Šta trenutno čitate?

[pukepuke]

Meni je u zadnje vrijeme dosadila beletristika, još od Larssonove trilogije Millenium ne pročitah nešto naročito zanimljivo među novijima, pa ako netko ima neku preporuku... Trenutačno: Hugh Brogan: The Penguin History of the USA.

bolja je Howard Zinnova people's history of USA

ima i beletristike dobre, nije sve tako crno
nedavno naletih na strašno dobar noir krimić, Philip Kerr je autor, Kristalno Leto je naslov, pa eto jedna preporuka od mene

Hvala lijepa, potražit ću, što god sam u zadnje vrijeme dohvatilo bilo je tako predvidivo, nisam imala snage pročitati do kraja...
A povijest SAD me svakako ne zanima naročito, uzela malo da se obrazujem... Izuzetak su Indijanci.

[MaD_ProfessoR]

Meni je u zadnje vrijeme dosadila beletristika, još od Larssonove trilogije Millenium ne pročitah nešto naročito zanimljivo među novijima, pa ako netko ima neku preporuku... Trenutačno: Hugh Brogan: The Penguin History of the USA.

bolja je Howard Zinnova people's history of USA

ima i beletristike dobre, nije sve tako crno
nedavno naletih na strašno dobar noir krimić, Philip Kerr je autor, Kristalno Leto je naslov, pa eto jedna preporuka od mene

Hvala lijepa, potražit ću, što god sam u zadnje vrijeme dohvatilo bilo je tako predvidivo, nisam imala snage pročitati do kraja...
A povijest SAD me svakako ne zanima naročito, uzela malo da se obrazujem... Izuzetak su Indijanci.

Zinnovo ispisivanje američke povijesti je hvale vrijedno, ispičano iz nekog čudnovatog rakursa, fakat je vrijedi pročitati.
Indijanci su face, enivej connectum je objavio dobru knjigu, Poruka Indijanaca, prepunu izjava i bilješki ne toliko poznatih indijanaca iz mnogih, do sada skoro nestalih plemena.

Kad smo već kod dobre beletristike i krimića: RIP Henning Mankell

[pukepuke]

Hvala lijepa, sad sam već zaintrigirana, potražit ću. O Indijancima već imam ponešto konkretno.

[aux]

Da li zna neko kad izlaze izdanja izdavacke kuce znanje na kioscima ili u konzumu posto knjige nisu skupe a znaju biti jako dobre cini mi se da su 4.90 km

[asurbanipal]

Poučno štivo...

[nacho_]

Michael Dobbs - House of Cards

[aux]

Je li citao neko ovo bratstvo crnog bodeza i bi li ga preporucio

[Modest Musorgski]

Tunel - Sabato

ubi

koliko je dobar ili od dosade?
imala sam u planu da čitam ako pronađem pa me zanima

Tezaaaaak Dobar je Sabato samo sto meni ne pase ta tezina trenutno, ne varim je dobro presao sam na Erlanda Lua dok ne bude pravi momenat... U svakom slucaju preporuka. I ja sam cuo rijeci hvale iz povjerljivih izvora. A i tanana je

[Modest Musorgski]

Tunel - Sabato

ubi

koliko je dobar ili od dosade?
imala sam u planu da čitam ako pronađem pa me zanima

Tezaaaaak Dobar je Sabato samo sto meni ne pase ta tezina trenutno, ne varim je dobro presao sam na Erlenda Lua dok ne bude pravi momenat... U svakom slucaju preporuka. I ja sam cuo rijeci hvale iz povjerljivih izvora. A i tanana je

[ExNihilo]

Odličan je Sabato. Nije uopće težak.

[_BataZiv_0809]

Rat i mir, jos uvijek.

