Nikolai Stavrogin wrote:
Nakon mnogostrukih bezuspješnih pokušaja čitanja u tijeku prošlog tjedna, konačno jedan uspjeh (ovo je mala pauza u toku čitanja ove knjige između koje nemam pametnijeg posla nego se kurčiti svojim čitanjem Čehova

). Pokušao sam sljedeće knjige u proteklih desetak dana: "U čast Kataloniji", "Jane Eyre", "Banket u blitvi", "Očevi i deca", nešto sam došao do pola pa ostavio, nešto ostavio nakon 20 stranica, ovo će biti prva nakon "dugo" vremena koju ću ja dokrajčiti, a ne ona mene, iako i nije preobimna, 120 stranica, taman od doručka do ručka.
Sukob Njemačke i Rusije, sukob ruskih germanofila, i ruskih Rusa, onih pravih ruskih Rusa, raskalašenih, nemarnih, melankoličnih, i ruskih germanofila koji potenciraju koristan rad, cilj.
Lijepo je čitati knjigu i pronalaziti nedvojbene sličnosti sa nekim od prethodnih likova koje smo upoznali čitajući, npr. u "Dvoboju" se pojavljuje izvjesni fon Koren koji ujutro rano odlazi u močvaru i traži žabe, koji je zoolog, preslikani Bazarov.
Isti taj fon Koren, ruski germanofil, koji tobože radi samo u korist čovječanstva, nekog budućeg ljepšeg pokoljenja, iako je to sve produkt njegove sujete a nikakve ljubavi prema čovjeku ili čovječanstu, konstantno pljuje i omalovažava Lajevskog, ruskog Rusa.
Ruskog melanholičnog Rusa, koji opravdanje i bijeg od svoje lijenosti nalazi u karamazovštini, alkoholu, kartama, ženama.Nije Lajevski čak ni seljak, on je obrazovan čovjek, ali mu je sve to dosadilo, i sada u neznanju šta bi od sebe krade bogu dane, i sanja šarenu budućnost, samo dok se on malo eto ne preporodi onda će sve biti fantastično ( hahah, i ovo je jebeno uobičajeno u dosta ruskih djela, valjda svi jedni od drugih prepisuju, stalno nam predstavljaju pijanice i besposličare koji fantaziraju o šarenoj budućnost, ali dok ona dođe sama od sebe, al' obavezno mora doći, iako naravno neće.
Moje simpatije u ovom dvoboju je pobrao ruski Rus Lajevski. Praktičnost je prijeko potrebna na ovom svijetu, i bez ljudi kao što je fon Koren svet bi verovatno propao, al' eto im ta njihova praktičnost jebala ih praktičnost.
Kao što reče Lajevski o fon Korenu: "Ja ga brate, odlično razumijem. Ja ga cenim i ne poričem njegovu vrednost; na takvima kao što je on ovaj svet počiva i kad bi svet bio prepušten samo nama (lenčinama), mi bismo i pored sve naše dobrote i dobrih namjera učinili s njim isto što i muhe sa ovom slikom (posrali ju)."
Toliko o mom doživljaju djela koje niko neće pročitati.
