Logovan wrote:
Previše gledaš u pogledu plate. Nije riječ samo o parama, ne bježi raja samo zato što nema posla, odnosno što nema para. Bježi iz više razloga. Pazi sad.
Pokušaću se osvrnuti na neke stvari koje si napisao, i napisaću ih iz vlastitog iskustva. Radim u odličnoj firmi, na odličnoj poziciji, i zajedno sa ženom unesem oko € 5.000 mjesečno u kuću. Nemam vremena za previše piskaranja na forumu, ali me ovakve teme uglavnom zanimaju jer ljudi pričaju slična iskustva koja imam i sam. Imam socijalni život na zadovoljavajućem nivou, pogotovo ako gledaš sa strane, mada je meni moj jedan jaran iz Sarajeva vredniji nego svi ovi ljudi ovdje. Često putujem, imamo svoj stan, dovoljno para za sve što poželimo. Ipak, biću sretniji kad se vratim, siguran sam u to.
Pokušaću ti napraviti i paralelu sa situacijama koje viđam ovdje. Uglavnom sve negativno što sam vidio na Balkanu, vidio sam i ovdje, u Holandiji.
Do jučer glavni grad nije imao vode iza 11-12 sati navečer. Jako puno ljudi je ostajalo bez vode u toku dana. Ima i onih koji nikako nisu imali vode po 24h. Evo sada je stanje što se tiče vodosnabdijevanja bolje. Došla Azra Muzur ili kako se već zove dotična iz zelene stranke i za par dana se popravilo stanje, redukcije nestadoše, a uspjesi se pripisaše njoj. Ko fol ona nešto sredila, dovela u red, a nije prošlo ni mjesec dana od njenog dolaska pa sve do prestanka redukcija. Smiješno. Samo glup čovjek može da povjeruje da je ova iz sda stranke nešto konkretno uradila.
Validna tačka i definitivno se slažem da je to neprihvatljivo. Ipak, reći ću ti da nije Sarajevo jedino u Bosni. To se desilo u Sarajevu i trajalo je jedno vrijeme, ali eto valjda neće više. U drugim gradovima ima vode. Moj stan je u prizemlju, pa nisam mnogo osjetio.
Napraviću paralelu s Groningenom, gdje je Shellova sestrinska firma nedavno iskopavala plin. Toliko su sranje napravili da su u tom gradu počeli zemljotresi, i to vrlo česti. Ljudi su popizdili. Niko nije odgovarao. Niko neće otići u zatvor. Iskopavanja su prestala pred izbore.
Pogledaj nam gradskog prevoza u glavnom gradu. Osim što su vozila u raspadu (ima ih i koja su sređena) i šine koje su propale, Grasovci i vlada konstantno jebu građane sa svojim neradom i lopovlukom. Ovi prvi su nakrcali toliko ljudi u firmi da to nije normalno, a što je još gore, većina njih sjedi po kancelarijama, to su nekakvi pravnici, ekonomisti, itd. A vozača i onih što popravljaju vozila je sve manje. Donose odluke koje nisu potrebne u ovom trenutku, tipa zatvaranje stajališta, hoće da svi kupuju karte. A šine valjda nisu bitne, vozila nisu bitna, bespotrebni radnici u firmi nisu bitni, itd. Sve je nebitno, daj ti da mi zatvorimo stajališta. A da ne spominjem što su htjeli (a i dalje hoće, nisu odustali) da svim studentima koji žive dalje od 2 km kupuju karte. Jako glupa odluka. Imaju oni još ovakvih budalaština. Cijene karti žalosne.
Sve se slažem. Grozna firma, grozna uprava, javašluk na sve strane. Ipak, mislim da smo krivi i mi sami, a ne samo uprava Grasa. Da smo svi prestali kupovati karte, otišli bi u zasluženi stečaj. Tad mi se mogli dići iz pepela, i možda stati na zdrave grane.
Ipak, ako pogledaš koliko ljudi autom ide na posao, i u svakodnevne obaveze, to je nečuveno. To je razlog i za zagađenje. U skoro svakom autu po jedna osoba, a bicikliste ljudi gledaju kao na čudake. Da ne govorim o izborima i parama koje plaćamo Grasu, tj. zašto biramo te iste ljude. Dakle, sve u svemu, bolji prevoz nismo zaslužili, ali rješenja ima, a to su bicikli, motori, automobili u sate kad nema gužve, hodanje itd. Kod nas skoro niko ne radi u drugom gradu, rijetko ko putuje u Zenicu na posao, ili iz Zenice u Sarajevo, dok je to u Holandiji sasvim normalno.
