Sanjarko wrote: ↑22/02/2020 23:32
Jest tako je, upravu si. Ali dosta toga kao sto znas dobro je stvar dogovora a ne nauke. Dogovori se i tako bude. Kako vidim 35% ljudi nerazlikuje meka i tvrda slova, koliko ovi ostali razlikuju je isto pitanje jer izgleda mnogima je stecena tj., naucena ta sposobnost, i bas me zanima koliko ljudi grijese i sto se tice negacije uz glagol i sa imenicom.
35% nije malo. A ovo su pravila koja smo uveli. Prije bas i nisu postojala ovakva. Jedno vrijeme je se Ch koristilo. Nasao clanak o tome davno i citao ga ali ga vise nikad nisam pronasao.
Znaci mi svi, nas 35% je nepismeno i glupo i zatucano i neobrazovano.
Znaš šta je problem, što ja, na primjer, ne bih vjerovala ljekaru da me zna liječiti ako nije uspio savladati osnovna pravila svoga jezika. To su nekakvi društveni ugovori koji postoje s razlogom. Oni imaju i društvenu funkciju. Ljudi koji odbijaju da nauče osnovna pravila jezika oko kojih smo se složili sutra će odbiti da interpretiraju neka druga pravila onako kako su ona napisana.
Recimo, zato što oni ne razumiju ili ne žele savladati neko pravilo, izdaju ti skuplju kartu za autobus, ili ne žele da ti prihvate pošiljku u pošti, ili pogrešno interpretiraju kako da ti spase život tokom anafilaktičkog šoka, ili ne staju na crveno, jer semafori trebaju služiti vozačima, a ne vozači semaforima. Nisu sva pravila besmislena, to hoću da kažem.
Ne mislim da su jezička pravila urezana u kamen, jezik je živa stvar, ali baš zato neke stvari imaju smisla - kad kažeš 'ne postoji' to zvuči kao dvije riječi, pa zašto bi se pisalo kao jedna? To č i ć je i izašlo iz narodnog govora kad standard, pa zašto bi ga silom mijenjali zbog šačice ljudi kojima je mrsko naučiti pravilo?