Bosna i Hercegovina (1940-1946)

[julisiz es grant]

Pa rekoh da je do getty-a, nije do tebe. Ne znam ko uređuje tu stranicu i odakle vade te opise iz guzice.
Ima jedna Pavelićeva slika gdje stoji da je to njegova posjeta teritoriji "očišćenoj od boljševičkih bandita"

[Nekako s proljeća]

Na vise slika sam vidio nenaoruzane Nijemce na ulicama Sarajeva. Sto ti je battle for hearts and minds sto bi rekli Americani u Afganistanu.

'' Na dan 10. aprila 1941, jos prije nego sto je zavrsio njihov Blitzkrieg, Nijemci su proglasili novu "Nezavisnu Drzavu Hrvatsku" (poznatu po svojim inicijalima kao NDH), u koju je usla citava Bosna i Hercegovina.

Dakako da nije bila nezavisna, nego podijeljena na dvije zone vojne okupacije, njemacku i talijansku, a crta razdvajanja presijecala je dijagonalno Bosnu i Hercegovinu od sjeverozapada do jugoistoka. Nijemci su, na Mussolinijev prijedlog, pozvali Antu Pavelica da vlada u NDH kao "Poglavnik" ili Führer. Njegova ustaska organizacija nije bila do tada pravi masovni pokret (nije imala vise od 12.000 clanova u cijeloj Hrvatskoj), ali kad je preuzela vlast, uskoro je to postala. Nakon dva desetljeca pruzanja politickog otpora unitarizmu u Beogradu, velika vecina Hrvata drzala je da treba pozdraviti osnivanje "Nezavisne Drzave Hrvatske", kakve god bile okolnosti njena nastanka i koliko god lazna bila njena "nezavisnost".

Medjutim, odgovorni politicari iz medjuratnog razdoblja, na primjer Vlatko Macek, ostali su pasivni i inertni dok su vlast preuzimali fanatici i pretvarali drzavu u instrument terora i genocida.

Prvi protivzidovski zakon u NDH donesen je vec 18. aprila 1941. Dvanaest dana kasnije proglasena su tri osnovna zakona nove drzave: zakon o drzavljanstvu, zakon o rasnom identitetu i zakon o "zastiti arijevske krvi i casti hrvatskoga naroda".2 Ali progon Zidova poceo je jos prije nego sto su obavljene ove pravne formalnosti. Na dan 16. aprila, dan nakon ulaska Nijemaca u Sarajevo, njemacki su se vojnici okomili na tamosnju staru sinagogu. U toku dvodnevnog divljanja unisteno je sve sto se nalazilo u svim sinagogama.3 Neobicno dobro obavijesten njemacki oficir isto je tako odmah svratio u Narodni muzej da zaplijeni sarajevsku Hagadu neprocjenjive vrijednosti, ali zahvaljujuci "briljantnoj improvizaciji" voditelja muzeja rukopis je spasen i sakriven do kraja rata u jednom planinskom selu.4 Kad je iduceg mjeseca donesen propis prema kojem su svim ducanima, tvornicama i drugim preduzecima dodijeljeni ustaski "povjerenici" da nadziru njihov rad, zidovske su poslovne ljude zapali najgori nadzornici koji su uskoro pocinili niz otimacina i ubistava. ''
Izvor: http://www.camo.ch/povijestbih14.htm


Sarajevo, Yugoslavia, The Great Synagogue after being plundered, 20/04/1941.

Sarajevo, Yugoslavia, The Great Synagogue after being plundered, 20/04/1941

Sarajevo, Yugoslavia, The Great Synagogue after it was plundered, 1941.

Sarajevo, Yugoslavia, 1941, The Great Synagogue after its plundering









Izvor: http://collections.yadvashem.org/photos ... 99247.html

[Nekako s proljeća]

Izvor i više: http://www.znaci.net/00001/138_46.pdf

[sinuhe]

Nisu nacisti progonili sve etnicke grupe. Iste ovakve slike imas i iz Pariza. Nego mislio sam vise na ono kako je nama kroz Valtera prikazana okupacija.

[Nekako s proljeća]

Kontam, ali mislim da nema dileme da su bosanskohercegovački Jevreji bili najranjiviji u startu. Blickrig je bio munjevit i sve je na Balkanu pregaženo u heftu-dvije dana. Hajd' da izguglam još arhivskog materijala iz te prve faze okupacije Bosne i Hercegovine pa onda da razmijenimo utiske i sl.


