Vlaisavljevići - ALL ABOUT

[Chmoljo]

bice, kod Adila u gostima, definicija definicije od jedno 2,30 sata

ali prije svega treba definisati šta je tačno definisanje definicije

[amrica]

ja ne znam sto znaci definisati, molim definirajte definisati

[VjecitiStudent]

Obiljezen ce Hugo ovom aferom biti za sva vremena i to na nacin na koji ce mu najteze pasti, od ljudi cija rijec zbilja ima tezinu i koji se svako malo ne povijaju na ideoloskom vjetru.

Izvanredni tekst briljantnog Ivana Sarcevica.

Oportunizam ironije

Kad se rasula marksistička slika "totalnog čovjeka" - čovjeka proizvođača i produkta svoga rada, iz tmina povijesnih okolnosti i jazbina ljudskoga zla nahrupila je opet "revolucija s desna" (H. Freyer), u kojoj je jedini povijesni realitet narod, čovjek jedino "čovjek za naciju", a osnovna religija patriotizam čiste krvi, čistoga jezika i očišćenoga teritorija (države). Pokazalo se opet da ništa kao strah ne upravlja ljudima te da je "potreba za sigurnošću i zaštitom dublje ukorijenjena u ljudsku egzistenciju nego što mnogi racionalisti hoće priznati" (J. Moltmann). Nacionalizam, najjednostavniji i najzamamniji izlaz iz straha, našao je, po definiciji, veliku podršku među religioznim ljudima i unov(a)čio mnoge strašljive intelektualce. Iznova se pokazalo da Dostojevski ima pravo tvrdeći da je čovjekova najveća muka što učiniti sa slobodom. Sloboda se ne može živjeti, ona se odmah poklanja i žrtvuje.

Strah je ovladao mnogim intelektualcima, koji bi prvi trebali biti ljudi slobodna duha. Mnogi su postali oportunisti. Patriotska ideologija i nacionalna strategija ugroženoga čistunstva preko noći su izrodile čitave serije kvaziintelektualaca koji si uz ime prišivaju (kupuju) titule profesora i doktora kako bi i sebe i druge uvjerili u ono u što zapravo sami sumnjaju - u moć znanja i slobodu ljudskoga uma. Oni, naime, redovito pokleknu pred moći zla, vlasti i novca.

Drugi, manji, ali ništa manje utjecajni dio intelektualaca, kako bi se spasio od totalitarnih zahtjeva kolektiviteta kojima "po rođenju" ili "po odluci" ne pripadaju, kako bi održali "lijepu dušu", "čiste ruke", izdvojenu poziciju, pribjegavaju (liberalnoj ili građanskoj) ironiji kojom relativiziraju sve oko sebe. To su "ljudi bez svojstava", o kojima piše Robert Musil, koji su svugdje prisutni, žele doznati sve, koji imaju javnih ulogâ i funkcija, ali nigdje u bitnom ne zauzimaju osobni stav ni odgovornost. Njihov je karakter disperzivan, kameleonsko-sofistički prilagodljiv, ovisno u kojem su ambijentu ili u kojoj "jezičnoj familiji". Govore i postupaju tako da se uvijek mogu skloniti u nenastanjivi, prazni prostor ironije.

Dok sve ironiziraju, oni se i samoironiziraju. Dovode do apsurda moralne i druge ljudske dileme. Prenaglašavaju nemoć ili nedostatnost uvjeta za djelovanje pred surovošću zbilje. Strah od slobode transformiraju u strategiju navodno mudroga opreza, kulturu dijaloga izokreću u nedodirljivu distancu i pasivnu toleranciju bez zdravog konflikta. Starmalim licem satiričnoga osmijeha nikoga i ništa ne prihvaćaju ozbiljno. Kritiziraju protivnike koji kao nisu dorasli pravoj intelektualnosti ili se pozivaju na opću situaciju i javno mnijenje koje istodobno još više fragmentiraju i deligitimiraju. Razvodnjavaju kriterije i obesmišljavaju nezaobilazna pitanja: što se "mora", što se "treba" i što se "može" učiniti da se bude slobodan. Poslije njihovih ironija, na granici cinizma i nihilizam, nastupa mučnina i pitanje zašto biti čovjek, intelektualac, zašto uopće misliti, zašto raspravljati. Upravo na ovaj način takvi "humanisti" prepuštaju stvari onima koji ni trena ne dvoje što treba reći i kako treba raditi. Postaju sluge beskrupuloznih glupaka i silnika kojima je uspjeh bog, nacionalno sredstvo vladanja, sukob način egzistiranja a dominacija nad drugima ključ društvenog života.

Ti nas intelektualci "uče da svaku i malo oporiju tvrdnju odjenemo ljupkošću govora, da se ljubaznošću konvencija maskiraju stvarne drame"; uče nas da ne gledamo sve tako "crno", "da nemamo neprijatelja, kao da je moguće biti imalo vjeran a da ne stvorimo mnogo neprijatelja" (E. Mounier). Uče nas kako je, eto, moguće sve pomiriti: i vine i nevine, i zlo i dobro... Šire po javnosti opijajući jezik prepun velikih riječi kao što su ljubav, dijalog, tolerancija... kojima uvijek izmiču stvarnost i konkretni čovjek.

Što je ironijska distanca veća, to smo ravnodušniji za bližnje i njihove probleme.

Za naše nacionalističke krajolike, oblikovane dobrim dijelom i "svetom" parolom jedinstva naroda (i vjernika), kritika vlastitoga zla, koju bi trebali činiti najprije intelektualci, ljudi slobodna duha, postala je opasna, tobožnja sablazan za male ljude jer navodno otvora nove podjele. Ironijom se međutim i dalje podržava "jedinstvena" zla vlast, mali ljudi ostavljaju u mrtvilu i nezrelosti, stvara se moralni defetizam, izjednačuju sve kritike i kritičari, zavodi besmisao u kritičnost javnosti.

Ironični intelektualci disperzivnoga karaktera uništavaju nadu u čovjekovo dostojanstvo i moć da promijeni svoju situaciju. U obranu prava navodno ugrožene slobode loših ljudi i vlastodržaca žrtvuju slobodnu riječ. Nije li posrijedi veleizdaja i duha i čovjeka? U ime oportunizma? U ime ironije kao lijeka za strah od slobode?
http://www.oslobodjenje.ba/index.php?id=5640

[Abacija]

Obiljezen ce Hugo ovom aferom biti za sva vremena i to na nacin na koji ce mu najteze pasti, od ljudi cija rijec zbilja ima tezinu i koji se svako malo ne povijaju na ideoloskom vjetru.

Izvanredni tekst briljantnog Ivana Sarcevica.

Oportunizam ironije

Piše: Ivan Šarčević 15/03/10

Prije tacno godinu dana Sarcevic je objavio tekst koji je dosta povezan sa gornjim.

