Trenutni projecirani haos u Federaciji BiH, definitivno ima svoj logički i operativni značaj, u kontekstu interesa generalne sanacije Balkana u skladu sa interesima Njemačke. Nakon Hrvatske, Srbije, Kosova..fokus se vraća na BiH. U ovom trenutku, potpuno kompromitovana, beznadežna, dezorijentisana POLITIČKA KLASA, kupljiva i podložna ucjeni... POLITIČKA KLASA koju predvode SDA i SDP, imaju svoju ulogu u konačnom raspletu...Svaki njihov kriminal je registrovan i dokumentovan..."Mnogi tvrde da je austrijska vojna obavještajna služba – HNA (Heeresnachrichtenamt), zapravo podružnica CIA-e, no nema sumnje da je od 50-ih godina 20. stoljeća uspostavljena vrlo jaka veza između njemačke i austrijske obavještajne zajednice. Ta suradnja podrazumijeva svakodnevnu razmjenu informacija, na način na koji inače surađuju veća i manja obavještajna služba: veća prosljeđuje manjoj šira saznanja o događajima na svjetskoj sceni, dok manja služba većoj dostavlja vrlo detaljne informacije od posebnog interesa. Zbog geografskih i povijesnih razloga, Balkan je oduvijek bilo područje od posebnog interesa za Austriju. Austrijska vojna obavještajna služba ima lanac instalacija za elektronsko nadgledanje, od kojih su neke usmjerene prema području bivše Jugoslavije. Takve su stanice u Königswarteu, nedaleko od Hainburga, te u Großharrasu, Golsu, Pirki kod Graza, Stockhamu, St. Johannu i Neulengbachu. Uz to, Austrijska vojna obavještajna služba ima i pokretne prislušne stanice. Informacije koje se elektronskim putem prikupe na svim ovim mjestima, prema dogovoru, prosljeđuju se američkim, njemačkim i drugim partnerima."
NAROD (Austrije i Njemačke) ZNAShahab wrote: Svaki njihov kriminal je registrovan i dokumentovan...
jazzer wrote:Njihovi bogovi su, neuzubillah, pare, auta, kurve, vlast, moc... U to oni vjeruju i tome se klanjaju.Adriatic wrote:S obzirom da se svi busaju u prsa da su vjernici, kako ih boga nije strah?
Jednom neposredno poslije rata, šetao sam tako Otokom i naiđem na šibicare. I sad onako gledam ih, a sav sam napucan od rata i operisan od svakog straha. Rekoh sam sebi, odoh ih malo zezati. Stanem tako jedno dva metra od njih i gledam ih sa strane, a oni gledaju u mene kako sam se sredio, lijepo obučen markirana roba na meni i kontaju ''Evo levata s' lovom''.Shahab wrote:
Već dva destljeća kako moralno tone, propada Stranka demokratske akcije, nekadašnji općenarodni pokret za slobodu i nezavisnost..na žalost sa njima zajedno i narod i država . Najprije su narodni konsenzus državotvorne borbe zloupotrijebile seoske hodže islamofašisti iz mladomuslimanskog kružoka ...okotili horde bandita poput Oručevića,Radončića, Selimovića....da bi danas ta stranka izgubila svaki moralni i idejni kompas i postala introvertni koruptivni sistem koji služi samome sebi! Potpuni moralni kolaps SDA vlasti, rezultirao je ŠIBICARENJEM kao načinom života u Sarajevu. Upravo je to suština agonije koju živimo...kadroviranje ŠIBICARA na čelo državnih institucija što je najkonkretnija tekovine dvadeset godina lopovske vlasti. Laž, obmana....primitivno orijentalno spletkarenje maskirano pompeznim besmislenim vjerskim formalizmom promovisani je društveni koncept koji generiše korupciju i nepotizmom kao živo blato za svaki progres i zdravu ideju. Percipiram rukovodstvo SDA kao skupinu ŠIBICARA koji vrte šibicu i varaju jedni druge....a ko vara, sebe je prevario!