German Soldiers in Sarajevo, ca. 1941
Date Photographed: May 1, 1941
Izvor: http://www.corbisimages.com/stock-photo ... 41?popup=1

[julisiz es grant]

Kontam, ali mislim da nema dileme da su bosanskohercegovački Jevreji bili najranjiviji u startu. Blickrig je bio munjevit i sve je na Balkanu pregaženo u heftu-dvije dana. Hajd' da izguglam još arhivskog materijala iz te prve faze okupacije Bosne i Hercegovine pa onda da razmijenimo utiske i sl.


German Soldiers in Sarajevo, ca. 1941
Date Photographed: May 1, 1941
Izvor: http://www.corbisimages.com/stock-photo ... 41?popup=1

Ranjivi su oni bili svugdje. U Poljskoj ih je bilo 3 i po miliona, pa nestaše u dimu. Tako da nikakav problem nije bilo istrijebiti naših 12-15 000. Stoljeća pogroma učinila su Jevreje diljem Evrope takvim da su vjerovali da će se svo zlo pregurati nekako i da treba slušati vlast, ma čija da je.
Mnogo je gore što je većinu prljavog posla kad je u pitanju holokaust u NDH odradila "domaća snaga", a ne Nijemci. I ono malo Jevreja što se spasilo, spasilo se, osim lude hrabrosti pojedinaca koji su skrivali svoje komšije, najviše zahvaljujući bijegu u Italijansku zonu i odbijanju komandanta 2. armije generala Roate da ih preda Nijemcima, iako je to Musolini bio obećao Hitleru.

[Nekako s proljeća]

Ma jasno stari, razlog više da se mi koliko smo u stanju pozabavimo svojom avlijom što bi se reklo. Nekako talijansku arhivu slabo koristimo, il' je nema ili ne znam gdje je tražiti za sada njemačka arhiva prednjači i dosta je autentična pa je bar meni nezaobilazna u pokušaju da se što autentičnije približi stanje u Bosni i Hercegovini u tom (ne)vaktu.


Clean Up Of A Village By The German Grenadiers In Bosnia On December 30Th 1943
Izvor: http://www.gettyimages.com/detail/news- ... /107426743

[Nekako s proljeća]

Combattants et infirmières d'une brigade opérant en Bosnie en 1945.
Izvor: http://www.gettyimages.com/detail/news- ... /558671993

[Nekako s proljeća]

a Bosnian farmwoman with their children - 1944
http://www.gettyimages.com/detail/news- ... /548866347

Bosnian farmers remigrates in their village - - Photographer: Presse-Illustrationen Heinrich Hoffmann, PK Prei - Published by: 'Signal' 06/1944 Vintage property of ullstein bild
Izvor: http://www.gettyimages.com/detail/news- ... /548868213

[julisiz es grant]

Combattants et infirmières d'une brigade opérant en Bosnie en 1945.
Izvor: http://www.gettyimages.com/detail/news- ... /558671993

Ovu sliku prvi put vidim i pravo je zanimljiva. Četnici u prilično urednoj uniformi, normalno uhranjeni, raspoloženi...po tome, teško da može biti 1945. godina.
Imaju i skijaške naočare i bolničarke sa znakom, valjda crvenog, krsta

[Nekako s proljeća]

Ne bi mi vjerovao da nisi svojim očima gled'o


Josip Broz, Future Marshal Tito, The Commander Of Communist Forces For The Liberation Of Yugoslavia, Studying A Topographical Map In Bosnia In 1942.
http://www.gettyimages.com/detail/news- ... /104421079

[Nekako s proljeća]

Naletih na jedno svjedočanstvo o komšiluku i sudbini jedne jevrejske porodice u Sarajevu.

Izvor i više: https://radiogornjigrad.wordpress.com/2 ... -e-tauber/

A istu ali bolju fotografiju, nađoh na drugom izvoru: http://collections.yadvashem.org/photos ... 21350.html

Sarajevo, Yugoslavia, Zayneba Hardaga, a Moslem Righteous Among the Nations, 1940.