[mondo bizarro]

ok, Sabato ostaje na listi

[Nikolai Stavrogin]

Rat i mir, jos uvijek.

hahaha, još uvijek će dugo dugo trajati. Ja se više sjećam događaja koji su pratili moje čitanje "Rata i mira" , nego same sadržine knjige.
Mučnijeg čitanja knjige ne imadoh, čitao sam ju valjda cijeli mjesec dana, ni "Tihi Don" se ne može porediti sa "Ratom i mirom".
Prosto ne razumijem ljude koji tu knjigu nazivaju najboljom ikada napisanom, ok svako ima svoj ukus, ali reći da "Rat i Mir " ima veću vrednost negoli "Braća Karamazovi" za jednog knjigofila mi i nije neka očekivana stvar, iako svugdje čujem uzvike o tome kako je "Rat i mir" nešto najbolje ikada napisano.
"Rat i mir" ima veliku historijsku vrednost za majku Rusiju jer veliča njihove pobjede nad Napoleonom, zbog toga svakako i jeste primljen tako kako je primljen u Rusiji, ali ne vidim opravdanih razloga zašto bi na globalnom nivou bio roman broj jedan.
Roman istovremeno pokazuje i svo nepostojanje osjećaja nacionalne pripadnosti i identiteta u tadašnjoj ruskoj eliti, budući da se skoro svaki jebeni razgovor odvija na francuskom (jesu li ti dosadila čitanja fusnota sa prevodom francuskog koje su obimnije nego same stranice? ).
Francuski se smatra kao nešto otmjeno, dok svoj maternji smatraju kao primitivnost i kao nešto što i nije tako poželjno na tim dvorima i salonima u kojima se uglavnom odvijaju zbivanja te knjige. To je meni mnogo išlo na kurac, djelovalo tako snobovski, ali Tolstoj je samo htio prikazati stanje takvim kakvo je bilo, mislim da je i u napomenama o knjizi bilo pisano o Lavovim razlozima za korištenjem tolike količine francuskog jezika u dijalozima.
Naravno postoji čitava plejada fantastično razrađenih likova u knjizi, ali i dalje roman mi više zvuči kao "Oda Rusiji" nego kao nešto što bi se trebalo čitati više puta.
Masoni, debeli Pjer koji traži svoj pravac u životu lutajući iz jednog u drugi . Andrejev otac tvrdica i njegova mademoiselle, Andrej sam i njegova ljubav, onaj trenutak kada je otišao na ratište i trenutak kada se vratio, shvatio da njegova draga ljubi drugog, Napoleonovo bježanje, napuštena Moskva, to su neki fleševi koji mi se vraćaju iz davno pročitanog "Rata i mira".
"Ana Karenjina" je daleko prijemčiviji roman i roman koji ću vjerovatno čitati ponovo nekoliko puta dok ne krepam, koji i sada nekad prelistavam, čitam one Anine mizantropske misli dok putuje ka željezničkoj postaji, dok bi "Rat i mir" ponovo čitao jedino da mi neko debelo plati.
"Uskrsnuće" je nepravedno zapostavljeno, a pravu veličinu genijalnosti Tolstojeve pronicljivosti sam osjetio tek u manjim djelima, tipa Kreutzerove Sonate, Hadži Murata, Platnomera, Smrti Ivana Iljiča i drugim, možeš sve to pročitati dok jednom preletiš taj "Rat i mir"

[_BataZiv_0809]