Na žalost u državnim institucijama isprepletena je paukova mreža korupcijskih veza koja ima sve odlike organizovanog kriminala i ona intuitivno suzbija razvoj pravne države i poduzetničkog društva, u skladu sa njemačko-austrijskim standardima, kao jedinog generatora prosperiteta i razvoja! To je sada postala SEKTA...SEKTA primitivaca i razbojnika koji uništavaju Sarajevo i BiH. Spremni su na sve kako bi zadržali pozicije...na totalnu institucionalnu blokadu,..sve sa ciljem održanja svoga parazitskog paradržavnog sistema kakvom nema pandana u svijetu!!!! Jučer su davali državljanstva Al Qaidi a danas su zagovornici euroatlantskih integracija. Kakvi licemjeri i lažovi...jedina ideologija koju slijede..jeste NOVAC i privilegije za svoje uže krugove. Narodne krvopije koje se bogate do skora ratnoprofiterstvom a odskora na državnim tenderima i kreditima Razvojne banke! Ali Austrijanci sve prate sa južnih Alpi, a momenat velikog čistilišta sve je bliži i bliži....
K'o što reče naš Shaho, možda da su neki i do ministra dogurali. Haj' ti sad znaj.JoseMujica wrote:
Radnici GRAS-a danas su ispred zgrade Vlade Kantona Sarajevo izviždali poslanika SDA Dinu Konakovića, koji je pored njih prošao sa osmijehom na licu.
http://www.galaksija.com/planeta/psihop ... litika.htm
Prema Dr. Checkley-u, psihopate boluju od jedne stvarne mentalne bolesti koju on označava kao – potpuni i neizlječivi nedostatak osjećanja. Ukoliko psihopata uopšte nešto osjeća, onda su to emocije najpliće vrste. On čini bizarne i samo-destruktivne stvari zato što je potpuno imun na konsekvence koje bi normalnog čovjeka ispunile osjećanjima srama ili griže savjesti. Ono što bi drugi u tom smislu smatrali katastrofom, za njega predstavlja samo jednu malu nezgodu ili "čistu sitnicu".
http://venus-luna.blogspot.com/
Svi psihopati imaju neke zajedničke osobine; uglavnom su to vrlo društveni tipovi, ali bez savjesti, upitnog morala, a emocije su im na dnu dna. No svaki slučaj je sam za sebe. Neki od njih nisu u mogućnosti raditi ili odraditi neki posao do kraja, dok druge posao održava na "životu". Zbog nedostatka emocija pogled im je hladan, blago teleći, pa nećemo moći skužiti što osjećaju, a također nisu u stanju pročitati osjećaje u našim očima. Njima je potpuno svejedno da li ste ljuti, tužni, veseli - jer oni nisu u stanju suosjećati sa nama.
ODAKLE BAKIRU IZETBEGOVIĆU AUTO OD 200.000KM - PROD'O PORODIČNE CERTIFIKATE!
Ne mogu, ne ide, na toliku nepravdu koju je ovih dana sasuo Fahro Radončić na najznačajnijeg bh.sina Bakira Izetbegovića da odšutim jer čovjeku se, a taj je, čini velika nepravda a tu sam, kao što je i on meni i mojoj porodici, da pripomognem momku u nevolji - ne daju mu rahat ni da krug u Audiju okrene. Kako izuzetno teško podnosim kada se nekome čini nepravda odlučio sam da javno progovorim o porijeklu imovine najznačajnijeg bh.sina jer ga, ni krivog ni dužnog, godinama salijeću istraživački novinari koji hoće, navrat - nanos, da mu utrpaju kriminalne poslove od kojih je on udaljen kao "Šaja" od najbliže policijske stanice. Bilo je to u ljeto 1993. kada sam hodajući po ratištima RBiH na jednom od njih, u kaljavom rovu, susreo starijeg momka, boje hrđe, za kojeg će mi kasnije, šapatom, njegovi saborci saopćiti: "Ono ti je Alijin sin". Kada me je, otvorenih usta, prošlo stanje ibreta i ljutnje, jer su mi neki u Sarajevu lagali da on sjedi kod svoga tate u kabinetu, prišao sam mu i vizionarski kazao: "Ti trebaš biti naš predsjednik". Skromno mi je tada, a takav je naš Bakir, kazao da on ne voli da se zna šta je on sve uradio za Bosnu jer želi da njegov nijet ostane lišen bilo