[Nekako s proljeća]

[Nekako s proljeća]

[Nekako s proljeća]

[Nekako s proljeća]

[Nekako s proljeća]

[Nekako s proljeća]

[Nekako s proljeća]

[Nekako s proljeća]

[julisiz es grant]

Most o kojem je riječ na predhodnim fotografijama (četnici ga ruše ) je najvjerovatnije ovaj , na slici ispod, a on se nalazi na granici između Bosne i Hercegovine i Srbije.

http://photogalerija.com/?m=20151204

Nije na samoj granici, Drina nije na tom mjestu granica Bosne i Srbije. Granica je kod Uvca, malo prije Priboja. Na slici se vide dva tunela. Lijevim se išlo za Višegrad, desnim za Priboj. Na trasi ove pruge na obali sa koje je slikano danas je put Ustiprača-Višegrad.
Dan nakon ove akcije četnici su zauzeli Višegrad čija se posada sastojala od slabih ustaško-domobranskih snaga (to je prvi put u ratu da su četnici zauzeli sam grad) i počinili pokolj bošnjačkog stanovništva. Akcijom je lično rukovodio Draža Mihailović i Vrhovna komanda, a učestvovali su Drinski, Zlatiborski i Mileševski korpus (komandanti Smiljanić, Radović-Kondor i Lukačević). Prisutan je bio i šef savezničke misije pri Vrhovnoj komandi, engleski brigadni general Armstrong.
Akcija, do koje je došlo ubrzo nakon kapitulacije Italije i silnog jačanja partizana, za glavni cilj imala je da pokaže da se četnici aktivno bore protiv okupatora, a u svjetlu sve veće savezničke podrške partizanima i sve oštrije kritike ponašanja četnika.
Ipak, vojno-politički rezultat akcije bio je ništavan, jer četnici nisu nastavili sa aktivnom borbom protiv okupatora i nakon nekoliko dana povukli su se nazad u Srbiju, a saveznička konferencija u Teheranu, koja je ubrzo uslijedila, potvrdila je partizane kao jedinu ozbiljnu snagu otpora u Jugoslaviji, kojoj treba poslati svu moguću pomoć.

[VjecitiStudent]

Ove godine ko nikada, poplava je SDA-ovskih falsifikata oko toga koje partizanske jedinice su 5. i 6. aprila oslobodile Sarajevo.
Knjige u šake, pa da ovdje rastabirimo činjenice ...

[insomnia78]

[asurbanipal]

Sarajevo između Valtera, Hitlera i Alije...


Autor:
Vuk BAČANOVIĆ


Ko to Sarajlijama podmeće Sarajevo između dva šesta aprila? Bolje reći, ko im to podmeće Sarajevo između dva imaginarna aprila? Onog Hitlerovog i Valterovog, do ovog ratnog, dejtonskog, Izetbegovovićevskog? Uvijek sam prezirao ratne i poratne mudroserine Neleta Karajlića. I knjiga mu je prilično površna, predvidiva i stilski jeftina. Ali mi je za oko zapala rečenica koju često citiram, ona koja opisuje verziju istorije prema kojoj se “ispostavilo da je cijelo Sarajevo bilo u partizanima, a da su oni Srbi i Jevreji koji su u četiri godine NDH otišli iz Sarajeva to učinili na dobrovoljnoj bazi”.

I zaista, danas kada se sjećamo slavnih vojevanja i vjekovnih tolerancija, bolje rečeno kada evociramo njihove kasnije intepretacije i reintepretacije, kako se ne prisjetiti i one mase uglednih i vjekovno tolerantnh građana, koja načičkana na keju pored Vijećnice, aplaudira vojnom orkestru Wermachta i kako će četiri godine gromoglasno aplaudirati fašističkom orkestru, koji uspostavlja gradske propalice za “povjerenike” u jevrejske radnje, koji uništava svu srpsku inteligenciju, a narod prepušta iseljavanju i asimilaciji.