Izvanmoralnost

KOMENTARI Piše: Ivan Šarčević 16/03/09
http://oslobodjenje.ba/index.php?option ... &Itemid=46

U naše se vrijeme Nietzscheov nihilizam ostvaruje ne samo kao „smrt Boga“ – smrt Boga klasične metafizike i moralnosti – nego i smrt „staroeuropskog“ čovjeka. Novi čovjek, nadčovjek (Übermensch) iznad je ili mimo svih klasičnih antropoloških odrednica. Između ostaloga, to se ogleda i u njegovoj neosjetljivosti za cjelovitu memoriju, osobito za „opasno pamćenje“ koje je kadro susresti vlastitu krivnju (i krivnju svojih) i solidarno se sjećati i angažirati u patnji nedužnih (i onih drugih). Svladan „napašću nedužnosti“ (P. Bruckner), današnji se čovjek predao „dionizovskoj mistici“ (J. B. Metz), s onu stranu dobra i zla – utopio se u izvanmoralnost.
Ideal je ostati izvanmoralan, biti nedužan, čistih ruku; biti disident od bitnih problema, bjegunac iz stvarnosti, odsutan u ozbiljnim razgovorima i odgovornim rješenjima, a istodobno nikada biti zapostavljen nego „mažen“ i „pažen“ u pravu i slobodi. Tog nonšalantnog tipa, lišena stvarnosti i odnosa, susrećemo posvuda: od običnih razgovora do onih po novinama i televiziji, pa sve do internetskih uradaka suvremenih virtualnih „monaha“ koji sami, uz kompjutor, provode vrijeme.
Jednu vrstu izvanmoralnog nadčovjeka susrećemo u svakodnevnim razgovorima. Za njega su svijet i komunikacija bojno polje i bespoštedna bitka iz koje uvijek treba izmaknuti i sa što manje ulaganja izvući samo svoju korist. Jer se lišio strasti za dobrom i istinom, svake osobne odgovornosti, taj nihilist želi ostati „korektan“ i pošteđen, stajati po strani, uživati u svome nad-položaju dok se ispod njega „konfliktni i čangrizavi“, slabi i nesnalažljivi, bore za „nekakvu“ pravdu i istinu od koje se ionako ne „profitira“.
Takav će čovjek u svojoj izvanmoralnosti ići još dalje – indirektno (i šutnjom) će poticati konflikte drugih, jer smatra da njegova izdvojenost i neupletenost, dakle njegova veličina raste proporcionalno sukobljenosti drugih. Istodobno, htjet će sve znati, sve čuti i vidjeti, ali da ga to ništa košta. Štoviše, svoju ljudsku bijedu skrivat će iza fraza kako ne treba „nagliti“, kako svima treba dati za pravo, kako svi mogu raditi što hoće, štiteći time ništa drugo nego svoju sebičnost i neodgovornu svojeglavost.
Takvi nadljudi sve odnose gledaju kao ring u kojem oni nikada nisu borci, nego samo (dobro plaćeni) suci ili gledatelji koji uživaju u „igri“. Ako ih se kada i uspije suočiti s njihovim neodgovornim hedonizmom i posljedicama njihova nečovječnog nezalaganja, dakle s njima samima, nestat će u tuposti, u isprici lažnog neznanja, u velikim mislima o slobodi za sve, u pobožnim frazama kako Bog voli sve ljude, ili će se skriti u cinizam ili samosažalnu nemoć pred situacijom koja je, smatraju, ionako „nepromjenjiva“.
Jedna druga vrsta suvremenog nadčovjeka, nihilista, koji se izlegao iz Nietzscheova proroštva, jesu suvremeni kompjuterski „monasi“ bez morala. Njih se susreće na bezbroj internetskih portala pod pseudonimom ili s imenom obremenjenim samopotvrđivanjem. Prepoznaje ih se po banaliziranju svega što je dobro, po količini nesreće i mržnje koju siju po virtualnom prostoru komunikacije. U nepovjerenju i preziru prema svijetu, s mrzovoljom postojanja, s prekinutim odnosima, ti vrlo okretni (mržnja ih čini iznimno aktivnima!) usamljenici opasni su simplifikatori i krivotvoritelji pravih problema.
U forsiranoj spontanosti ti samotnici ispisuju prividno inteligentne i licemjerne pamflete kojima je jedini cilj obeščastiti druge, zatrovati odnose i sakriti svoju duhovnu mizeriju. Njihov nihilizam pokazuje se u tome što su dokinuli ljudsku običnost, što bježe od iskrenosti, i od sebe i od drugih. Oni su sluge i svećenici boga kompjutora i uvijek apologeti neke ideologije – od „pravog“ rodoljublja do „prave“ vjere – pod koje skrivaju ništa drugo nego svoj mrak i kompleks precjenjivanja.
Dok oni prvi žele pobjeći iz svijeta, virtualni „monasi“ žele ovladati svijetom i biti globalno prisutni. Njihov bog im omogućuje da „lete“ eterom, da se uljuljkuju u privid sveprisutnosti, da budu posvuda osim ondje gdje stvarno trebaju biti. I jedan i drugi tip nihilista vrlo je aktivan ali beskrajno sam, bez pravoga posla i bez iskrena prijatelja.
Put prema smislu, naravno, nije u konfliktu ni u gašenju kompjutora; nije ni u savršenstvu, nego u ozbiljnu i iskrenu razgovoru, u koncentriranom pristupu stvarnosti i problemima, u odgovornom obavljanju preuzetih obveza, te u neglumljenom i konkretnom odgovoru na potrebe prijatelja i društva.

Da je kojim slucajem Ugo clan SAX-a bio bi proglasen trollom.

[macan prvi]

Na BHT-u trenutno Sanja V. vodi uzivo na traci emisiju koja se zove "Debate o debatama", al u kojoj se ne debatira opcenito o debatama, kako biste vi naivci zakljucili iz naslova , nego o konkretnim temama.

[Control panel]

Tiranin Dodik i sloboda medija
Datum: 19.03.2010 22:00
Autor: Sanja Vlaisavljević

Opet Dodik pravi probleme u medijima. Zabranio čovjek komunikaciju sa FTV-om. Izdao instrukcije svim ministarstvima da se uzdrže od davanja izjava za tu TV kuću. Prekršio zakon. Ugrozio slobodu medija. Izvršio udar na državu. Ponizio novinare. Pokazao svoj tiranski duh "po tko zna koji put".

Diskvalificirao novinare i medije koji rade objektivno, a ne za njega. Ma jednostavno što taj čovjek hoće? Što si je umislio? Da on može zabranjivati komunikaciju sa objektivnim javnim servisom koji radi u interesu svih građana? Kao da se na tome servisu pojavljuju sadržaji koji diskvalificiraju njega, RS, Vladu RS, građane RS, mrtve RS? Kao da se na tom servisu svi koji dolaze u FBiH na rad u državne institucije prikazuju kao ubačeni petokolonaši? Kao da su tamo oni prikazani kao članovi Trećeg rajha? Ma i ako jesu, neka su, što tu ima loše? Da ima loše RAK bi to odmah primijetio i reagirao. Kakav je to način?