kakvih primjesa koje bi ga dovele pod pitanje. Poštujući Bakirovu želju skoro dvije decenije sam šutio o njegovom ratnom putu i bol koju su mu nanosili nepravedni mediji djelio sam s njim iako ga, od tog ratnog perioda, više nisam viđao. Zadivilo me je njegovo dostojanstveno držanje koje je pokazao dok su mu lašci podbacivali da je rat proveo u tatinom kabinetu noseći salonske cipele a ja sam znao, i šutio sram me bilo, da to nije istina već je, u najmanju ruku, onako kako je u dalekoj a tako bliskoj Turskoj, 1995.g, izjavila Bakirova majka: "Moj sin je kod svog oca u kabinetu od sabaha do ikindije, a od ikindije do jacije je na najtežoj liniji u Sarajevu - na Žuči". Znam, znam da će na ovu izjavu skočiti zli jezici da govore kako je to obična laž ali ja znam, znam jer sam s Bakirom dijelio prostor žučne zemunice, da je momak bio gore gotovo svaki dan pa je čak i bježao od kuće da bi skoknuo do Žuči na kojoj su mu se, kako mi je jednom rekao, bistrili vidici. Ko je bio zna, a mnogi nisu pa ne znaju i rugaju se, da je Bakir i nosilac ratnog nadimka koji su mu nadjeli borci 1.slavne i 2.viteške brigade ARBiH - "Bakir Mašinka" jer je neumoljivo trošio redenike metaka, kao danas novinari slova, na mrskog neprijatelja. Kada se okončao rat Bakir se skrasio u Zavodu za izgradnju Sarajeva jer je htio da popravi i izgradi sve ono što su nam agresori srušili. Živio je za to da vidi obnovljeno Sarajevo pa je dan - noć, pregalački, tražio investitore i donatore za porušeno Sarajevo, ustakljivao ga i maltao u zanimljive boje pa su, odjednom, postale komšinice crvena i zelena zgrada. Znam ga, pa znam i da je želio borcima dodijeliti najbolje lokacije u Sarajevu kako bi oni izgradili poslovne objekte na ponos Sarajevu koje su, rame uz rame s njim, svojevremeno odbranili. Slujeman al Shiddi je čovjek kojeg sam 1993. godine upoznao podno hercegovačkih vrleti Vrda kada je sa dalekog Bliskog Istoka došao da pomogne našoj borbi protiv agresora i fašista ostavivši za sobom miran i bogat život. Došao i otišao ne želeći ni zahvalnicu ni vojnu knjižicu. Krvnički je radio u rodnoj zemlji otvarajući lanac kebab restorana i, kad ono hoće, Bakir ga je slučajno, kada se na jednom od svojih istočnih proputovanja uželio kebaba, sreo u jednom od njegovih restorana u dalekim nam zemljama i eto tako se zapodjenuo sjetni razgovor na zajedničku im borbu za Bosnu. Riječ po riječ, kebab po kebab, i Sulejman odluči doći i investirati u Sarajevo - naravno na Bakirov poziv. Slična priča je i ona filmska rola braće Šabanovića koji su investirali u svoje Sarajevo sagradivši toliko visoku zgradu da sa nje, zamalo, mogu ugledati i rodno im Visoko - taj kadrovski rasadnik naše Bosne. I njih dvojica su, normalno, bili pripadnici naše vojske uz uslov svojim komandantima: "Pošaljite nas gdje god hoćete, samo nas šaljite skupa". Kada je posljjeratno Sarajevo trebalo svoje stručnjake, baš kao što je nekada trebalo svoje heroje, moj ratni drug Bakir prisjetio se svojih zetova, jedan se, čini mi se da je spomenuo, zove Jasminko - tako nešto, koji je elektronski genije što je dokazao svojim predanim radom, genijalan kao Tesla, uporan kao Edison, dižući Bh.Telecom iz pepela. Sjećam se mučeničkog hoda ove kompanije: momački su se napregli pa nam prodavali mobilne telefone po cijeni, od samo, hiljadu maraka (sa karticom!) što je poratno i obogaćeno Sarajevo dočekalo sa euforijom. Sjećam se sa koliko su muke sve učinili kako bi bh.mobiteli dobili i svoju sms opciju, tri - četiri godine od uvođenja mobilnosti ove kompanije. Naravno, ne trebam sebi ali radi drugih svakako, želim reći da je i Jasminko bio borac