PM72 wrote:Prvi put smo tada imali uniforme svi kako treba,municiju i hranu.Prvi put u ratu.Do tada smo skupljali metke i davali im imena,kao u onom filmu.Bombe sam prije čuvao ko sad kreditnu karticu a pred akciju deblokade prvi put sam dočekao da naš ekonom iznese sanduke pun oružja i oruđa pa kaže "momci uzmite koliko možete".Naravno da smo tek tada postali neka sila ali to je bio tek početak nečeg ozbiljnog,kao kad djete tek prohoda pa ne može odmah na Mon Blan.
U neku deblokadu Sarajeva preko istočnih dijelova RS i sad sumnjam jer šta bi deblokirao? Šta ćeš na Romaniji sve i da su se povukli? Imaš čisto srpska područja oko sebe,razbacana sela,neprijatelja iza svakog stabla i stjene a logistika nam je bila još tanka.Morao bi paliti i ubijati sve odreda jer tamo nisi imao koga da ti pomogne ili glumi ilegalce.Koju bi komunikaciju sa Hrvatskom (jedinom tada "prijateljskom" teritorijom) imao preko isočnih dijelova RS? Morao bi uzeti Pale ,Jahorinu ,Trnovo uz Lukavicu,Trebević,Vojkoviće i sva okolna područja.To je ogromno područje a naoružano do zuba i vojnički vrlo spremno i uvježbano.Nisu to zapadni krajevi Bosne koji su redom padali jer rata okusili nisu.Ovi ne bi bježali džipovima nego bi se klali ko japanci,do zadnjeg.To je bar moje mišljenje i nemoj ga uzimati kao relevantno.
razumijem ja tebe i tvoj pesimistiki stav, ti si bio sarajevski borac i sve je to meni jasno zasto na prvi pomen oslobadjanja neke velike teritorije mislis da je to prica za malu djecu, kako je bilo kod vas u rajvosa, tako i kod nas u brckom, do nase slobodne teritorije do save mozes prepisat,cije taj njihov koridor cuveni mozes zapisati poslije pet tocenih, al tih par kilometara koji su ih drzali drzali u zivotu su za osloboditi bili kao i polozaji u sarajevu njihovi najtanji za koje mnogi seruckaju da se to moglo probiti i deblokirati. kad poredimo sarajevsko ili brcansko ratiste sa tim srednjim podrinjem razlika je ko mon blan i trebevic, ovdje sve rov ili transeja, do zuba naoruzana vojska,iza njihivih linija ili urbana podrucja naseljena ili gusta velika sela, rovovi oblozeni lamperijom, peci bubnjarice, isto dakle kao i oko sarajeva zgusnuto, samo tamo jos zgusnutije na nekim dijelovima i jos zahebanihe zbog brda na kojima su uglavnon oni ukopani i potkovani artiljerijom itd.
podrinje opet druga slika, rovova ima ali u razmacima i po par stotina metara, ljudi su cijelo vrijema rata prakticno sa dobrim vodicima mogli prolaziti linije od srebrenice do tuzle, prolazile su i grupe doktora,cak i zene s djecom, dakle ne neki superdiverzanti, onda kad recimo provuces se izmedju linija i udjes dublje u neprijateljsku teritoriju, u neka od onih pustih spaljenih sela, tamo ako imas oruzja i ljudi mozes organizovati vojsku kao doktor mladen na kozari, ako imas konzervi mozes provesti dane i noci da te neprijatelj ne spazi, sad mozes zamisliti kako bi to izgledalo da napadnu tu elitne jedinice,masovne i dobro naoruzane, to ti je kao da probijes linju na semizovcu tako sto unistis par rovova, onda napredujes kao do kobilje glave bez ikakvog otpora jer zive duse nema, onda tu opet neko seoce koje moras osvojiti koje se cuva sa par pusaka, i onda opet pustahija kao do skenderije i opet neko seoce njihovo, pa onda kao do bentbase i onda opet njihov polozaj rijedak, a s druge strane ko do kozje cuprije vec polozaji 28. divizije nase, to je otprilike ta kilometraza i te udaljenosti, oprez preko puta, i ono sve sumice i iz daleka te nema ko ni vidjeti niti moze,tako ti je tamo,tu sam i sam hodao i tako pricaju ljudi koji su se kretali tim podrucjima,u nekim selima si sa hranom mogao i prezimiti, u diverzantske akcije isle su i zene neprimijecene i radile su diverzije po srpskim krompiristima i kukuruzistima da bi prehranile djecu, i to je ziva istina. tek kad je pala srebrenica i kad je krenula kolona onda su srbi pojacali sa zasjedama al i tada su se ljudi provlacili ili probijali
i sad zamisli da je na taj dio s efektom iznenadjenja krenula nasa neka ozbiljnija sila, koja ne bi morala izbjegavati svaki rov i svako seoce, i kad se udje malo dublje,kad cetalji skontaju da je toku veca operacija, to bi bila opsta bjezanija jer na tim prostorima moze ti brigada kompletna uleetjeti iza ledja a da ne znas gdje je, to je jedan ogroman prostor koji se brzo gazi uz dobre vodice i izvidjace, par sela samo vecih i razbacanih srpskih koje su naserovi vojnici osvajali krajem 92. gore sve do zvornika, dole sve vlasenice, sve uz dobar plan, par konzervi,u boljim cizmama, sve to moglo pregaziti,kasnije utvrditi i steci pretpostavke da krenes niz romaniju, koja jest nesto teza i nesto gusce naseljena srbima, al sve to kad saberes, sve te nazovi gradice, to ti je tada imalo glava ko sad dobrinja, bez ogromnog broja vojnika sa strane koji bi pokrivali taj prostor,a koje realno nisu vise imali odakle ni dovessti, taj pravac od preko sto kilometara neki je puno laksi nego onih nekoliko utvrdjenih i nacickanih oko samog grada koji bi bili klaonica i koje realno trebalo preorati da bi se probili, isto kao recimo tih par kilometara kod brckog
sarajevo je bilo ko konzerva, konzerva se lakse otvara iz vana boduci prvo gdje je najmeksa heh,pa onda pomalo zaokruzujes
za ove sto misle da se podrinje ne bi moglo osloboditi zato jer su podrinjci neorganizovani,morate znati ljudi da se ne bi oni sami oslobadjali,masa vrlo organizovanih jedinica iz svih korpusa,uglavnom najelitnijih je bilo izvuceno sa svojih podrucja na polozaje oko prstena oko grada,neki na nisicima,neki od visokog,neki sa bjelasnice i treskavice gore, da se ta armada prebacila brzo na podrinje pod jednu komandu recimo generala alagica,koji je takodje bio angazovan sa svojom elitom, da se samo naglo iznenada promijenio pravac, te bi snage odradile vecinu posla, 28. divizija je bila neorganizovana jer nisu ni mogli puno bolje , spajanjem s ostalim snagama ustrojilo bi se to itekako, al ajd