Ali to je on. Dodik! Samo, ne može on tako dokle hoće. Prave snage će njemu i "njegovim prijateljima" već stati ukraj. Eh, ovako se nekako digla buka i galama u Federaciji nakon što je gospodin Dodik izdao instrukciju o nedavanju izjava za FTV. Galama je dignuta na pravim mjestima. Ponajprije, u "Oslobođenju", koje je uzor građanske hrabrosti i sloboda, a onda je Medija centar brže-bolje organizirao javni razgovor "o političkim pritiscima na medije". Između ostalih, dva su priloga o ovoj novini veoma zanimljiva tim povodom. Jedan je osvanuo 14.3.2010. godine pod naslovom "Premijer suspendovao demokratiju", a drugi je anketa sa "ko-je-ko građanima". Ne treba puno čitalačke mudrosti pa da se primijeti da u prvom tekstu dominiraju vatreni politički pokliči SDP-a i naravno udruge čija je misija izgleda pisati saopćenja, Udruge "BH novinari". Sasvim beznačajnim i sažetim u parafrazu predstavljen je stav OSCE-a, koji je veoma značajan kada govorimo o ovoj Dodikovoj odluci. „...javni emiter mora ispunjavati svoju ulogu koja je od velike važnosti za demokratsko društvo - informiranje svih građana BiH bez obzira na njihovu društvenu, političku ili bilo koju drugu pripadnost, i to na blagovremen i nepristrasan način".

Nije li ovo veoma značajan aspekt za analizu ovog političkog čina iz RS? Da li FTV radi upravo ovako kako preporučuje OSCE? Da li nepristrano distribuiraju informacije? Da li informiraju o svemu i svima na objektivan način? Ma ni slučajno. Primjeri su brojni. Samo posljednje sramno poistovjećivanje Vlade RS sa vodstvom Trećeg rajha, čemu RAK ne nalazi ozbiljne primjedbe, dovoljan je razlog za reagiranje. Godinama su se mogle slušati najgore izjave o svemu što se dešava "u manjem bh. entitetu" i to ne samo u političkim monodramama zvanim magazini, raznim dijaloško-huškačkim emisijama nego sve više i u informativnim dnevnicima. Želite pakao od svog života? Nikakav problem, recite bilo što što ne odgovara uredničkoj politici, posebice informativno političkog programa javnog servisa i uživajte. U najkraćem roku saznat ćete što je pakao. Nije to javni emiter poput onog Davidovićevog, pristranog i politički dirigiranog. Ma ni govora. Ovaj emiter objavljuje istinu i samo istinu. Ili, kako reče utjecajni srpski političar, koji odnedavno šalje milozvučne poruke: "ona (FTV) objavljuje istinu, za razliku od njegovog RTRS-a". Dakle, istina je da je Dodik Hitler. Istina je da je Radmanović fašista i da bez razloga izjavljuje da Srbi neće učestvovati u privatnoj državi samo da bi rušio sistem. Istina je da je sudac Perić petokolonaš koji rovari po Federaciji. Istina je da je sudac Krstan Simić također ubačeni element.

Ana Trišić-Babić sjedi u Sarajevu samo da bi upropaštavala MIP. Istina je da Špirić u onoj velikoj zgradi usred Sarajeva opstruira i zrak. Istina je da Majkićka u isti grad navrati samo da bi nešto pokvarila. Istina je da Kalabića treba pljunuti. Ma neka i treba. Kud ga ne pljunuše, pa to je demokratsko izražavanje autentičnih građanskih stavova! Istina je da onaj Davidović dolazi u Sarajevo svakih petnaestak dana samo da bi na savjetima javnih servisa širio četničku ideologiju. Istina je da onog bivšeg gradonačelnika Istočnog Sarajeva, onog Kezunovića, treba šikanirati kada dođe u neki sarajevski studio. Istina je da je Dodik mrlja na Inckovom obrazu… I tako u nedogled. Istina je da su svi oni zločinačka organizacija, kriminalci, pljačkaši, nacionalisti, četnici... Eto sve ovo i još mnogo toga je istina. A da li je baš? I da li je ovo primjer nepristranog javnog servisa kakvog ovdašnjoj javnosti preporučuje OSCE?

Da paradoks ove buke i galame bude još veći, treba spomenuti činjenicu da je najveća federalna demokratska partija, SDP, prije ove Dodikove odluke donijela odluku o nedavanju izjava za "Dnevni avaz" i "Glas Srpske". Obje ove novine su pisale o ovome. Ali to je demokratsko pravo demokratskih partija. A i ove novine su tajkunske, zločinačke, nacionalističke i prostačke. Pa kad je već tako onda i neka su ovi ljevičari i demokrate odlučili da ne daju izjave za ove novine. Pritom nikako ne smije biti zanemarena rečenica iz promptno izdanog saopćenja ove partije povodom Dodikove instrukcije o FTV-u: "Ove inicijative čelnika SNSD-a samo pokazuju u kakvom apsolutističkom režimu danas žive građani u dijelu Bosne i Hercegovine koji se zove Republika Srpska..." Pa kakva je onda odluka SDP-a o zabrani kontakta sa dvije dnevne novine? Liberalno demokratska? Uzorito slobodarska? Ali o ovoj odluci kotlinski slobodno mi(s)leći intelektualci i mediji šute. Pa ako i o čemu ovim povodom treba govoriti onda je to ova odluka SDP-a. "Socijaldemokrati podsjećaju visoke dužnosnike SNSD-a kako se proveo čovjek koji se tako 'ponašao' i 'koji danas sjedi na optuženičkoj klupi u Hagu'". Koliko je poznato javnosti, "taj čovjek" i lider SDP-a su bili aktivni u ratu za razliku od Dodika. I što znači ova otvorena, demokratska prijetnja premijeru RS? Je li po srijedi staljinistička metoda zastrašivanja? Principijelnost slobodarke gerile i ovoga puta je nažalost pala na ispitu. Ostalo je samo još da Dodika, Radmanovića ili Špirića, kada skupe "dovoljno građanske hrabrosti" napokon i pljunu. Onako demokratski!

(Autor je direktor Centra za kulturu dijaloga BiH)


http://www.glassrpske.com/vijest/16/kol ... edija.html



ova zena nije normalna da bog kaze.

[Sir_Lancelot]

Hvala za ovaj gore post. Bas me zanimalo šta ima da kaže u vezi toga. Da li je pisala šta u Avazu u vezi ove teme? Bas me zanima sta ce reci oko izjave Dodika u mirnom razilaženju.

[macan prvi]

Tiranin Dodik i sloboda medija
Datum: 19.03.2010 22:00
Autor: Sanja Vlaisavljević

Opet Dodik pravi probleme u medijima. Zabranio čovjek komunikaciju sa FTV-om. Izdao instrukcije svim ministarstvima da se uzdrže od davanja izjava za tu TV kuću. Prekršio zakon. Ugrozio slobodu medija. Izvršio udar na državu. Ponizio novinare. Pokazao svoj tiranski duh "po tko zna koji put".