ARBiH baš kao i drugi Bakirov zet koji je, zbog ratnog herojstva, počašćen unosnim poslov ustakljivanja Sarajeva. Helem, da ne dužim, danas vidjeh kako neki mediji postavljaju pitanje cijene Bakirovog Audija optužujući ovog iskrenog bh.borca za raskoš i bezosjećajnost prema bh.građanima. Međutim ono što ovi mediji ne znaju jeste da su i Bakir, i oba njegova zeta, nosioci Armijskih certifikata u punom iznosu (negdje oko po 20 milja air maraka po osobi) i kad se 60 milja stavi na jednu stranu, a na drugu lova od prodaje starog Bakirovog Audija, plus borački popust i minus PDV za posebno zaslužne građane dobije se sasvim druga, mizerna, cijena. "Al' to raja ne zna". Kao što već napisah, jednom davno sam, u rovu, rekao Bakiru da treba biti naš predsjednik. Od tada ga nikad više nisam sreo da to skupa, malo, ponovo prodiskutujemo. Ne znam da li ću ga ikada opet sresti ali ako igdje u prolazu vidim njegov novi Audi i primjetim da mu je otvoren zadnji prozor, makar ću mu doviknuti: "Družeeeeeee!, zajebavao sam se!!!" Semir Halilović Sarajevo, 3.5.2013.
Bitka za Žuč: Bakkr Izetbegović,, drugi s lijeva,
Kakav tupadzija, ide li taj Audi sa Bakirom nakon isteka mandata ili ostaje instituciji predsjednika drzave????Comrad wrote:sa http://semirhalilovic.blogger.ba/
ODAKLE BAKIRU IZETBEGOVIĆU AUTO OD 200.000KM - PROD'O PORODIČNE CERTIFIKATE!
Ne mogu, ne ide, na toliku nepravdu koju je ovih dana sasuo Fahro Radončić na najznačajnijeg bh.sina Bakira Izetbegovića da odšutim jer čovjeku se, a taj je, čini velika nepravda a tu sam, kao što je i on meni i mojoj porodici, da pripomognem momku u nevolji - ne daju mu rahat ni da krug u Audiju okrene. Kako izuzetno teško podnosim kada se nekome čini nepravda odlučio sam da javno progovorim o porijeklu imovine najznačajnijeg bh.sina jer ga, ni krivog ni dužnog, godinama salijeću istraživački novinari koji hoće, navrat - nanos, da mu utrpaju kriminalne poslove od kojih je on udaljen kao "Šaja" od najbliže policijske stanice. Bilo je to u ljeto 1993. kada sam hodajući po ratištima RBiH na jednom od njih, u kaljavom rovu, susreo starijeg momka, boje hrđe, za kojeg će mi kasnije, šapatom, njegovi saborci saopćiti: "Ono ti je Alijin sin". Kada me je, otvorenih usta, prošlo stanje ibreta i ljutnje, jer su mi neki u Sarajevu lagali da on sjedi kod svoga tate u kabinetu, prišao sam mu i vizionarski kazao: "Ti trebaš biti naš predsjednik". Skromno mi je tada, a takav je naš Bakir, kazao da on ne voli da se zna šta je on sve uradio za Bosnu jer želi da njegov nijet ostane lišen bilo kakvih primjesa koje bi ga dovele pod pitanje. Poštujući Bakirovu želju skoro dvije decenije sam šutio o njegovom ratnom putu i bol koju su mu nanosili nepravedni mediji djelio sam s njim iako ga, od tog ratnog perioda, više nisam viđao. Zadivilo me je njegovo dostojanstveno držanje koje je pokazao dok su mu lašci podbacivali da je rat proveo u tatinom kabinetu noseći salonske cipele a ja sam znao, i šutio sram me bilo, da to nije istina već je, u najmanju ruku, onako kako je u dalekoj a tako bliskoj Turskoj, 1995.g, izjavila Bakirova majka: "Moj sin je kod svog oca u kabinetu od sabaha do ikindije, a od ikindije do jacije je na najtežoj liniji u Sarajevu - na Žuči". Znam, znam da će na ovu izjavu skočiti zli jezici da govore kako je to obična laž ali ja znam, znam jer sam s Bakirom dijelio prostor žučne zemunice, da je momak bio gore gotovo svaki dan pa je čak i bježao od kuće da bi skoknuo do Žuči na kojoj su mu se, kako mi je jednom rekao, bistrili vidici. Ko je bio zna, a mnogi nisu pa ne znaju i rugaju se, da je Bakir i nosilac ratnog nadimka koji