Kako će se, olako i bez problema preći preko svih bijednih činovničića koji po mijesnim zajednicama dijele žute trake sa natpisom »Židov-Jude«, preko mizernih režimskih piskarala koja preko Sarajevskog novog lista pripremaju teren za istrjebljenje gradske zajednice stare gotovo 500 godina, razularene svjetine koja se SS oficirima nudi za gradske turističke vodiče, koja pljačka i pali sinagoge, čija inteligencija slavi dolazak “najmoćnije i najljepše vojske svijeta, plavokose armade velikog njemačkog genija” (konstrukcija Halida Čauševića), dok ta vojska upada u radnje njihovih sugrađana i robu plaća običnim papirima na kojima piše “Fritz” i “Hans”, preko propalih osmanskih feudalaca, sitnosopstveničkih varalica, poludjelih fanatika, loših književnika i nepismene lumpen-fukare, koja je, radi očuvanja nezarađenih privilegija, spremna na sve: da stupi u redove paganskog Himmlerovog SS-a, da se odjednom smatra arijevskom rasom, da korača ulicom Adolfa Hitlerom i piše mu memorandume tužakajući Pavelića kako je preblag prema Jevrejima, da se, u krajnjoj liniji, dopisuje sa Dražom Mihailovićem…

U gradu koji voli svoje aprile, svoju kulturu sjećanja, svoje žrtvoslovlje i svoju, navodnu personifikaciju - Valtera, u vezi ovog perioda postoji gotovo, pa potpuna amnezija.

“Sada je, odjednom bila ostavljena bez porodice i na jedan užasan i brutalan način bila je potpuno sama, suvišna i neželjena. Gdje su bili tada njeni bezbrojni prijatelji i poznanici? U ovom osudnom momentu, gdje su bili njeni prosjaci… sa kojima se se na tako poseban način sprijateljila i kojima je nesebično pomogala? Da li je bilo ikoga u Sarajevu da joj pruži stan i da joj hrane, vode i postelju? Svi su šutali i iza svojih zavjesa posmatrali ovaj brutalni pogrom. Ustaše su stezale obruč oko ove sitne, jednostavne osobe koja je spavala snom pravedne osobe pod lukom Kozje ćuprije. I onda, prije nego što se krug oko ujne Sinjore zatvorio, anđeo Gabrijel je doletio sa nebesa, zagrlio je svojim krilima i uzdigao je u nebo.”

Ovo nije priča koja se može vezati samo sa Ustaše i Nijemce i ne, ovo nije priča neke sirote žene koju progone ravnogorci. Ovo je priča o Sinjori, ujni Žaka Finicija, autora Sefardskog nokturna jedne ne tako lijepe knjige o Sarajevu, koje svoju sudbinu vidi u Hitlerovoj Njemačkoj i kojem je, kako to stoji u memorandumu gradskih prvaka Adolfu Hitleru iz 1942., čak i Ante Pavelić preblag prema Jevrejima, jer je mnogima dopustio da pređu u katoličku vjeru.

Posebno je grozno, u tom smislu fantazirati pretjerano o svojoj nadljudskoj velični, baš kao što je naivno misliti da je u aprilu 1992. zaista branjena zajednička otadžbina Bosna i Hercegovina, a ne, kako će se to za godinu dana ispostaviti, privatni projekat Alije Izetbegovića i njemu bliskog kruga ljudi, koji će se, sa drugim projektima, rezultirati Dejtonskim mirom i “humanim” razdvajanjem naroda BiH.

Negdje između omiljenih okupatora, ustaša, raspomamljenih ravnogoraca, “paravojnih” bandi koje u opkoljenom gradu utjeruju strah anamoonima, poput neke sablasti, ostao da lebdi mitski Valter iz Prijepolja, koji, može se reći simbolično, gine braneći električnu centralu. Istinski simbolički, jer je svako svjetlo elementarne logike odavno nestalo iz umova onih ljudi koji, preživjevši 4 godine pakla na zemlji, sebe predočuju kao anđele po svaku cijenu, pa čak i mitski Valter biva predstavljen kao zaštitnik tog mita… U kojem, očigledno, živi i pretenciozni gradonačelnik Ivo Komšić, kojem se “Sarajevo odbranilo od fašizma, ali Evropa i svijet nisu.”

I zaista od kojeg se to fašizma i kada odbranilo Sarajevo? Je li ta nekadašnja odbrana potekla od njega, ili su je na svojim leđima iznele unezvjerene, recimo to otvoreno, srpske seljačke mase bježeći pod okrilje Komunističke partije od ustaškog noža, koji je suvereno stolovao u istom tom gradu, vodeći kadrovsku politiku u policiji, vojsci, obrazovnim i kulturnim institucijama?

