Opetja033 wrote:Zestoki nacionalisti. Susretao sam se sa ljudima na Zapadu koji su pobjegli od rezima, koji se samo nominalno nazivaju muslimanima (nikada ne idu u dzamiju, cuga se i za Ramazan, klempa se redovno jede), vrlo obrazovani, mrze mule i preziru Qom, ali koji nakon sve kritike na racun Homeinija ipak na kraju dodaju: "pod njim smo postali istinski samostalni, bio je bolje rijesenje od shaha".
Ono sto je fascinantno jeste da imaju totalno razlicita porijekla: seljaci, gornji sloj, carsijski trgovci, djeca intelektualaca, itd.
Do tada sam bio ubjedjen da su svi Iranci na Zapadu monarhisti ali to vazi za samo mali dio. Gotovo svi su protiv trenutnog rezima ali interesantno je da medju njima ima podosta onih koji razmisljaju na nacin
1) baška rezim mula a baška Homeini
2) da je i pored svih nedostataka trenutnog rezima, Homeini bio bolje rijesenje od shaha.
Cak je osnivac i vodja perzijske verzije nacionalsocijalisticke stranke, nekada 90-tih cini mi se, okrenuo curak i podrzao rezim - unatoc svim razlikama, te se vratio u Iran.
Veliki nacionalisti. Homeini je znao igrati na tu kartu svog naroda. Slican slucaj se desio i sa Pastunima i Mula Omarom. Veliki broj sekularnih, obrazovanih Pastuna je podrzao Talibane zbog cinjenice da su pastunski pokret i da su zavladali gotovo kompletnim Afganistanom.
Naravno ne poredim Mula Omara i Homeinija
O Homeiniju moze misliti sta ko hoce. Ali se mora priznati da je bio vrlo, vrlo fascinantna licnost. Niko slican se nije pojavio ni prije ni poslije njega.
Ja sam, za vrijeme studija, imao priliku upoznati vrlo malo Iranaca, stoga ne bih mogao sliku o njima na osnovu toga praviti. Sta mi je nedavno (Septembar ove godine) bilo pravo

je sto sam imao priliku upoznati jednu porodicu (svi rodjeni u Njemackoj), odnosno majku i kcerku, iranske krscane, dok je druga kcerka, u to vrijeme, bila na (vec poduzem) odmoru u Iranu. Rijec je o porodici koja je u Njemacku emigrirala za vrijeme saha Pahlavija.
Upoznao sam ih u jednom, zaista lijepom, caffe-restoranu u Minhenu u koji sam bio pozvan na branch

Restoran vodi pomenuta majka, koja nosi kriz na lancicu, a obje kcerke, pored ostalih, rade kao osoblje restorana. Po zavrsetku, kada smo krenuli, moji domacini upitase ovu kcerku gdje joj je sestra, a ova veli - u Iranu. Pitaju ovi moji, kada se vraca?! Veli sestra da nema pojma, ne izjasnjava se. Ovi opet:" Pa zar je tako lijepo, da iako je vec tako dugo tamo jos uvijek se ne planira vracati?!". Ova odgovara: "Vjerujte da jeste, prelijepo je, i ja jedva cekam da idem! Cim se ona vrati idem ja

". Pitaju je oni, da li imaju ikakvih problema tamo, na sta odmahuje rukom:"Ma dajte, nikada, ali nikada ne vjerujte medijima i njihovoj negativnoj propagandi! Sve lazu. Tamo je, zaista, prelijepo!"...Ovi moji pitaju da li ima ikakve musko-zenske separacije, na sta ona odgovara: "Jedino u podzemnoj zeljeznici, koja je top, ima odvojeni vagon za zene, sto se meni, iskreno, svidja. Voljela bih da i ovdje ima nesto tako, jer se u kasnim satima podzemnom prevoze razliciti slojevi i tipovi ljudi...a ovako se izbjegne svaka neugodnost, a da ne pominjem udobnost!

"
Ako iko sumnja, priupitat cu kako se zove caffe (a jako je posjecen, iako skup), pa bujrum, prvom prilikom kada bude u Minhenu neka provjeri.