_BataZiv_0809 wrote:Rat i mir, jos uvijek.
hahaha, još uvijek će dugo dugo trajati. Ja se više sjećam događaja koji su pratili moje čitanje "Rata i mira" , nego same sadržine knjige.
Mučnijeg čitanja knjige ne imadoh, čitao sam ju valjda cijeli mjesec dana, ni "Tihi Don" se ne može porediti sa "Ratom i mirom".
Prosto ne razumijem ljude koji tu knjigu nazivaju najboljom ikada napisanom, ok svako ima svoj ukus, ali reći da "Rat i Mir " ima veću vrednost negoli "Braća Karamazovi" za jednog knjigofila mi i nije neka očekivana stvar, iako svugdje čujem uzvike o tome kako je "Rat i mir" nešto najbolje ikada napisano.
"Rat i mir" ima veliku historijsku vrednost za majku Rusiju jer veliča njihove pobjede nad Napoleonom, zbog toga svakako i jeste primljen tako kako je primljen u Rusiji, ali ne vidim opravdanih razloga zašto bi na globalnom nivou bio roman broj jedan.
Roman istovremeno pokazuje i svo nepostojanje osjećaja nacionalne pripadnosti i identiteta u tadašnjoj ruskoj eliti, budući da se skoro svaki jebeni razgovor odvija na francuskom (jesu li ti dosadila čitanja fusnota sa prevodom francuskog koje su obimnije nego same stranice?
).
Francuski se smatra kao nešto otmjeno, dok svoj maternji smatraju kao primitivnost i kao nešto što i nije tako poželjno na tim dvorima i salonima u kojima se uglavnom odvijaju zbivanja te knjige. To je meni mnogo išlo na kurac, djelovalo tako snobovski, ali Tolstoj je samo htio prikazati stanje takvim kakvo je bilo, mislim da je i u napomenama o knjizi bilo pisano o Lavovim razlozima za korištenjem tolike količine francuskog jezika u dijalozima.
Naravno postoji čitava plejada fantastično razrađenih likova u knjizi, ali i dalje roman mi više zvuči kao "Oda Rusiji" nego kao nešto što bi se trebalo čitati više puta.
Masoni, debeli Pjer koji traži svoj pravac u životu lutajući iz jednog u drugi . Andrejev otac tvrdica i njegova mademoiselle, Andrej sam i njegova ljubav, onaj trenutak kada je otišao na ratište i trenutak kada se vratio, shvatio da njegova draga ljubi drugog, Napoleonovo bježanje, napuštena Moskva, to su neki fleševi koji mi se vraćaju iz davno pročitanog "Rata i mira".
"Ana Karenjina" je daleko prijemčiviji roman i roman koji ću vjerovatno čitati ponovo nekoliko puta dok ne krepam, koji i sada nekad prelistavam, čitam one Anine mizantropske misli dok putuje ka željezničkoj postaji, dok bi "Rat i mir" ponovo čitao jedino da mi neko debelo plati.
"Uskrsnuće" je nepravedno zapostavljeno, a pravu veličinu genijalnosti Tolstojeve pronicljivosti sam osjetio tek u manjim djelima, tipa Kreutzerove Sonate, Hadži Murata, Platnomera, Smrti Ivana Iljiča i drugim, možeš sve to pročitati dok jednom preletiš taj "Rat i mir"
Dobar je Sabato samo sto meni ne pase ta tezina trenutno, ne varim je dobro 
presao sam na Erlanda Lua dok ne bude pravi momenat... U svakom slucaju preporuka. I ja sam cuo rijeci hvale iz povjerljivih izvora. A i tanana je 