su mu nadjeli borci 1.slavne i 2.viteške brigade ARBiH - "Bakir Mašinka" jer je neumoljivo trošio redenike metaka, kao danas novinari slova, na mrskog neprijatelja. Kada se okončao rat Bakir se skrasio u Zavodu za izgradnju Sarajeva jer je htio da popravi i izgradi sve ono što su nam agresori srušili. Živio je za to da vidi obnovljeno Sarajevo pa je dan - noć, pregalački, tražio investitore i donatore za porušeno Sarajevo, ustakljivao ga i maltao u zanimljive boje pa su, odjednom, postale komšinice crvena i zelena zgrada. Znam ga, pa znam i da je želio borcima dodijeliti najbolje lokacije u Sarajevu kako bi oni izgradili poslovne objekte na ponos Sarajevu koje su, rame uz rame s njim, svojevremeno odbranili. Slujeman al Shiddi je čovjek kojeg sam 1993. godine upoznao podno hercegovačkih vrleti Vrda kada je sa dalekog Bliskog Istoka došao da pomogne našoj borbi protiv agresora i fašista ostavivši za sobom miran i bogat život. Došao i otišao ne želeći ni zahvalnicu ni vojnu knjižicu. Krvnički je radio u rodnoj zemlji otvarajući lanac kebab restorana i, kad ono hoće, Bakir ga je slučajno, kada se na jednom od svojih istočnih proputovanja uželio kebaba, sreo u jednom od njegovih restorana u dalekim nam zemljama i eto tako se zapodjenuo sjetni razgovor na zajedničku im borbu za Bosnu. Riječ po riječ, kebab po kebab, i Sulejman odluči doći i investirati u Sarajevo - naravno na Bakirov poziv. Slična priča je i ona filmska rola braće Šabanovića koji su investirali u svoje Sarajevo sagradivši toliko visoku zgradu da sa nje, zamalo, mogu ugledati i rodno im Visoko - taj kadrovski rasadnik naše Bosne. I njih dvojica su, normalno, bili pripadnici naše vojske uz uslov svojim komandantima: "Pošaljite nas gdje god hoćete, samo nas šaljite skupa". Kada je posljjeratno Sarajevo trebalo svoje stručnjake, baš kao što je nekada trebalo svoje heroje, moj ratni drug Bakir prisjetio se svojih zetova, jedan se, čini mi se da je spomenuo, zove Jasminko - tako nešto, koji je elektronski genije što je dokazao svojim predanim radom, genijalan kao Tesla, uporan kao Edison, dižući Bh.Telecom iz pepela. Sjećam se mučeničkog hoda ove kompanije: momački su se napregli pa nam prodavali mobilne telefone po cijeni, od samo, hiljadu maraka (sa karticom!) što je poratno i obogaćeno Sarajevo dočekalo sa euforijom. Sjećam se sa koliko su muke sve učinili kako bi bh.mobiteli dobili i svoju sms opciju, tri - četiri godine od uvođenja mobilnosti ove kompanije. Naravno, ne trebam sebi ali radi drugih svakako, želim reći da je i Jasminko bio borac ARBiH baš kao i drugi Bakirov zet koji je, zbog ratnog herojstva, počašćen unosnim poslov ustakljivanja Sarajeva. Helem, da ne dužim, danas vidjeh kako neki mediji postavljaju pitanje cijene Bakirovog Audija optužujući ovog iskrenog bh.borca za raskoš i bezosjećajnost prema bh.građanima. Međutim ono što ovi mediji ne znaju jeste da su i Bakir, i oba njegova zeta, nosioci Armijskih certifikata u punom iznosu (negdje oko po 20 milja air maraka po osobi) i kad se 60 milja stavi na jednu stranu, a na drugu lova od prodaje starog Bakirovog Audija, plus borački popust i minus PDV za posebno zaslužne građane dobije se sasvim druga, mizerna, cijena. "Al' to raja ne zna". Kao što već napisah, jednom davno sam, u rovu, rekao Bakiru da treba biti naš predsjednik. Od tada ga nikad više nisam sreo da to skupa, malo, ponovo prodiskutujemo. Ne znam da li ću ga ikada opet sresti ali ako igdje u prolazu vidim njegov novi Audi i primjetim da mu je otvoren zadnji prozor, makar ću mu doviknuti: "Družeeeeeee!, zajebavao sam se!!!" Semir Halilović Sarajevo, 3.5.2013.