Paralela s gradskim prevozom je vrlo bitna. GVB, amsterdamska kompanija za prevoz, godišnje isiše po 40 miliona eura iz budžeta, svaki tramvaj ima po dvoje ljudi, od kojih jedno pregleda kartu, imaju milion zaposlenih, i uvijek su u minusu. Vozila su im bolja od naših, ali sve ostalo je isto. S obzirom na to koliko para dobiju od grada, i ne bila bolja...
Pogledaj zdravstva. Nemaju para da kupe sapune, toaletne papire, novu posteljinu, itd. Ukratko, sve one potrebne stvari, koji bi oni trebali obezbjediti. Ili imaju para, a nedaju? Ko fol smanjenje nekih dugova kako je došla Sebija, a meni se čini da je stanje samo gore. Ima i dobrih stvari, recimo ne može se više sjediti na dvije stolice, malo na kliničkom, malo u privatnoj laboratoriji, ali Boga mi izgleda da je više gorih stvari.
Naše javno zdravstvo je među najboljim na svijetu. Ako pogledaš čak i EU, u mnogim zemljama je zdrastvo preskupo, a ne smiješ se više ni razboliti ako nemaš para. Ameriku da i ne spominjem, ona ima najbolje zdravstvo, ali samo za bogate. Preko 30% ljudi koji su tamo siromašni ne mogu bukvalno priuštiti ni osnovnog doktora opšte prakse.
Privatne prakse su kod nas dosta dobre, i mnogo su jeftinije nego bilo gdje na zapadu. Zubare skoro svako može priuštiti, dok ti u Americi na plombu ode po 900 dolara. Ja sam platio zamjenu dvije plombe 275 eura, i izašao ljut k'o ris jer frajer nije uradio fino. Odjebao me u skokovima kad sam se počeo žaliti, i rekao da potražim drugog zubara. Još se koljemo oko iznosa, a prošlo je pola godine. To mi je nemoguće da se desi s Tahmiščijom.
Imamo i problem redovnog pljačkanja prodavnica, kladionica, itd, pljačkanje ljudi po ulicama, otimanje lančića, torbi i drugih stvari. Nekad se zna desiti u po bijela dana neka pljačka. Ljudi nisu sigurni. Ljudi hoće zaštitu od države, policije, a nemaju je, pa se onda mora krenuti u kupovanje vatrenog oružja i nekakvih palica.
To sve imaš i ovdje. Kad je sigurnost u pitanju, Pariz, London, mnogi francuski gradovi su mnogo nesigurniji. U Španiji ne možeš ostaviti mobitel na stolu u kafani, jer će nestati dok kažeš keks. Holandija je dosta sigurna, to moram priznati, nikad se nisam osjećao nesigurno, ali zapad generalno nije sigurniji od Bosne. Ameriku da ne spominjem, znaš i sam.
Vidi nam policije. Ljudi više sjede po kafama i kladionicama i pekarama i šta ja znam gdje sve, nego što ih ima po ulicama. Šetaš recimo od Pofalića pa sve do Čaršije i ne vidiš nijednog policajca. Sramota. Majke mi, ne pamtim kada sam posljednji put vidio policajca u svom naselju. Jedino ih ponekad vidim u autima, profuraju i to je to. Mogli bi malo prošetati. Kada su one dvije djevojke ubijene kod Zemaljskog muzeja, policije je bilo na svakom ćošku u naredna dva mjeseca. I patrole i šetali gradom i zaustavljali redovno raju po gradu radi kontrole, a sada ih nigdje, slabo kojeg vidiš. Da ne spominjem to da policija ništa ne smije da uradi kockastim glavama, kriminalcima i tako tim osobama.
Koliko para, toliko muzike. Ipak, i ovdje policija radi šta želi. Oni prolaze kroz crveno, oni se parkiraju na trotoar dok jedu kebab, oni se izderu na tebe iz bilo kog razloga, a znaju i udariti. Policija ti je svugdje ista, kao i taksisti, 90% ih je stoka, ali nije baš da ne rade ništa.
Tu je i problem zagađenje zraka. Pa redovno izlaze podaci da su naši gradovi najzagađeniji u Europi. Jučer su bile najzagađenije Živinice koliko se sjećam. Tuzla kritična, Zenica isto, u Sarajevu sve gore svake godine. A šta foteljaši rade? Ništa apsolutno. Niko da mrdne guzicom. Prošle zime donesoše odluku par - nepar za automobile. Krajnje debilna odluka, neozbiljno totalno. Odluka donesena samo da narod vidi kao da nešto rade, ko fol se trude da riješe problem zagađenosti. Koliko su bezobrazni dovoljno govori da su imali obraza da kažu da je ova odluka par - nepar puno pomogla smanjenju zagađenosti, a odluka trajala 2 ili 3 dana. Ukinuli je zbog pritiska naroda, valjda skontali šta su uradili, pa se kasnije izvlačili da je odluka pomogla smanjenju zagađenosti.