Diskvalificirao novinare i medije koji rade objektivno, a ne za njega. Ma jednostavno što taj čovjek hoće? Što si je umislio? Da on može zabranjivati komunikaciju sa objektivnim javnim servisom koji radi u interesu svih građana? Kao da se na tome servisu pojavljuju sadržaji koji diskvalificiraju njega, RS, Vladu RS, građane RS, mrtve RS? Kao da se na tom servisu svi koji dolaze u FBiH na rad u državne institucije prikazuju kao ubačeni petokolonaši? Kao da su tamo oni prikazani kao članovi Trećeg rajha? Ma i ako jesu, neka su, što tu ima loše? Da ima loše RAK bi to odmah primijetio i reagirao. Kakav je to način?

Ali to je on. Dodik! Samo, ne može on tako dokle hoće. Prave snage će njemu i "njegovim prijateljima" već stati ukraj. Eh, ovako se nekako digla buka i galama u Federaciji nakon što je gospodin Dodik izdao instrukciju o nedavanju izjava za FTV. Galama je dignuta na pravim mjestima. Ponajprije, u "Oslobođenju", koje je uzor građanske hrabrosti i sloboda, a onda je Medija centar brže-bolje organizirao javni razgovor "o političkim pritiscima na medije". Između ostalih, dva su priloga o ovoj novini veoma zanimljiva tim povodom. Jedan je osvanuo 14.3.2010. godine pod naslovom "Premijer suspendovao demokratiju", a drugi je anketa sa "ko-je-ko građanima". Ne treba puno čitalačke mudrosti pa da se primijeti da u prvom tekstu dominiraju vatreni politički pokliči SDP-a i naravno udruge čija je misija izgleda pisati saopćenja, Udruge "BH novinari". Sasvim beznačajnim i sažetim u parafrazu predstavljen je stav OSCE-a, koji je veoma značajan kada govorimo o ovoj Dodikovoj odluci. „...javni emiter mora ispunjavati svoju ulogu koja je od velike važnosti za demokratsko društvo - informiranje svih građana BiH bez obzira na njihovu društvenu, političku ili bilo koju drugu pripadnost, i to na blagovremen i nepristrasan način".

Nije li ovo veoma značajan aspekt za analizu ovog političkog čina iz RS? Da li FTV radi upravo ovako kako preporučuje OSCE? Da li nepristrano distribuiraju informacije? Da li informiraju o svemu i svima na objektivan način? Ma ni slučajno. Primjeri su brojni. Samo posljednje sramno poistovjećivanje Vlade RS sa vodstvom Trećeg rajha, čemu RAK ne nalazi ozbiljne primjedbe, dovoljan je razlog za reagiranje. Godinama su se mogle slušati najgore izjave o svemu što se dešava "u manjem bh. entitetu" i to ne samo u političkim monodramama zvanim magazini, raznim dijaloško-huškačkim emisijama nego sve više i u informativnim dnevnicima. Želite pakao od svog života? Nikakav problem, recite bilo što što ne odgovara uredničkoj politici, posebice informativno političkog programa javnog servisa i uživajte. U najkraćem roku saznat ćete što je pakao. Nije to javni emiter poput onog Davidovićevog, pristranog i politički dirigiranog. Ma ni govora. Ovaj emiter objavljuje istinu i samo istinu. Ili, kako reče utjecajni srpski političar, koji odnedavno šalje milozvučne poruke: "ona (FTV) objavljuje istinu, za razliku od njegovog RTRS-a". Dakle, istina je da je Dodik Hitler. Istina je da je Radmanović fašista i da bez razloga izjavljuje da Srbi neće učestvovati u privatnoj državi samo da bi rušio sistem. Istina je da je sudac Perić petokolonaš koji rovari po Federaciji. Istina je da je sudac Krstan Simić također ubačeni element.

Ana Trišić-Babić sjedi u Sarajevu samo da bi upropaštavala MIP. Istina je da Špirić u onoj velikoj zgradi usred Sarajeva opstruira i zrak. Istina je da Majkićka u isti grad navrati samo da bi nešto pokvarila. Istina je da Kalabića treba pljunuti. Ma neka i treba. Kud ga ne pljunuše, pa to je demokratsko izražavanje autentičnih građanskih stavova! Istina je da onaj Davidović dolazi u Sarajevo svakih petnaestak dana samo da bi na savjetima javnih servisa širio četničku ideologiju. Istina je da onog bivšeg gradonačelnika Istočnog Sarajeva, onog Kezunovića, treba šikanirati kada dođe u neki sarajevski studio. Istina je da je Dodik mrlja na Inckovom obrazu… I tako u nedogled. Istina je da su svi oni zločinačka organizacija, kriminalci, pljačkaši, nacionalisti, četnici... Eto sve ovo i još mnogo toga je istina. A da li je baš? I da li je ovo primjer nepristranog javnog servisa kakvog ovdašnjoj javnosti preporučuje OSCE?

Da paradoks ove buke i galame bude još veći, treba spomenuti činjenicu da je najveća federalna demokratska partija, SDP, prije ove Dodikove odluke donijela odluku o nedavanju izjava za "Dnevni avaz" i "Glas Srpske". Obje ove novine su pisale o ovome. Ali to je demokratsko pravo demokratskih partija. A i ove novine su tajkunske, zločinačke, nacionalističke i prostačke. Pa kad je već tako onda i neka su ovi ljevičari i demokrate odlučili da ne daju izjave za ove novine. Pritom nikako ne smije biti zanemarena rečenica iz promptno izdanog saopćenja ove partije povodom Dodikove instrukcije o FTV-u: "Ove inicijative čelnika SNSD-a samo pokazuju u kakvom apsolutističkom režimu danas žive građani u dijelu Bosne i Hercegovine koji se zove Republika Srpska..." Pa kakva je onda odluka SDP-a o zabrani kontakta sa dvije dnevne novine? Liberalno demokratska? Uzorito slobodarska? Ali o ovoj odluci kotlinski slobodno mi(s)leći intelektualci i mediji šute. Pa ako i o čemu ovim povodom treba govoriti onda je to ova odluka SDP-a. "Socijaldemokrati podsjećaju visoke dužnosnike SNSD-a kako se proveo čovjek koji se tako 'ponašao' i 'koji danas sjedi na optuženičkoj klupi u Hagu'". Koliko je poznato javnosti, "taj čovjek" i lider SDP-a su bili aktivni u ratu za razliku od Dodika. I što znači ova otvorena, demokratska prijetnja premijeru RS? Je li po srijedi staljinistička metoda zastrašivanja? Principijelnost slobodarke gerile i ovoga puta je nažalost pala na ispitu. Ostalo je samo još da Dodika, Radmanovića ili Špirića, kada skupe "dovoljno građanske hrabrosti" napokon i pljunu. Onako demokratski!