Bitka za Žuč: Bakkr Izetbegović,, drugi s lijeva,
samo SDA ima viziju budućnosti BiH....evo SDA kandidata za Pederalno premijera 2018.Fehim Hamidović, 60-godišnji Bosanac, osuđen je na sedam godina zatvora zbog organizovanog džeparenja u metrou u Parizu.
Biće to ekspertna vladaJoseMujica wrote:samo SDA ima viziju budućnosti BiH....evo SDA kandidata za Pederalno premijera 2018.Fehim Hamidović, 60-godišnji Bosanac, osuđen je na sedam godina zatvora zbog organizovanog džeparenja u metrou u Parizu.
on je mala maca, ovima su ruke stalno u nasim dzepovimaJoseMujica wrote:samo SDA ima viziju budućnosti BiH....evo SDA kandidata za Pederalno premijera 2018.Fehim Hamidović, 60-godišnji Bosanac, osuđen je na sedam godina zatvora zbog organizovanog džeparenja u metrou u Parizu.
) s bijelim BMW-ovima ko prinčevi u bajkama na bijelim konjima šta od plate od dječijih zalogaja, al radnika GRASA 
A sta fali autu u kojem ga trenutno voze i koji je star godinu dana? Ja znam bar 200000 nacina kako da se korisnijeKatamaran_Sa wrote:Kakav tupadzija, ide li taj Audi sa Bakirom nakon isteka mandata ili ostaje instituciji predsjednika drzave????Comrad wrote:sa http://semirhalilovic.blogger.ba/
ODAKLE BAKIRU IZETBEGOVIĆU AUTO OD 200.000KM - PROD'O PORODIČNE CERTIFIKATE!
Ne mogu, ne ide, na toliku nepravdu koju je ovih dana sasuo Fahro Radončić na najznačajnijeg bh.sina Bakira Izetbegovića da odšutim jer čovjeku se, a taj je, čini velika nepravda a tu sam, kao što je i on meni i mojoj porodici, da pripomognem momku u nevolji - ne daju mu rahat ni da krug u Audiju okrene. Kako izuzetno teško podnosim kada se nekome čini nepravda odlučio sam da javno progovorim o porijeklu imovine najznačajnijeg bh.sina jer ga, ni krivog ni dužnog, godinama salijeću istraživački novinari koji hoće, navrat - nanos, da mu utrpaju kriminalne poslove od kojih je on udaljen kao "Šaja" od najbliže policijske stanice. Bilo je to u ljeto 1993. kada sam hodajući po ratištima RBiH na jednom od njih, u kaljavom rovu, susreo starijeg momka, boje hrđe, za kojeg će mi kasnije, šapatom, njegovi saborci saopćiti: "Ono ti je Alijin sin". Kada me je, otvorenih usta, prošlo stanje ibreta i ljutnje, jer su mi neki u Sarajevu lagali da on sjedi kod svoga tate u kabinetu, prišao sam mu i vizionarski kazao: "Ti trebaš biti naš predsjednik". Skromno mi je tada, a takav je naš Bakir, kazao da on ne voli da se zna šta je on sve uradio za Bosnu jer želi da njegov nijet ostane lišen bilo kakvih primjesa koje bi ga dovele pod pitanje. Poštujući Bakirovu želju skoro dvije decenije sam šutio o njegovom ratnom putu i bol koju su mu nanosili nepravedni mediji djelio sam s njim iako ga, od tog ratnog perioda, više nisam viđao. Zadivilo me je njegovo dostojanstveno držanje koje je pokazao dok su mu lašci podbacivali da je rat proveo u tatinom kabinetu noseći salonske cipele a ja sam znao, i šutio sram me bilo, da to nije istina već je, u najmanju ruku, onako kako je u dalekoj a tako bliskoj Turskoj, 1995.g, izjavila Bakirova majka: "Moj sin je kod svog oca u kabinetu od sabaha do ikindije, a od ikindije do jacije je na najtežoj liniji u Sarajevu - na Žuči". Znam, znam da će na ovu izjavu skočiti zli jezici da govore kako je to obična laž ali ja znam, znam jer sam s Bakirom dijelio prostor žučne zemunice, da je momak bio gore gotovo svaki dan pa je čak i bježao od kuće da bi skoknuo do Žuči na kojoj su mu se, kako mi je jednom rekao, bistrili vidici. Ko je bio zna, a mnogi nisu pa ne znaju i rugaju se, da je Bakir i nosilac ratnog nadimka koji su mu nadjeli borci 1.slavne i 2.viteške