ušće wrote:Ako se vratite na postove @MuaDib-a primjetićete da svako spominjanje zločina nad Bošnjacima pokušava oktrenuti kao krivicu Bošnjaka ili normalnu pojavu o kojoj ni slučajno nebi trebalo govoriti i pisati jer to doživljava kao trn u oko ...
-A baš bih volio čuti i pročitati njegov stav o ljudima koji napraviše Tomašicu, ali još više o soju koji je uspio i pored svega šutjeti o tome tolike godine..
-I mogu da se kladim da obrazloženje tražiti u tome da i drugi šute ...
Navedi mi konkretne i jasne primjere, gdje sam ja postavio stvari, onako kako ti navodiš.
Druga je stvar što vi niste u stanju razumjeti, da svojim načinom izražavanja i ponašanja vi zapravo pružate savršen alibi, več pročitanoj RS-ovskoj politici, koja priznaje zločin, ali sa pozicije njegovog opravdavanja. Vi polazite sa stanovištva da nisu sve žrtve jednako žrtve, odnosno da su bošnjačke žrtve žrtve zločina iz mržnje, a nebošnjačke žrtva samo kolateralna šteta. Razmišljate upravo onako kako je htio Radovan Karadžić da Bošnjaci razmišljaju, da je cijeli srpski narod protiv njih.I strašno me nerviraju vaše teze, da je dobar Srbin i Hrvat samo onaj, ko apriori prihvata bošnjačku verziju prošlosti. I meni najmanje možete spočitavati to, jer u mojoj porodici su mnogi stradali što od austrijske vojske i njenih domaćih simpatizera u I svj. ratu, što od četnika i ustaša u II svj. ratu, što od partizanskih prijekih sudova, što od pripadnika VRS, HVO, pa čak i ARBiH. To što ćete sada opaliti kontru zločini jednih i drugih se ne mogu porediti, nije suština, suština je da su se zločini desili, ali to nije razlog da ja mrzim i omalovažavam cijele narode. Pogotovo kada se zna da zločine uvjek pravi uzak krug ljudi, a ne cjelokupni narodi.
Zločin u Tomašici su napravili klasični ratni zločinci, ljudi bez svijesti i savjesti, zadojeni mržnjom i fašizmom, koji bi da se ja pitam bili poslati na dugogodišnu robiju, pa nakon određenog razdoblja streljani po kratkom postupku. Da vide šta znači zarobljeništvo i išćekivanje smrti.
Što se tiće teze o masovnoj šutnji tamošnjih Srba, to je jako diskutabilno i polazi sa stanovišta, svi su oni isti. Ali u stvarnosti to nije ni izbliza tako, jer kao prvo niko ne pravi zločin na očigled svih, kao drugo zločinac uvjek nastoji prikriti zločin, kao treće nalogodavci zločina su dio vlasti i kao četvrto neželjeni svjedoci su prepušteni sami sebi. Ako se ne varam, izašao je članak kako je Švedska televizija još 1996. godine napravila prilog u kome tamošnji mještani spominju Tomašicu kao mjesto zločina, sa jasnim strahom od odmazde i osvete nalogodavaca i počinioca, ako progovore.
http://www.klix.ba/vijesti/bih/svedska- ... /131107048
Tu se može naširoko i naveliko može pričati, ali jasno je da su žrtve i svjedoci zločina i dan danas najugroženija kategorija širom BiH, jer nemaju povjerenje ni u jednu instituciju sistema. A bolje je da se ne prisječam kakvo je stanje bilo odmah nakon rata.
A biće i onih koji će tu tolerantnost vezivati uz religiju koja je dominantna među Bošnjacima (Islam). 