(Autor je direktor Centra za kulturu dijaloga BiH)


http://www.glassrpske.com/vijest/16/kol ... edija.html



ova zena nije normalna da bog kaze.

Ja se nadam da joj barem dobro placaju to sto prodaje dusu...

[VjecitiStudent]

E jeste navalili sa ovom nerelevantnom plavushom, kako vam se vise da citati ove idiotarije????

[Control panel]

E jeste navalili sa ovom nerelevantnom plavushom, kako vam se vise da citati ove idiotarije????

radoznalost. da vidim koliko ljudi mogu nisko pasti. zbog sake dolara.

[delightful]

vjeciti student, vidjeli smo vec, ne ponavljaj vise. hvala.

[amrica]

[
ova zena nije normalna da bog kaze.

Ja se nadam da joj barem dobro placaju to sto prodaje dusu... [/quote]

Ma jok, ovo ona dzaba siri kulturu dijaloga

[letacina]

Tiranin Dodik i sloboda medija
Datum: 19.03.2010 22:00
Autor: Sanja Vlaisavljević

Opet Dodik pravi probleme u medijima. Zabranio čovjek komunikaciju sa FTV-om. Izdao instrukcije svim ministarstvima da se uzdrže od davanja izjava za tu TV kuću. Prekršio zakon. Ugrozio slobodu medija. Izvršio udar na državu. Ponizio novinare. Pokazao svoj tiranski duh "po tko zna koji put".

Diskvalificirao novinare i medije koji rade objektivno, a ne za njega. Ma jednostavno što taj čovjek hoće? Što si je umislio? Da on može zabranjivati komunikaciju sa objektivnim javnim servisom koji radi u interesu svih građana? Kao da se na tome servisu pojavljuju sadržaji koji diskvalificiraju njega, RS, Vladu RS, građane RS, mrtve RS? Kao da se na tom servisu svi koji dolaze u FBiH na rad u državne institucije prikazuju kao ubačeni petokolonaši? Kao da su tamo oni prikazani kao članovi Trećeg rajha? Ma i ako jesu, neka su, što tu ima loše? Da ima loše RAK bi to odmah primijetio i reagirao. Kakav je to način?

Ali to je on. Dodik! Samo, ne može on tako dokle hoće. Prave snage će njemu i "njegovim prijateljima" već stati ukraj. Eh, ovako se nekako digla buka i galama u Federaciji nakon što je gospodin Dodik izdao instrukciju o nedavanju izjava za FTV. Galama je dignuta na pravim mjestima. Ponajprije, u "Oslobođenju", koje je uzor građanske hrabrosti i sloboda, a onda je Medija centar brže-bolje organizirao javni razgovor "o političkim pritiscima na medije". Između ostalih, dva su priloga o ovoj novini veoma zanimljiva tim povodom. Jedan je osvanuo 14.3.2010. godine pod naslovom "Premijer suspendovao demokratiju", a drugi je anketa sa "ko-je-ko građanima". Ne treba puno čitalačke mudrosti pa da se primijeti da u prvom tekstu dominiraju vatreni politički pokliči SDP-a i naravno udruge čija je misija izgleda pisati saopćenja, Udruge "BH novinari". Sasvim beznačajnim i sažetim u parafrazu predstavljen je stav OSCE-a, koji je veoma značajan kada govorimo o ovoj Dodikovoj odluci. „...javni emiter mora ispunjavati svoju ulogu koja je od velike važnosti za demokratsko društvo - informiranje svih građana BiH bez obzira na njihovu društvenu, političku ili bilo koju drugu pripadnost, i to na blagovremen i nepristrasan način".

Nije li ovo veoma značajan aspekt za analizu ovog političkog čina iz RS? Da li FTV radi upravo ovako kako preporučuje OSCE? Da li nepristrano distribuiraju informacije? Da li informiraju o svemu i svima na objektivan način? Ma ni slučajno. Primjeri su brojni. Samo posljednje sramno poistovjećivanje Vlade RS sa vodstvom Trećeg rajha, čemu RAK ne nalazi ozbiljne primjedbe, dovoljan je razlog za reagiranje. Godinama su se mogle slušati najgore izjave o svemu što se dešava "u manjem bh. entitetu" i to ne samo u političkim monodramama zvanim magazini, raznim dijaloško-huškačkim emisijama nego sve više i u informativnim dnevnicima. Želite pakao od svog života? Nikakav problem, recite bilo što što ne odgovara uredničkoj politici, posebice informativno političkog programa javnog servisa i uživajte. U najkraćem roku saznat ćete što je pakao. Nije to javni emiter poput onog Davidovićevog, pristranog i politički dirigiranog. Ma ni govora. Ovaj emiter objavljuje istinu i samo istinu. Ili, kako reče utjecajni srpski političar, koji odnedavno šalje milozvučne poruke: "ona (FTV) objavljuje istinu, za razliku od njegovog RTRS-a". Dakle, istina je da je Dodik Hitler. Istina je da je Radmanović fašista i da bez razloga izjavljuje da Srbi neće učestvovati u privatnoj državi samo da bi rušio sistem. Istina je da je sudac Perić petokolonaš koji rovari po Federaciji. Istina je da je sudac Krstan Simić također ubačeni element.

Ana Trišić-Babić sjedi u Sarajevu samo da bi upropaštavala MIP. Istina je da Špirić u onoj velikoj zgradi usred Sarajeva opstruira i zrak. Istina je da Majkićka u isti grad navrati samo da bi nešto pokvarila. Istina je da Kalabića treba pljunuti. Ma neka i treba. Kud ga ne pljunuše, pa to je demokratsko izražavanje autentičnih građanskih stavova! Istina je da onaj Davidović dolazi u Sarajevo svakih petnaestak dana samo da bi na savjetima javnih servisa širio četničku ideologiju. Istina je da onog bivšeg gradonačelnika Istočnog Sarajeva, onog Kezunovića, treba šikanirati kada dođe u neki sarajevski studio. Istina je da je Dodik mrlja na Inckovom obrazu… I tako u nedogled. Istina je da su svi oni zločinačka organizacija, kriminalci, pljačkaši, nacionalisti, četnici... Eto sve ovo i još mnogo toga je istina. A da li je baš? I da li je ovo primjer nepristranog javnog servisa kakvog ovdašnjoj javnosti preporučuje OSCE?