hahaha, još uvijek će dugo dugo trajati. Ja se više sjećam događaja koji su pratili moje čitanje "Rata i mira" , nego same sadržine knjige.
Mučnijeg čitanja knjige ne imadoh, čitao sam ju valjda cijeli mjesec dana, ni "Tihi Don" se ne može porediti sa "Ratom i mirom".
Prosto ne razumijem ljude koji tu knjigu nazivaju najboljom ikada napisanom, ok svako ima svoj ukus, ali reći da "Rat i Mir " ima veću vrednost negoli "Braća Karamazovi" za jednog knjigofila mi i nije neka očekivana stvar, iako svugdje čujem uzvike o tome kako je "Rat i mir" nešto najbolje ikada napisano.
"Rat i mir" ima veliku historijsku vrednost za majku Rusiju jer veliča njihove pobjede nad Napoleonom, zbog toga svakako i jeste primljen tako kako je primljen u Rusiji, ali ne vidim opravdanih razloga zašto bi na globalnom nivou bio roman broj jedan.
Roman istovremeno pokazuje i svo nepostojanje osjećaja nacionalne pripadnosti i identiteta u tadašnjoj ruskoj eliti, budući da se skoro svaki jebeni razgovor odvija na francuskom (jesu li ti dosadila čitanja fusnota sa prevodom francuskog koje su obimnije nego same stranice? ).
Francuski se smatra kao nešto otmjeno, dok svoj maternji smatraju kao primitivnost i kao nešto što i nije tako poželjno na tim dvorima i salonima u kojima se uglavnom odvijaju zbivanja te knjige. To je meni mnogo išlo na kurac, djelovalo tako snobovski, ali Tolstoj je samo htio prikazati stanje takvim kakvo je bilo, mislim da je i u napomenama o knjizi bilo pisano o Lavovim razlozima za korištenjem tolike količine francuskog jezika u dijalozima.
Naravno postoji čitava plejada fantastično razrađenih likova u knjizi, ali i dalje roman mi više zvuči kao "Oda Rusiji" nego kao nešto što bi se trebalo čitati više puta.
Masoni, debeli Pjer koji traži svoj pravac u životu lutajući iz jednog u drugi . Andrejev otac tvrdica i njegova mademoiselle, Andrej sam i njegova ljubav, onaj trenutak kada je otišao na ratište i trenutak kada se vratio, shvatio da njegova draga ljubi drugog, Napoleonovo bježanje, napuštena Moskva, to su neki fleševi koji mi se vraćaju iz davno pročitanog "Rata i mira".
"Ana Karenjina" je daleko prijemčiviji roman i roman koji ću vjerovatno čitati ponovo nekoliko puta dok ne krepam, koji i sada nekad prelistavam, čitam one Anine mizantropske misli dok putuje ka željezničkoj postaji, dok bi "Rat i mir" ponovo čitao jedino da mi neko debelo plati.
"Uskrsnuće" je nepravedno zapostavljeno, a pravu veličinu genijalnosti Tolstojeve pronicljivosti sam osjetio tek u manjim djelima, tipa Kreutzerove Sonate, Hadži Murata, Platnomera, Smrti Ivana Iljiča i drugim, možeš sve to pročitati dok jednom preletiš taj "Rat i mir"

Sa nekim ocjenama se mogu sloziti, sa nekima i ne. Najvise se slazem oko toga da mi je dopizdilo citati silne fusnote prevoda sa francuskog, ali obzirom da je to sastavni dio dozivljaja atmosfere, ne zalim se.

Otprilike sam na pola knjige-procitao sam dva toma od 4 (izdanje Feniks, ljubicaste korice, kupih za neku sicu na sajmu u Beogradu), u zadnje vrijeme sam malo stao, jer pred spavanje pičim dokumentarce o Hladnom ratu, ali uskoro cu je ponovo uzeti i zavrsiti do nove godine sigurno.

Ono o cemu mogu govoriti je sjajan opis likova i situacija. Covjek je bio veliki psiholog i tacno se moguce uziviti u situaciju i razumjeti osjecanja likova.

Braca Karamazovi su mi takoder mnogo draga knjiga, narocito zbog ateiste Ivana i njegovih dijaloga sa bratom Aljosom, ali imam osjecaj da ce mi Rat i Mir biti jos drazi kad je zavrsim

[quentin]

Moj utisak o Sabatu:

