Onda se ucini sve sto moze da se iz takve sredine sto prije pobjegne i sebi trazi spasa. Znaci zavrsi skolu , nadji poso u drugom gradu, sto dalje i izgradjuj se u svakom pogledu.SaraFina wrote:vazi wrote:SaraFina wrote:Vazi, ne radi se o uspješnim i neuspješnim ljudima. Nego su posljedice katastrofalnih bračnih odnosa ostavile djeci emotivne ožiljke te se boje vezivanja za partnere odnosno partnerke.
Nisam sve procitala, samo ovu stranu, pa ne pisem samo o ovome vec uopsteno.
Al ako je i tako kako kazes, dijete odraste i ima izbora, vidi druge brakove oko sebe, vidi da svugdje nije isto kao kod njegovih roditelja znaci moze samo odluciti i reci sebi ja svoj zivot necu zivjeti kao moji roditelji i pokusat cu da ne napravim iste greske.
Moj je rahm otac bio strog i dosta je toga radio kako ja nisam zeljela da radi, sto se tice idgoja, pa sam ja sebi rekla neces ti svojoj djeci raditi isto . I nisam radila, odgajala sam ih po receptu, knjigama, metodama i teorijama. Sve je to bla bla bla. Djeca su mi skroz razlicita, Bh , naravno, medjutim, kad jednoj nesto nije islo tako se bila na nas , roditelje, raspalila. A nije bilo do nas, mozda svega 20-30 % maxi, ostalo je bilo do nje. Tesko je biti samokritican. Sad, kad je Bh i ona roditelj sve to isto vidi drugacijim ocima.
Sve mozemo gledati s razlicitih aspekata i distanci, zakljucci ce biti razliciti zavisno od licne situVacije...
Majka se zrtvovala za dobro djece, njene su namjere bile najbolje, ma stranu sto su joj procjene bile pogresne al namjera je ok i to treba gledati. I umjesto hvala i da joj se to prizna od strane djece ona dobije kritiku....
Zar nije uputnije pohvaliti njen trud i lijepo, s puno ljubavi i razumijevanja, joj objasniti da joj je mozda analiza pa samim tim i odredivanje cilja bili pogresni, sto ne umanjuje njene nakane za dobrobit djece...
Dobrobit djeteta nije uvjek porodično okruženje. Mislim klasika otac i majka plus djeca. Ako je nezdrava sredina godinama i djeca izložena nasilništvu, svadjama i pijanstvu... samooptuživanjima to svakako ide na njihovu štetu i ne mogu odrasti u odrasle i emotivno stabilne ljude. Drugo je strogost. Ovdje se ne radi o uspješnoj i neuspješnoj metodi odgoja i želji za promjenom na sopstvenom primjeru. Nego o dugogodišnjoj kontaminaciji bračne i porodične sredine te katastrofalnim posljedicama po emotivni razvoj.
Samo pokusavam reci da je dobrim dijelom svako kovac svoje srece.
zao mi je sto je kasno i sto sam umorna pa pisem malo s brda s dola a i telefon mal 