Da paradoks ove buke i galame bude još veći, treba spomenuti činjenicu da je najveća federalna demokratska partija, SDP, prije ove Dodikove odluke donijela odluku o nedavanju izjava za "Dnevni avaz" i "Glas Srpske". Obje ove novine su pisale o ovome. Ali to je demokratsko pravo demokratskih partija. A i ove novine su tajkunske, zločinačke, nacionalističke i prostačke. Pa kad je već tako onda i neka su ovi ljevičari i demokrate odlučili da ne daju izjave za ove novine. Pritom nikako ne smije biti zanemarena rečenica iz promptno izdanog saopćenja ove partije povodom Dodikove instrukcije o FTV-u: "Ove inicijative čelnika SNSD-a samo pokazuju u kakvom apsolutističkom režimu danas žive građani u dijelu Bosne i Hercegovine koji se zove Republika Srpska..." Pa kakva je onda odluka SDP-a o zabrani kontakta sa dvije dnevne novine? Liberalno demokratska? Uzorito slobodarska? Ali o ovoj odluci kotlinski slobodno mi(s)leći intelektualci i mediji šute. Pa ako i o čemu ovim povodom treba govoriti onda je to ova odluka SDP-a. "Socijaldemokrati podsjećaju visoke dužnosnike SNSD-a kako se proveo čovjek koji se tako 'ponašao' i 'koji danas sjedi na optuženičkoj klupi u Hagu'". Koliko je poznato javnosti, "taj čovjek" i lider SDP-a su bili aktivni u ratu za razliku od Dodika. I što znači ova otvorena, demokratska prijetnja premijeru RS? Je li po srijedi staljinistička metoda zastrašivanja? Principijelnost slobodarke gerile i ovoga puta je nažalost pala na ispitu. Ostalo je samo još da Dodika, Radmanovića ili Špirića, kada skupe "dovoljno građanske hrabrosti" napokon i pljunu. Onako demokratski!

(Autor je direktor Centra za kulturu dijaloga BiH)


http://www.glassrpske.com/vijest/16/kol ... edija.html



ova zena nije normalna da bog kaze.

Ova kratkonoga kokoška me svaki put uspije od srca nasmijati.

[sumirprimus]

Тиранин Додик и слобода медија
Datum: 19.03.2010 22:00
Autor: Сања Влаисављевић

Znaci,ovo je prvi i posljednji njen tekst koji sam se potrudio procitat od pocetka do kraja.
:smajlikojipovraĆa

[Abacija]

dr. gog, ovom prigodom samo bih te zamolio da kao nesumnjivo inteligentan čovjek ne vrijeđaš inteligenciju ostalih diskutanata, slagao se ili ne slagao: pričaš o nekakvom "linču Vlaisavljevića", kao da je stvar krenula od toga da je nekakva horda ljevičarskog zla udarila po njemu i hanumi. Nije. Pričaš o njemu kao da je eto hladan racionalan i odvojen od histerije. Nije. Prvo je krenula višednevna sistematska kampanja Avazove artiljerije i snajperistike po Duški J. Znaš kao što i ja znam, da nije ni približno isto kad Senad Avdić napiše "vid' mu glave" da se njegova raja po taksijima i kafanama gorko nasmije, i kad u društvu pretežno napučenom vjernicima, nadrivjernicima i dokazivanja željnim licemjerima, inače islamske vjeroispovijesti, nekog sistematski žigošeš kao islamofoba, "manjeg" naroda, i općenito... Jezikom Rajha, kao Židova ili barem Masona. E, to je histerija.

Jimmy, da prostiš, takva izjava jeste idiotizam svojstven ljudima iščašenim od realnosti, one od koje Senad Avdić naprimjer nije iščašen( ).Taj shit od "etnopsihijatrije" sam čuo još prije dvije godine na internetu, od strane najvećih pljuvača koje BiH internet poznaje, inače velikih obožavalaca sarajevo-x foruma koji snuju grozne stvari o nama kao "intelektualnim forumskim,prikrivenim četnicima".

Tezu o "nesposobnom traumatiziranom Bošnji" je po forumima prvo započela ta ekipa, proglašavajući komplet vrh vlasti u sarajevu četničkim agentima kojima je trauma bila uvod u saradnju sa fašistima.Tihića su neumorno montirali sa bradom Dabića, proglašavali za pedersku drolju iz zatvora(kako će silovan čovjek muškarac biti političar i sl.), Lagumdžiju za izdajnika i td itd., uglavnom- prethodnici najjačih bisera F.Mandala koje ovaj tek sad koristi.

Ta će se kamarila dijasporskih internet psihopata prepoznati već, pa da nastavim.

Prvi na udaru su bili volonteri koji moderiraju Sa-x forum, zatim većina korisnika, a naknadno se , par godina iza, na istu priču -o ovom portalu- nakačila prof.Sanja Vlaisavljević predstavljajući najjači Forum u regiji kao leglo mržnje i netolerancije indirektno ciljajući na vlasnike i već odavno u javnosti web-a prepoznatljive autore, često daleko jače likove i od njene uobražene pojave.

Svi smo mi bili predmet izučavanja regrutiranih "debatanata", Ugovih studenata pred monitorima , saradnika na "projektu etnopsihijatrijskoga istraživanja".
Dakle, zajednice od nekoliko hiljada ljudi aktivnih u javnosti, su postale snajperska meta etabliranim nastavnicima društvenih nauka, kako bi isti likovi za novac dokazivali da naša riječ nema težinu jer smo, da prostiš, "jebani" kao Tihić(granatama i ratom uopšte), pa tako traumirani umišljamo da je Dodik ksenofob, nepristojni papak, mizantrop, sluganer genocidne politike genocidom stvorene vukojebine.
Umišljamo, po njima, i nepravedno seciramo jednog novinara i biznismena koji ima maniju tajkuna i graditelja koji se fura na - Berlusconija i Donalda Trumpa(najopskurnije figure žurnalističkoga biznisa svih vremena).

Bizarno je u svemu jedno - svjesno iščašivanje dvoje -troje profesora iz situacije kad su najpotrebniji društvu kao kritičari zla, jer i znaju i mogu i umiju kao rijetko ko, da analiziraju na stručan način sve pojave u društvu.

Da li su to pare, inat, stari aferimi i sujeta, pritisak ili prijetnja(lako moguće), ili trenutni pad...ne znam.. nisam pametan da razlučim šta je to što sposobnog, daleko od mene školovanijeg i učenijeg čovjeka kojeg cijenim, tjera da zabija glavu u pijesak sipajuću fraze od kojih nema koristi.

Ipak mislim , na osnovu dosadašnjih priča, da je potrebno da prođe barem mjesec dana piskaranja kako bi i mi, internet freakovi, bolje ukapirali duplo dno svih njih...

Btw. Ni u kojem slučaju mi ne pada na pamet da filozofiranjem opravdam izrečene nebuloze nekih novinara, posebno ne Avazovih.Isto tako, naučio sam da pažljivo posmatram i tzv."progresivne i liberalne "novinare, jer je mnogo faktora zbog kojih neko piše na određeni način, suviše da bih se olako odredio pred forumom čiji sam član.

Ne znam zasto tebi treba mjesec dana da shvatis kakav je (ne)karakter Ugo. Kad je moral u pitanju, dovoljno je da se neko provali 2-3 puta da bi ga mogli proglasiti necovjekom. A Ugo se, moras priznati, provalio vise puta.