Tunel je zgusnut psihološki roman, ispovijest cijenjenog slikara Kastela čija zaljubljenost, opsesija, monomanija vode ubistvu žene koju, navodno, toliko voli.
Tunel je jedna od knjiga o kojima se dosta razmišlja poslije čitanja (slična Kamijevom Strancu, na neki način) i utisak je da nam pisac nije rekao sve što zna, da je dosta toga ostavio čitaocu da iščačka. Perspektiva nepouzdanog pripovjedača uvijek je interesantna u ovakvim ispovjestima, i to je jedno pitanje (jer u romanu ne postoji neki objektivan regulator priče). Drugo pitanje je značaj Kastelovog slikarstva, umjetnosti uopšte i njenog društvenog položaja. Dalje, mene su zbunjivale neke neobične reference na Borhesa, koje to možda uvijek i nisu, ali na čudan način tako funkcionišu.
Naravno, može se o svemu ovome nadugo raspravljati, ali najbolje je da to svako za sebe učini. Ovo je jedna od knjiga u kojoj je važnije shvatiti neka pitanja, nego znati sve odgovora.

[Filter]

od borisa prikrila spicio "3000 godina pomorskih ratova", "pakao pacifika" i zapoceo "nevidljivi neprijatelj na atlantiku".
nije lose, ne bavi se puno svojim procjenama.
fino stivo koga zanima ta tematika

[pukepuke]

Je li citao neko ovo bratstvo crnog bodeza i bi li ga preporucio

Rekla bih da je to manje-više erotsko štivo za žene, jer se radi u skupini super zgodnih i privlačnih vampira čiji se život svodi na borbu i seks. Oni su elitni ratnici među vampirima i svaki ima svoju priču kako je postao član bratstva. Svaka knjiga bavi se ljubavnom pričom jednog od njih, odnosno, kako se "spare" sa svojim ženkama, tako je prvi dio o njihovom kralju Wrathu, posljednjem čistokrvnom vampiru koji se spari sa ženkom koja je mješanac (otac vampir, majka ljudska žena), drugi je o najzgodnijem među njima, Rhage-u, koji za družicu nađe ljudsku ženu, itd. Bratstvo se u međuvremenu i proširi, pa se tako šire i teme, ima i dominantnih ženki, gayeva, sado-mazo seksa... Ja sam čitala u originalu, pa ti ne mogu reći kakav je prijevod. Stvarno lagano štivo od kojeg ne treba očekivati puno. Vrhunac mi je bio kad ženke vampira, kao, svakih 10 godina otprilike, postanu plodne, to traje par dana i ako ih u tom vremenu mužjak ne zadovoljava konstantno, ali konstantno, pate u strašnim bolovima .
Drugo čitanje mi se više svidjelo jer sam znala što očekivati
Na engleskom ih možeš naći na internetu, mislim da ih u elektronskom formatu imam od sedmog dijela pa nadalje.

[KUZNETSOV]

[Tesla10]

Od njega trenutno čitam "Na zapadu ništa novo" .

[Truba]

klajb bejker igra proklestva
kupljeno 2004 u merkqtoru

130 stranica cekanja na "vrhunski horor"
sto ne mogu suplje

[Tesla10]

klajb bejker igra proklestva
kupljeno 2004 u merkqtoru

130 stranica cekanja na "vrhunski horor"
sto ne mogu suplje

Sabura .

[aux]

Nakon Crvendaca kojeg sam bukvalno gutao ocima bacam se na Nemezu a nakon toga nadam se i na Lovca na glave,uglavnom vratila se glad za citanjem ponovo i tesko da ce se smiriti

[Ommadawn]

Ovaj roman, te "Na zapadu nista novo", "Povratak", "Tri ratna druga", te "Crni obelisk" sam citao tokom rata u Banjaluci i to mi je dobro doslo kao bijeg iz stvarnosti a i kako da se snadjem u situaciji u kojoj sam bio.

[ferratilis]

[doktor78]

Nakon Crvendaca kojeg sam bukvalno gutao ocima bacam se na Nemezu a nakon toga nadam se i na Lovca na glave,uglavnom vratila se glad za citanjem ponovo i tesko da ce se smiriti

Samo da znas, Lovci na glave nisu iz serijala o Hari Huleu, ali svejedno i to je odlicna knjiga, sa sokantnim zavrsetkom