Mnogi razvijeniji gradovi su zagađeni cijele godine, a Sarajevo uglavnom samo u novembru i decembru, i to nikad više od ukupno 15 do 30 dana. U Londonu, za razliku od Sarajeva, nemaš planinu na pola sata. Nemaš plažu blizu kuće (ili ako i imaš, ubiše vjetar i kiša). Nemaš vremena da odeš. Parking je 10 funti po satu. U Holandiji ista priča, ja sam naučio skijati na umjetnom brdu u Hagu. To je ba tuga, iako je bolje nego ništa, ali se ne može porediti s našim planinama.
U Pekingu ljudi s maskama hodaju, Los Anđeles cijele godine sjeban, Moskva isto tako.
Jedan od većih problema je problem sa parkiranjem. Podzemne garaže se ne grade, osim ako nije u pitanju tržni centar. Zanimljivo. Ali zato svaki mjesec možemo pročitati najmanje po 2-3 članka o gradnji podzemne garaže, te biće na Ciglanama dvije, te na Pofalićima, te kod Vijećnice, te ovamo, te tamo, a nikad ništa. Žalosno. Trotoari puni automobila. Puni. Ovdje gdje ja živim, pojedini dijelovi naselja su krcati automobilima, šibica ne može stati. Raja po ulici hoda.
U Amsterdamu je u centru šest eura sat parkiranja. Možda je to rješenje? Tako nikad nećeš otići u grad autom, nego ćeš voziti bicikl, kao i premijer Rutte. Kod nas i dalje svako može priuštiti auto, ja sam ga ovdje kupio tek nakon šest godina. Nije mi to baš za žaljenja.
Kod nas je smiješan obrazovni sistem pogotovo za one iz osnovnih škola. Moram li pisati da u ovoj državi postoje dvije škole pod jednim krovom? Konstantno se traži da ih bude što više. Prošle godine djeca iz srednje škole, ne znam koji je grad pitanju, pobijediše u borbi sa vlastima, jer nisu htjeli nikakve podjele.
Pogledaj kako se država brine o nekim značajnim objektima, muzejima, sve u vezi Olimpijade je propalo, a stambeno i poslovne zgrade se stalno grade. Svaki mjesec krene da niče novi objekat, a oni koji su nam bitni, oni propadaju. Pogledaj nam tužilaštva šta rade u vezi ubistva one dvije djevojke kod muzeja. Još malo pa će Sanjin Sefić biti oslobođen. Ili će dobiti neku smiješnu kaznu. Prođe skoro godina i pol od onog, a šta su uradili, ništa nisu uradili. Ima primjera kamara. Primjer ubistvo momka na Ilidži, ali eto ovdje je još gora situacija jer se ne zna ni ubica. Dok ga nađu (ili bolje rečeno dok odluče prikazati ubicu javnosti jer mislim da pojedinci znaju ko je), dok ga optuže, dok ovo, dok ono, prođe 100 godina.
Olimpijski objekti svugdje propadaju. Proguglaj malo, pa ćeš vidjeti da se nikome ne isplate. Kod nas su ipak sjebani u ratu, i toga se treba sjetiti.
Na tom divnom Zapadu su oslobodili Šešelja i Gotovinu. Sanjin Sefić je u pritvoru, i sigurno neće izaći. Ubica Denisa Mrnjavca dobio maksimalnu kaznu. Ne znam šta ljudi očekuju, možda smrtne kazne ili šta? Pa nismo u srednjem vijeku pobogu.
Dušanka Majkić, Milorad Dodik, ona Padurevićka, Dragan Čović, Ivanić, Ljubić, Izetbegović, Fadil, itd, itd, itd i svi rade protiv države. Svi. Samo je razlika što rade na različite načine. Neki je otvoreno uništavaju i stalno pokušavaju da što više posvađaju narod (oni bi rado i da se zarati), dok drugi pričaju jedno, a rade drugo. Ajnadžić, Memić, Koldžo, itd, sve treba istjerati iz države, ali dešava se potpuno obrnuto. Oni nas tjeraju. Mi ih biramo, jebi ga, ustvari ne ja, kao ni mnogi moji iz familije, ni prijatelji, ni poznanici. Ljudi se prodaju za 50 KM ili za kutiju punu hrane i pića. Tuga.
Niko od njih nije gori od naroda koji je glasao za njih. Mislim da čak i ne zaslužujemo bolje političare. Ipak, nije ti Mile kriv što nemaš vode u Sarajevu, nego tvoji koji nas odraše sve ove godine, tj. SDA i SDP. Krivca treba tražiti u sebi.
I ovdje imaš kretena u parlamentu, ime mu je Geert Wilders. Ovi ostali desničari su pritajeni Wildersi. Isti kurac, samo što zakonski ne mogu ništa protiv Marokanaca i Turaka, a rado bi oni...