[tranquil]

Opet o profesoru Ugi, ali za promjenu malo pozitivnog.

Neki dan slučajno mi do ruke dođe malo stariji "Global" - od 8.4.2010., nije previše bajato a kako nisam imao priliku da do sada čitam taj list (ne viđam ga baš često, čita li to iko?) tako ga uzmem i malo pregledam.

"Global" k'o "Global" - poput ostalog Avazovog smeća, ali jedina pozitivna stvar je bio tekst upravo Uge Vlaisavljevića pod naslovom "Političari - miljenici bogova".

Profesorov još uvijek može pisati jake tekstove kada ne piše po zadatku odbrane lokalnih tajkuna, ili kada ne daje predavanja o nepotrebnosti "morala".

Sjećate se štrajkova/mitinga rudara i drugih radnika prije sloma komunizma? Scenario je bio sljedeći: radnici izađu da traže plate, dođe lokalni komunistički moćnik, održi govor o tome kako su radnici naše blago, kako su teška vremena i sl., i onda završi praznu priču sa totalno kontekstu neprilagođenim uzvikom "ŽIVJELO BRATSTVO I JEDINSTVO NAŠIH NARODA I NARODNOSTI!". I onda hajde, zviždi mu ako si faca (naravno, uvijek slijedi aplauz).

E Ugin tekst govori o dobitnicima najvećih ratnih priznanja koji su u međuvremenu otišli u političare, i zbog svoje uloge u ratu postaju "nedodirljivi" za kritiku čime politička utakmica postaje nebalansirana. Postaju političari kojima ne možeš ništa reći jer svaku izjavu završavaju sa "ja sam se borio za tebe i sve nas". Ne bih da prepričavam, nadam se da neko može da pronađe i postavi taj tekst, jer govori o dosta pojava koje su od objave teksta postale još aktuelnije. Ne pominju se imena, ali svako može zamisliti o kome tu priča - nekome će biti Dževad Radžo (u istom broju ima dvije stranice, dakle duplo više od Uge), nekome Nedžad Branković, možda je čak i naručen i aludira na nešto što ja nisam skontao, ali je svakako hrabar i vrijedan pažnje i čitanja.

[Abacija]

"Ja sam išao u vrtić koji se zvao Marija Bursać i socijaliziran sam na osnovu djevojke koja je golim rukama uništila posadu tenka. Volio bih da se promijeni cijela ta paradigma, ne da se zaborave stradanja i herojska djela, nego da ona ne predstavljaju način legitimiranja loše politike."

Ma ja. Kada Dodik golom rukom na skupstini na Palama glasa za unistenje jednog drustva onda on ima legitimitet da u poslijeratnom periodu vodi losu politiku.

A o stradanju i herojskim djelima vozaca slepera Ronhila drugom prilikom.

[Bosnolog]

Dodikov velikosrpski guzni zvucnik filtrirano parfemisanog i njoj ugodnog smeka koja napadom drugih pravda Pedodika to jest svog licnog lozaca,

U susret međunarodnom Danu slobode medija
Datum: 23.04.2010 23:00
Autor: Sanja Vlaisavljević

Govor mržnje i sloboda medija! Kako povući granicu između demokratskog načela slobode medija i govora mržnje koji veoma često prolazi kao sloboda medija, izražavanja, govora...? Iz institucija koje se bave reguliranjem i kažnjavanjem medija saznajemo da govora mržnje ima i nema, da je opipljiv i da ga nije moguće definirati, da postoje strogi kodeksi koji se odnose na govor mržnje, da govor mržnje treba stavljati u kontekst. Još mnogo toga saznajemo iz različitih regulacijskih tijela, ali se pritom barata sa svega dvije-tri adrese koje su najopasniji izvor govora mržnje: Dodik, Radončić i još ponekada, veoma rijetko poneko zaluta na ovu listu.

Sjetim se tako prošlogodišnjeg obilježavanja Dana slobode medija i javnih debata tim povodom, javnih nastupa i poruka koje nisu obećavale sprečavanje govora mržnje ili jezika ulice u medijskom prostoru. Sjetim se jedne takve debate poslije koje su članice Udruge BH novinari iz RS podnijele ostavku na članstvo jer nisu bile niti pozvane na debatu, a još manje su bile uvodničarke, pa barem na debati koja je održana u Banjoj Luci sa sarajevskom organizacijom poslova. Čak nerijetko se barem jedna od njih nalazila na listi onih koji su, blago rečeno, kritizirani kao promicatelji "govora mržnje", jer nije na pravoj strani. Godinu dana poslije, još članova iz RS napušta ovu udrugu osjećajući se ignoriranima i obezvrijeđenima.

Sjetimo se i brige iz RAK-a zbog nekih krugova koji dolaze iz RS i traže pravedno sankcioniranje jezika mržnje prema javnim ličnostima iz tog entiteta. "Ti krugovi su se pojavili u zadnje vrijeme u mnogim medijima u Republici Srpskoj", zabrinuto konstatira 2009. godine sada već bivša direktorica sektora za emitiranje. Godinu dana poslije, mnogo veća zabrinutost dolazi iz RS zbog ignoriranja govora mržnje na izvjesnim medijima u Federaciji. Jesu li to oni isti krugovi koji su pokrenuli kampanju ili ne, nije niti bitno. Činjenica je da niti jedan slučaj nedvosmislenoga govora mržnje (poput onog posljednjeg: "Vidimo se u Bileći") nije ocijenjen kao govor mržnje niti je naišao na osudu intelektualne ili medijske sarajevske elite.

Ne treba zaboraviti niti sve one napise ili video priloge o političarima iz RS koji nisu ništa drugo nego li "podsticanje predrasuda protiv osoba ili grupa na osnovu njihove nacionalnosti... moralnih i političkih ubjeđenja". Ništa manje na meti jezika mržnje nisu bili vrhovni poglavar Islamske zajednice u BiH i vlasnik "Dnevnog avaza". Treba se sjetiti i kako je predstavljen direktor "Nezavisnih novina" u jednom sarajevskom slobodarskom magazinu. Koliko puta je upirano prstom na suca Perića i koliko puta mu je život bio ugrožen upravo zbog medijskog predstavljanja njegovog rada. Kontinuirano, svakog, ali baš svakog tjedna premijer RS je nazivan najpogrdnijim imenima, vrijeđan i "ponižavan", a sve sa ciljem stvaranja predrasuda o njemu i njegovim sljedbenicima. Sjetimo se koliko puta je predsjednik Vijeća ministara BiH bio u odjeći Adolfa Hitlera, sa kolikom mržnjom je opisana Dušanka Majkić, koliko puta je direktor RTRS-a bio izložen životnoj opasnosti, kako je zamjenica ministra inostranih poslova Ana Trišić predstavljena javnosti kao "spremna za rat", a sve zbog jezika u medijima koji i "jeste i nije jezik mržnje". O bivšem predsjedniku Udruženja logoraša RS ne treba niti govoriti, bivšem gradonačelniku Istočnog Sarajeva... i brojnim drugim javnim ličnostima ponajviše iz RS. Za jezik mržnje nedavno je rukovoditeljica sektora za programske standarde, Helena Mandić ustvrdila da: "Ono što je posebno važno jeste konstantno izvlačenje rata, iskustva i sjećanja na rat 'mi-grupe' prilikom korištenja govora mržnje". Pa ukoliko zaista obratimo pažnju tko i koliko se poziva na rat onda zasigurno prethodno navedeni ljudi ne spadaju u kategoriju onih koji u ime "mi grupa" potiču govor mržnje. No ipak kao potkrepu za ovakav primjer jezika mržnje upotrijebljen je primjer u kojem je akter jezika mržnje Milorad Dodik. Nije li recimo posljednji javni istup predsjedavajućeg Predsjedništva BiH na međunarodnom gospodarskom skupu u Mostaru, upravo bio direktna potkrepa opisanome jeziku mržnje. No, nije, jer je ovaj iz Federacije. Koliko puta su samo poniženi, ismijani i izvrijeđani pripadnici Rijaseta Islamske zajednice u BiH, koliko puta se to dogodilo predstavnicima Srpske pravoslavne crkve u protekloj godini? Ali sve to nije jezik mržnje, nego satira i sloboda medija.