brigade ARBiH - "Bakir Mašinka" jer je neumoljivo trošio redenike metaka, kao danas novinari slova, na mrskog neprijatelja. Kada se okončao rat Bakir se skrasio u Zavodu za izgradnju Sarajeva jer je htio da popravi i izgradi sve ono što su nam agresori srušili. Živio je za to da vidi obnovljeno Sarajevo pa je dan - noć, pregalački, tražio investitore i donatore za porušeno Sarajevo, ustakljivao ga i maltao u zanimljive boje pa su, odjednom, postale komšinice crvena i zelena zgrada. Znam ga, pa znam i da je želio borcima dodijeliti najbolje lokacije u Sarajevu kako bi oni izgradili poslovne objekte na ponos Sarajevu koje su, rame uz rame s njim, svojevremeno odbranili. Slujeman al Shiddi je čovjek kojeg sam 1993. godine upoznao podno hercegovačkih vrleti Vrda kada je sa dalekog Bliskog Istoka došao da pomogne našoj borbi protiv agresora i fašista ostavivši za sobom miran i bogat život. Došao i otišao ne želeći ni zahvalnicu ni vojnu knjižicu. Krvnički je radio u rodnoj zemlji otvarajući lanac kebab restorana i, kad ono hoće, Bakir ga je slučajno, kada se na jednom od svojih istočnih proputovanja uželio kebaba, sreo u jednom od njegovih restorana u dalekim nam zemljama i eto tako se zapodjenuo sjetni razgovor na zajedničku im borbu za Bosnu. Riječ po riječ, kebab po kebab, i Sulejman odluči doći i investirati u Sarajevo - naravno na Bakirov poziv. Slična priča je i ona filmska rola braće Šabanovića koji su investirali u svoje Sarajevo sagradivši toliko visoku zgradu da sa nje, zamalo, mogu ugledati i rodno im Visoko - taj kadrovski rasadnik naše Bosne. I njih dvojica su, normalno, bili pripadnici naše vojske uz uslov svojim komandantima: "Pošaljite nas gdje god hoćete, samo nas šaljite skupa". Kada je posljjeratno Sarajevo trebalo svoje stručnjake, baš kao što je nekada trebalo svoje heroje, moj ratni drug Bakir prisjetio se svojih zetova, jedan se, čini mi se da je spomenuo, zove Jasminko - tako nešto, koji je elektronski genije što je dokazao svojim predanim radom, genijalan kao Tesla, uporan kao Edison, dižući Bh.Telecom iz pepela. Sjećam se mučeničkog hoda ove kompanije: momački su se napregli pa nam prodavali mobilne telefone po cijeni, od samo, hiljadu maraka (sa karticom!) što je poratno i obogaćeno Sarajevo dočekalo sa euforijom. Sjećam se sa koliko su muke sve učinili kako bi bh.mobiteli dobili i svoju sms opciju, tri - četiri godine od uvođenja mobilnosti ove kompanije. Naravno, ne trebam sebi ali radi drugih svakako, želim reći da je i Jasminko bio borac ARBiH baš kao i drugi Bakirov zet koji je, zbog ratnog herojstva, počašćen unosnim poslov ustakljivanja Sarajeva. Helem, da ne dužim, danas vidjeh kako neki mediji postavljaju pitanje cijene Bakirovog Audija optužujući ovog iskrenog bh.borca za raskoš i bezosjećajnost prema bh.građanima. Međutim ono što ovi mediji ne znaju jeste da su i Bakir, i oba njegova zeta, nosioci Armijskih certifikata u punom iznosu (negdje oko po 20 milja air maraka po osobi) i kad se 60 milja stavi na jednu stranu, a na drugu lova od prodaje starog Bakirovog Audija, plus borački popust i minus PDV za posebno zaslužne građane dobije se sasvim druga, mizerna, cijena. "Al' to raja ne zna". Kao što već napisah, jednom davno sam, u rovu, rekao Bakiru da treba biti naš predsjednik. Od tada ga nikad više nisam sreo da to skupa, malo, ponovo prodiskutujemo. Ne znam da li ću ga ikada opet sresti ali ako igdje u prolazu vidim njegov novi Audi i primjetim da mu je otvoren zadnji prozor, makar ću mu doviknuti: "Družeeeeeee!, zajebavao sam se!!!" Semir Halilović Sarajevo, 3.5.2013.