Može li se održati priča o mitskom toposu koji, bezgrješan kao jutarnja rosa, cijelom svijetu dijeli lekcije o antifašizmu i sasvim u skladu sa etikom svoga prijatelja, hohštaplera Bernarda Anrija Levija, koji jednom rukom po ramenu tapše Aliju Izetbegovića, a drugom pozdravlja izraelske tenkove dok teškom artiljerijom razaraju Gazu. Ili je to naše Sarajevo, kada se spusti sa pijedastala licemjerja, između svih svojih šestih aprila ipak jedno, sasvim regularno neanđeosko i neđavolsko, nemanihejsko ljudsko mjesto. Kao i razgoljeni mitski Srbi i Jevreji. I kad maše nožem ka drugima i kad drugi zamašu na njega...


http://novi.ba/clanak/63507/sarajevo-iz ... ra-i-alije

[Gojeni H]

Sarajevo između Valtera, Hitlera i Alije...


Autor:
Vuk BAČANOVIĆ


Ko to Sarajlijama podmeće Sarajevo između dva šesta aprila? Bolje reći, ko im to podmeće Sarajevo između dva imaginarna aprila? Onog Hitlerovog i Valterovog, do ovog ratnog, dejtonskog, Izetbegovovićevskog? Uvijek sam prezirao ratne i poratne mudroserine Neleta Karajlića. I knjiga mu je prilično površna, predvidiva i stilski jeftina. Ali mi je za oko zapala rečenica koju često citiram, ona koja opisuje verziju istorije prema kojoj se “ispostavilo da je cijelo Sarajevo bilo u partizanima, a da su oni Srbi i Jevreji koji su u četiri godine NDH otišli iz Sarajeva to učinili na dobrovoljnoj bazi”.

I zaista, danas kada se sjećamo slavnih vojevanja i vjekovnih tolerancija, bolje rečeno kada evociramo njihove kasnije intepretacije i reintepretacije, kako se ne prisjetiti i one mase uglednih i vjekovno tolerantnh građana, koja načičkana na keju pored Vijećnice, aplaudira vojnom orkestru Wermachta i kako će četiri godine gromoglasno aplaudirati fašističkom orkestru, koji uspostavlja gradske propalice za “povjerenike” u jevrejske radnje, koji uništava svu srpsku inteligenciju, a narod prepušta iseljavanju i asimilaciji.

Kako će se, olako i bez problema preći preko svih bijednih činovničića koji po mijesnim zajednicama dijele žute trake sa natpisom »Židov-Jude«, preko mizernih režimskih piskarala koja preko Sarajevskog novog lista pripremaju teren za istrjebljenje gradske zajednice stare gotovo 500 godina, razularene svjetine koja se SS oficirima nudi za gradske turističke vodiče, koja pljačka i pali sinagoge, čija inteligencija slavi dolazak “najmoćnije i najljepše vojske svijeta, plavokose armade velikog njemačkog genija” (konstrukcija Halida Čauševića), dok ta vojska upada u radnje njihovih sugrađana i robu plaća običnim papirima na kojima piše “Fritz” i “Hans”, preko propalih osmanskih feudalaca, sitnosopstveničkih varalica, poludjelih fanatika, loših književnika i nepismene lumpen-fukare, koja je, radi očuvanja nezarađenih privilegija, spremna na sve: da stupi u redove paganskog Himmlerovog SS-a, da se odjednom smatra arijevskom rasom, da korača ulicom Adolfa Hitlerom i piše mu memorandume tužakajući Pavelića kako je preblag prema Jevrejima, da se, u krajnjoj liniji, dopisuje sa Dražom Mihailovićem…

U gradu koji voli svoje aprile, svoju kulturu sjećanja, svoje žrtvoslovlje i svoju, navodnu personifikaciju - Valtera, u vezi ovog perioda postoji gotovo, pa potpuna amnezija.

“Sada je, odjednom bila ostavljena bez porodice i na jedan užasan i brutalan način bila je potpuno sama, suvišna i neželjena. Gdje su bili tada njeni bezbrojni prijatelji i poznanici? U ovom osudnom momentu, gdje su bili njeni prosjaci… sa kojima se se na tako poseban način sprijateljila i kojima je nesebično pomogala? Da li je bilo ikoga u Sarajevu da joj pruži stan i da joj hrane, vode i postelju? Svi su šutali i iza svojih zavjesa posmatrali ovaj brutalni pogrom. Ustaše su stezale obruč oko ove sitne, jednostavne osobe koja je spavala snom pravedne osobe pod lukom Kozje ćuprije. I onda, prije nego što se krug oko ujne Sinjore zatvorio, anđeo Gabrijel je doletio sa nebesa, zagrlio je svojim krilima i uzdigao je u nebo.”

