Momku se dopadne kći rabina Goldenberga i poželio je da je oženi.
Zato je otišao do njenog oca da zatraži ruku njegove kćerke.
Rabin mu reče :
"Vidiš mi smo Jevreji.
...Ako hoćeš da se oženiš mojom kćerkom, moraš prvo proći jedan test.
Uzmi ovu narandžu i dođi ujutru."
Momak je bio malo začuđen kada je otišao od rabinovih.
Sljedećeg dana se vratio kod njih:
"Odlično, " reče rabin, "šta si uradio sa narandžom?"
"Pojeo sam je, bio sam gladan."
"Jako loše!
Vidiš mi iscedimo narandžu i od isceđenog soka napravimo odličan liker.
Zatim podjelimo narandžu na dvoje, pola damo siromašnima, drugu polovinu razdijelimo među članovima porodice.
Polovinu sjemenki sljedeće godine posijemo, a polovinu prodamo na pijaci.
No dobro, dajem ti još jednu šansu i priliku.
Uzmi ovu salamu i dođi ujutru..."
Momak ode neraspoložen i drugog dana dođe opet.
"Šta si uradio sa salamom?" upita ga otac Goldenberg.
"Od kanapa kojim je bila zavezana sam napravio pertle za moje cipele.
Od malog aluminijumskog prstena koji je bio na salami sam napravio medaljon za vašu kćerku.
Prerezao sam salamu na pola, pola dao prosjaku a drugu polovinu podelio sa porodicom."
"Vrlo dobro!" razveselio se rabin. "A šta si napravio od crijeva u kome je bila salama?"
"Od crijeva sam napravio prezervativ s kojim sam nategao vašu kćerku, a Vama sam doneo ostatak toga mlijeka da napravite jogurt ili kefir..."