Kako imati dijete u ovkavoj državi? Zamisli dobiješ dijete, a nemaš ono osnovno da mu kupiš. Spajaš kraj sa krajem da bi njega nahranio, gladuješ ti da bi on imao. Tužno i žalosno.
Ovdje vrtić 1800 eura mjesečno. Možeš naći neki imigrantski za 1600. Prosječna plata 2200 neto. Je li to rješenje? Kod nas barem imaš majku i oca da pripaze djecu, a nisam nikad čuo da je neko umro od gladi kod nas. U Americi redovno ljudi umiru.
Ispisah se ja pravo, a ima se još svašta nešto napisati, ne bih do sljedeće sedmice završio. Puno problema, a nigdje rješenja, puno pitanja, a nigdje odgovora. Samo bih još da kažem, da nisam još za odlazak. I pored svih problema, meni se i dalje ostaje u ovoj državi. Nemam želje za vani, ne razmišljam o odlasku ni sekunde. Ako ne budem mogao više, otići ću pa šta bude, neka bude. Oni koji su otišli ili tek trebaju da idu, neka im je sretno i sve najbolje im želim. Niko nema pravo da vam nešto prigovori, da vam pametuje jer mislim da je jasno sve, situacija je kritična.
Generalno, mislim da se odlasci malo i preuveličavaju. Odlaze ljudi i iz Pariza, pa odu u London, iz Minhena u Brisel itd. Migracije su odavno normalna stvar, i mislim da nije loša stvar otići, ali kuća je kuća.
Nedavno je bila serija na Al Džaziri, a zvala se "Hoću kući". Tu se lijepo mogu vidjeti svi razlozi zbog kojih se ljudi odluče na povratak. Na kraju se uglavnom sve to svodi na pare, svi smo mi vani uglavnom zbog para. Nije baš da su ostale stvari nerješive.
Problem je to što živimo crnu hroniku, i mediji nas kljukaju informacijama da smo gori od Moldavije i Albanije u Evropi, a gori od Burundija u svijetu. Kad odeš u te zemlje, a bio sam u sve tri, vidiš da je to daleko od istine.
Gdje će ko živjeti, svako treba za sebe odlučiti, ali nije realno reći "idem zbog djece" ili "vidi, našoj djeci ne daju učiti bosanski u školi u RS-u", i onda doći u Berlin, i živjeti na njemačkom, a dijete ti tvoj jezik ne nauči nikad kako treba. Tada shvatiš da je taj srpski koji je moglo učiti u školi mnogo bolje od onoga što sada priča.
Tada shvatiš da ga poslije škole nema ko pokupiti, a tebi Švabo za vratom puše i gleda jesi li ispunio normu za danas, zaboli ga dupe što ti je dijete bolesno. Ako imaš previše bolovanja, ugovor ti se neće produžiti. A pored toga, ostaješ na poslu do 6-7, vrlo često i duže. Ja imam tu sreću, pa radim od 7 do 3, ali to je baš rijedak slučaj.
Sve je to na kraju individualno. Ono što na Balkanu imaš, a na Zapadu nemaš se ne može platiti novcem, a to su roditelji, prijatelji, familija, socijalni život odličnom nivou, svirke uživo svaku noć, jeftin alkohol, mnogo bolja hrana, tvoj jezik itd.
Ovdje nema roditelja, a dok kažeš keks, oni su već stari i bolesni. Onda im platiš dom, a tamo ih istreniraju da umru. Vrijeme ti niko neće vratiti.
Ovdje nema naše kulture, muzike, jezika, filmova, pozorišta... Sve je sterilno, a ono što nije, žestoko se plaća. Metallica košta po 200-300 eura da ih slušaš, a ne možeš naći kartu jer se sve pokupuje za 20 minuta.
Ovdje nema prijatelja kao kod kuće. Možeš imati socijalni život, ali sve je to površno.
Ovdje nema ko pripaziti na dijete, a vrtić je preskup, kao što već rekoh.
Ovdje nema planine na pola sata.
Ovdje nema prelijepog mora na tri sata.
Ovdje nema noćnog života, osim za turiste, i nema da zaglaviš radnim danom do 1-2 poslije ponoći. Ljudi radnim danima ne žive.
Ovdje nema našeg pozorišta.
Itakodalje.
I pored toga, pokušavam sebi napraviti što je moguće bolje, dok sam tu. Nisam nezadovoljan, ali sam drugi čovjek kad sam na Balkanu. Jebiga, pun mi je kurac biti stranac, a znam jezik, znam običaje, znam mnogo toga...
Ko ima zanat i zna raditi za sta je ucio,nema problema za posao bilo gdje .
na aerodromu u Sa. pred let 