Ovo nije priča koja se može vezati samo sa Ustaše i Nijemce i ne, ovo nije priča neke sirote žene koju progone ravnogorci. Ovo je priča o Sinjori, ujni Žaka Finicija, autora Sefardskog nokturna jedne ne tako lijepe knjige o Sarajevu, koje svoju sudbinu vidi u Hitlerovoj Njemačkoj i kojem je, kako to stoji u memorandumu gradskih prvaka Adolfu Hitleru iz 1942., čak i Ante Pavelić preblag prema Jevrejima, jer je mnogima dopustio da pređu u katoličku vjeru.

Posebno je grozno, u tom smislu fantazirati pretjerano o svojoj nadljudskoj velični, baš kao što je naivno misliti da je u aprilu 1992. zaista branjena zajednička otadžbina Bosna i Hercegovina, a ne, kako će se to za godinu dana ispostaviti, privatni projekat Alije Izetbegovića i njemu bliskog kruga ljudi, koji će se, sa drugim projektima, rezultirati Dejtonskim mirom i “humanim” razdvajanjem naroda BiH.

Negdje između omiljenih okupatora, ustaša, raspomamljenih ravnogoraca, “paravojnih” bandi koje u opkoljenom gradu utjeruju strah anamoonima, poput neke sablasti, ostao da lebdi mitski Valter iz Prijepolja, koji, može se reći simbolično, gine braneći električnu centralu. Istinski simbolički, jer je svako svjetlo elementarne logike odavno nestalo iz umova onih ljudi koji, preživjevši 4 godine pakla na zemlji, sebe predočuju kao anđele po svaku cijenu, pa čak i mitski Valter biva predstavljen kao zaštitnik tog mita… U kojem, očigledno, živi i pretenciozni gradonačelnik Ivo Komšić, kojem se “Sarajevo odbranilo od fašizma, ali Evropa i svijet nisu.”

I zaista od kojeg se to fašizma i kada odbranilo Sarajevo? Je li ta nekadašnja odbrana potekla od njega, ili su je na svojim leđima iznele unezvjerene, recimo to otvoreno, srpske seljačke mase bježeći pod okrilje Komunističke partije od ustaškog noža, koji je suvereno stolovao u istom tom gradu, vodeći kadrovsku politiku u policiji, vojsci, obrazovnim i kulturnim institucijama?

Može li se održati priča o mitskom toposu koji, bezgrješan kao jutarnja rosa, cijelom svijetu dijeli lekcije o antifašizmu i sasvim u skladu sa etikom svoga prijatelja, hohštaplera Bernarda Anrija Levija, koji jednom rukom po ramenu tapše Aliju Izetbegovića, a drugom pozdravlja izraelske tenkove dok teškom artiljerijom razaraju Gazu. Ili je to naše Sarajevo, kada se spusti sa pijedastala licemjerja, između svih svojih šestih aprila ipak jedno, sasvim regularno neanđeosko i neđavolsko, nemanihejsko ljudsko mjesto. Kao i razgoljeni mitski Srbi i Jevreji. I kad maše nožem ka drugima i kad drugi zamašu na njega...


http://novi.ba/clanak/63507/sarajevo-iz ... ra-i-alije

Ovom piskaralu opet treba paznje javnosti?

Sve bi bilo u redu i vrijedno potrebe da se pogleda u ogledalo da se perfidno nije dotakao agresije na Bosnu i Hercegovinu.
U stilu prekodrinskih istomisljenika, bitno je "dokazati" da smo svi mi govna.

U aprilu 1992. god., ne samo Izetbegovic nego svi mi nismo znali da li cemo imati svoju drzavu.
Vec 1991. god. Srbi su tacno znali sta hoce u Bosni. Nije bilo partizana, niko se nije odmetnuo od Karadzica i to nece izmijeniti niko, posebno ne ovaj Pekinezer Bacanovic.