maestro--dribler kakvog na daleko nije bilo
veliki gospodin i veliki covjek u svakom smislu te rijeci
http://balkans.aljazeera.net/blog/asim- ... jska-majka
Asim Ferhatović Hase – legenda, maestro, sirotinjska majka
Veoma su rijetki nogometaši za koje i saigrači i protivnici imaju samo riječi hvale, a takav je bio Asim Ferhatović.
Piše:
Ibrahim Sofić
„On ti je bio 'sirotinjska majka', takoreći. Pomagao je svima, davao i gladnima i žednima. A bio je, brate, igračina, vrhunski.“
Ovako pričaju stare Sarajlije, bez obzira da li pripadaju plavom ili bordo taboru, o jednom od najboljih, ako ne i najboljem fudbaleru u historiji Sarajeva, Bosne i Hercegovine, pa i šire: Asimu Ferhatoviću – Hasetu.
Rođeni Vratničanin, Sarajlija od glave do pete, dugo je igrao za bordo tim sa Koševa čiji stadion i škola fudbala nose njegovo ime.
Kada slušate priče o njemu, počinjene dobivati spoznaju kako nastaju legende, priče koje donose sreću, elan i sjetu na neka vremena kada se „lopte igralo“ zbog same igre, zbog navijača, zbog pobjede, a danas uglavnom zbog novca.
Povratak iz Turske
A novac Hasetu nije previše značio…
„Ne mogu, brate, ja igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im. Bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu igrati samo u Sarajevu.“
Ovo je rekao kada se vratio iz Turske, nakon kratke epizode u tamošnjem gigantu Fenerbahceu. Vratio se svome Sarajevu, Sarajlijama.
„Nikada nikog nije vratio ako mu se vratio da ga zamoli za nešto, bilo da je bio gladan, žedan, da mu se dijete upiše negdje u školu, na zanat ili na neki drugi način. Često mu je drugi bio preči od njegovih najbližih, od njega samog“, nastavlja se priča o Ferhatoviću.
A volio je raju, loptu, druženje… Čaršija priča, a o Hasetu se uvijek pričalo i priča samo o lijepim stvarima, a ne o drugim, „čaršijskim“, da je znao prije utakmice na Koševu „trknuti“ do Bembaše, dijela Sarajeva nedaleko od Vijećnice.
Tu je igrao lopte sa rajom, velikom i malom, pa bi onda se okupao na obližnjem bazenu ili nekom od lokaliteta živopisnih imena na Miljacki (tada je ova sarajevska rječica bila čista i omiljeno kupalište) – Brana 1, Brana 2, Oficirsko, Ćifutnjak… Kada bi se vratio u klub pred utakmicu, trener bi ga pitao: „Jesi to opet igr'o lopte sa svojima“, a Hase odgovarao: „Ma jok, išao do kuće…“
"Sad ga ti daj!"
Druga od legendi govori o polomljenoj stativi na stadionu Grbavica. Poznavatelji igre pripovijedaju da je Haseta krasila vrhunska tehnika igre i razoran šut. Na jednom od gradskih derbija sa Željezničarom, toliko je silovito šutirao da je stativa (tada su okviri gola bili od drveta) (na)pukla! Kao i u svemu u Sarajevu, i ova priča ima dvije strane:
Željovci iliti „Košpicari“ govore kako je stativa napukla, drvo bilo truhlo, pa je kasnije pukla kada se Hase, u zanosu slavlja, zakačio za gol.
Sa druge strane, „Pitari“ (tako su se nekad nazivali navijači FK Sarajeva, sad ne tako često) vele kako je moguće da je možda bila stativa natruhla, ali da ju je Hase baš polomio i još šeretski poručio: „Neću više dolazit' na Grbavicu, pucat ću vam – s Vratnika!“
Takav as samo je jednom zaigrao za reprezentaciju Jugoslavije, nešto nije odgovarao tadašnjem selektoru Aleksandru Tirnaniću, a i za taj nastup se vežu legende.
Taj jedini put je ušao sa klupe protiv Južne Koreje, uzeo loptu, predriblao nekoliko igrača, došao do protivničkog gola i – ostavio loptu na liniji i napustio teren.
Kažu kako je još poviknuo selektoru: „E haj ga sad ti daj!“ prije negoli se zaputio ka svlačionici.
Svi u napad
Najveći stadion, onaj Olimpijski u Sarajevu, po njemu ime nosi ime, igra se veliki malonogometni turnir, ima i „njegova“ ulica na Koševu, ali i to je nekako malo za čovjeka kakav je bio Asim Ferhatović – Hase.
Ovaj Čovjek, Fudbaler i Sarajlija rođen je 24. januara 1933. godine, a sudbina je htjela da ovaj svijet napusti dan nakon što napuni 54 godine – 25. januara 1987.
„Svi u napad, jedan je Hase“, riječi su pjesme popularne širom bivše Jugoslavije, i danas se često čuju dok se prati neka nogometna utakmica, u želji da se pokaže težnja, želja i potreba za postizanjem golova, prijeko potrebnih voljenom klubu.
A on ih je znao postizati i to je radio u velikom stilu. Kažu da je u bordo dresu Fudbalskog kluba Sarajevo odigrao više od 400 zvaničnih i nezvaničnih utakmica, postigao skoro 200 golova… Znao je predriblati pola protivničkog tima, doći do njihova gola, onda se vratiti na polovinu pa opet i onda eventualno dati gol.
Ima još tu priča i pričica, anegdota, no ono što je fakat – Hase je bio ljudska i igračka gromada, kakvih danas treba, a nema ih.
Izvor: Al Jazeera
sad bi bio prava atrakcija.