno naslikanu kolibu, neku vodenu površinu, jedrilice u daljini, pejzaž i ako kažem da je to sasvim jasno prikazano i po svemu sudeći naslikano od strane talentovanog čovjeka.
Na kupovinu sam odgovorila, iako i nije postavljeno to pitanje, a kačenje na zid jer je to Hitlerov rad, naravno, ne dolazi u obzir, jer Hitler nije Kandinski pa da mi njegovo ime kao sinonim za kvalitet nešto znači, a ni ja nisam zaluđena slikarstvom i nikad mi se, iskreno rečeno, u životu nije desilo da me neka slika toliko oduševi pa da poželim da je kupim. I ovo što imam, ne znam ko je autor, a funkcija mu je, eto, da zidovi ne zjape prazni. Nemam osjećaj za tu vrstu umjetnosti.
Mislim da bi meni bolje pitanje bilo, da li bih okačila sliku nekog poznatog i svjetski priznatog slikara, koja mi se sviđa, a koji je podržavao i slavio za života, ili još uvijek slavi i podržava nacizam, fašizam, nacionalizam...bilo šta. Ako mi se sviđa, bih, vjerovatno, u svakom slučaju ne mislim da bi time bio ugrožen moj moralni integritet ili nešto tome slično. Razlozi za kačenje opet bi bili estetički i ticali bi se naslikanog sadržaja, a ne biografije slikara.
