fatamorgana wrote:Edouard wrote:fatamorgana wrote:
Vjernici a i ti među njima tvrdite upravo suprotno tj. da nema morala bez religije što nije tačno.
Nije savjest ta koja čini da se čini dobro a izbjegava zlo već humanost koja je prirođena ljudskom biću evolucijski i antropološki i onda davno kad nije bilo ovih modernih monoteističih religija koje su došle zadnje na stablo ljudskog vjerovanja već u dalekom animizmu kao možda prvom izrazu nekog vjerovanja kod čovjeka.
Postojanje nekog stvoritelja je za sad još uvijek samo teza.
Bez empatije tj. suosjećanja se čini zlo drugima, ljudima ili drugim živim bićima jer ne postoji ni moralna dilema šta je dobro a šta zlo osim kad se empatija sebično primjenjuje samo na sebe, na vlastitoj koži jer tad se itekako razlikuje i osjeti šta je dobro a šta zlo!

Živ mi bio Fato. Ma kakva evolucijska humanost, evolucijski etos. Evolucijski mehanizam je prirodna selekcija, a to znači borba za preživljavanje, pobjeda jačega, uspješnija prilagodba. Nema tu nikakve humanosti ni morala.
Bez Boga nema ljudskog morala, a ne bez religije. Religija to samo jasno naučava.
Upravo je evolucijska humanost čitaj međusobna solidarnost pripadnika ljudske vrste, pripadnika iste grupe pa klana i poslije plemena kao i naroda bila najvažniji faktor preživljavanja naše vrste od postanka pa do danas i to je antropološka naučna činjenica za koju mnogi ne znaju.
A to da religija ne garantuje nikakav moral imamo primjere pred očima, kako u prošlosti tako i sad.
A sudeći po momoteističkim religijama taj navodni božji moral je vrlo upitan da ne kažem sumnjiv, kad treba nema ga a kad ne treba eto ga!
Evolucijska humanost je oksimoron, apsurd, evolucijski/biologijski mehanizam selekcije je brutalan. Prihvaćam evoluciju/razvoj ljudske svijesti /humanosti, solidarnosti, a ne humanost koja bi proizlazila iz evolucije i njezinih mehanizama.
A to da je kroz historiju ljudski rod u svom razvoju proživio dosta nečovječnosti i pored religije i od ljudi iz religija, i to stoji, ali razvoj civilizacije/ kulture ipak je nemoguće odvojiti od njih i, svejedno, nekako ljudski je rod napredovao i u humanosti.
Ali ono što se događalo početkom i kroz 20-ti vijek, kada u evropskim društvima ateizam dobiva pravo javnosti, a religija i Bog bivaju marginalizirani, i pored tolike svijesti o ljudskom dostojanstvu, pravima, slobodama, jednakosti, ljudski rod takve strahote ne pamti. Prvi i drugi svjetski rat, holokaust, totalitarizmi svih boja. Pa Europa se do dana današnjega nije oporavila od toga.
A o komunističkim režimima koji su u svojim temeljima imali ateizam kao ideologiju, te o njihovim žrtvama da, i ne govorim.
Kako je tu mogao samo tako nestati taj famozni evolucijski humanizam?
I tu se jasno pokazalo da bez Boga nema ljudskog morala. To je taj aksiom od kojeg je polazio i Kant.
Jer, bez dileme, bezboštvo ruši temelje moralnosti i umnosti.