Bitka za Žuč: Bakkr Izetbegović,, drugi s lijeva,
Svaka čast, na seciranju ovih kokošara.antimobbing wrote:Radnici GRAS-a danas su ispred zgrade Vlade Kantona Sarajevo izviždali poslanika SDA Dinu Konakovića, koji je pored njih prošao sa osmijehom na licu.
http://www.galaksija.com/planeta/psihop ... litika.htm
Prema Dr. Checkley-u, psihopate boluju od jedne stvarne mentalne bolesti koju on označava kao – potpuni i neizlječivi nedostatak osjećanja. Ukoliko psihopata uopšte nešto osjeća, onda su to emocije najpliće vrste. On čini bizarne i samo-destruktivne stvari zato što je potpuno imun na konsekvence koje bi normalnog čovjeka ispunile osjećanjima srama ili griže savjesti. Ono što bi drugi u tom smislu smatrali katastrofom, za njega predstavlja samo jednu malu nezgodu ili "čistu sitnicu".
http://venus-luna.blogspot.com/
Svi psihopati imaju neke zajedničke osobine; uglavnom su to vrlo društveni tipovi, ali bez savjesti, upitnog morala, a emocije su im na dnu dna. No svaki slučaj je sam za sebe. Neki od njih nisu u mogućnosti raditi ili odraditi neki posao do kraja, dok druge posao održava na "životu". Zbog nedostatka emocija pogled im je hladan, blago teleći, pa nećemo moći skužiti što osjećaju, a također nisu u stanju pročitati osjećaje u našim očima. Njima je potpuno svejedno da li ste ljuti, tužni, veseli - jer oni nisu u stanju suosjećati sa nama.
To ti kaem...trebalo bi njih deportovat u francusku...da vidi metro sta je prava banda...a ne ova buranija od 300 eura mjesecnoJoseMujica wrote:zar te to ne podsjeća strukturalno i sadržajno na modus operandi SDA?
Odjednom iz magle šupljih priča o napaćenom narodu izrone neki dojučerašnji čobani što su sline rukavom sekali ( i sad ti ko filozofi dumaju jel ispravno maramica jal mahramica
i još kad opale priču kako su sve to poštenim radom zaradili i još se pride napatili...želudac mi se okrene...jesu isto ko što je srpsko-sdaovski hAkademik Bimo svoju vilu na Kovačićima milionske vrijednosti od plate sagradio
@Jose,JoseMujica wrote: Odjednom iz magle šupljih priča o napaćenom narodu izrone neki dojučerašnji čobani što su sline rukavom sekali ( i sad ti ko filozofi dumaju jel ispravno maramica jal mahramica
Katamaran_Sa wrote: Kakav tupadzija, ide li taj Audi sa Bakirom nakon isteka mandata ili ostaje instituciji predsjednika drzave????
Sta je falilo bevandinom Q7, pa kupuj novi. Jbt ta auta napravljena da izdrze decenije, jedino se kod nas mijenjaju svako 2-3 godine. Da smo normalna drzava fino bi se ispitalo je li sve ok s tim autima, pa onda kupovala nova.