Često smo u protekloj godini slušali priče o tome kako mediji ne mogu biti bolji od društva u cjelini i kako se u njih najčešće upire prstom. S razlogom ili bez? Još jednom treba istaći da mediji formiraju javno mnijenje te da iako nisu, ipak trebaju nastojati biti bolji, jer polažu račun o svome djelovanju pred društvom. Trebaju početi govoriti "salonskim jezikom" i senzibilizirati društvo na takav jezik usprkos činjenici "da mi nismo kao narod nešto osjetljivi na neku vrstu salonskog novinarstva. To kod nas nikad nije postojalo. To oslikava kako mi živimo i ne može biti drugačije dok se mi kao društvo ne promijenimo. Ne možemo reći da ćemo biti bolji onda kada nam novinari budu kao iz bečkih salona i govorili primjerenijim jezikom. To nije stvarnost, već skretanje sa stvarnih problema u ovoj zemlji", kako je ne tako davno tvrdila direktorica sektora za emitiranje u RAK-u - i otišla u Beč!

Prigodom tekućeg obilježavanja međunarodnog Dana slobode medija upravo treba reafirmirati tvrdnju da mediji, posebice javni servisi, trebaju i imaju obvezu da koriste "salonski jezik", jer svoju funkciju dosljedno ispunjavaju samo ako se obraćaju svim građanima, a ne samo svojim političkim sljedbenicima. Stoga najveće breme odgovornosti za upotrebu jezika mržnje leži na medijima i ne može se umanjiti pozivanjem na odgovornost drugih aktera javnog i političkog života zemlje. Na kraju još da upitam: tko se to u našem javnom mnijenju ponajviše poziva na rat?
http://www.glassrpske.com/vijest/16/kol ... edija.html

[Rookie]

Evo kako Sanja Vlaisavljević specijalno za Glas Srpske ismijava "insinuacije" da je vrh RS-a(Dodik) imao nešto sa skidanjem Marijana s prenosa u poluvremenu utakmice...

"...prema pisanjima sarajevskih građanskih medija smijenio ga je ni manje ni više nego Dodik, kada je tijekom jedne od prvih utakmica Mundijala ukinuo ton u drugom poluvremenu zbog prigovora gledalaca. Nema veze što je prenosio za FTV, ali Dodik je očito uspio uvjeriti i rukovodstvo FTV-a da ga sklone sa TV ekrana. Ili je Dodik uradio još goru stvar, kako i sam komentator navodi, te nagovorio rukovodstvo FTV-a da ovom komentatoru osigura iznimno loše radne uvjete na FTV-u, zbog kojih je morao raditi u redakciji kolege iz informativno političkog programa..."

Kakva plaćenica, to je neviđeno! Gadi mi se! Kakve su šanse da bi ovako pisala za Avaz?! I gdje je to Marijan naveo da je Dodik natjerao FTV da ga smjeste u redakciju infromativno političkog programa?! NIGDJE! A ona je tačno tako slagala!
Centar za kulturu dijaloga

[Rookie]

Evo jedan malčice stariji pasus za Glas Srpske gdje se otvoreno racionalizira(podržava) izbor Dodika za prvog čovjeka RS-a.

"I tako u tim građanskim analizama vidimo za promjenu da je jedini izvor bosanskohercegovačkih frustracija, u stvari, Dodik, kao i da "svijet kako zna i umije treba da obuzda i privede pameti Milorada Dodika". A tko se za ovo zalaže: "ovdašnji političari i probosanski orijentirana javnost, mahom bošnjačke provenijencije". Dakle, ovi koji su za cjelovitu i nedjeljivu, svagda samo jednu i suverenu, pri tome multikulturnu i otvorenu BiH, e oni smatraju da su Srbi bez pameti jer su izabrali svog lidera koji je bez pameti, pa će eto oni prosvijetliti sve te ljude kako treba da obuzdaju Dodika u njegovom ludilu. Toliko u uvažavanju volje, htijenja i opredjeljenja svih naroda podjednako u stvaranju zajedničke države..."

Ima Dodik love. Samo mi nije jasno kako ova jadna plaćenica uspijeva žonglirati sa Glasom Srpske i Avazom.

[Bosnolog]

Evo kako Sanja Vlaisavljević specijalno za Glas Srpske ismijava "insinuacije" da je vrh RS-a(Dodik) imao nešto sa skidanjem Marijana s prenosa u poluvremenu utakmice...

"...prema pisanjima sarajevskih građanskih medija smijenio ga je ni manje ni više nego Dodik, kada je tijekom jedne od prvih utakmica Mundijala ukinuo ton u drugom poluvremenu zbog prigovora gledalaca. Nema veze što je prenosio za FTV, ali Dodik je očito uspio uvjeriti i rukovodstvo FTV-a da ga sklone sa TV ekrana. Ili je Dodik uradio još goru stvar, kako i sam komentator navodi, te nagovorio rukovodstvo FTV-a da ovom komentatoru osigura iznimno loše radne uvjete na FTV-u, zbog kojih je morao raditi u redakciji kolege iz informativno političkog programa..."

Kakva plaćenica, to je neviđeno! Gadi mi se! Kakve su šanse da bi ovako pisala za Avaz?! I gdje je to Marijan naveo da je Dodik natjerao FTV da ga smjeste u redakciju infromativno političkog programa?! NIGDJE! A ona je tačno tako slagala!
Centar za kulturu dijaloga

Ova Sanja je nista drugo nego podobni Pedodikov velikosrpski politicko uvlakacki guzni megafon,kao da je ljubomorna na genocidnu Bilju zbog njene bliskosti politicko uvlakackoj ikoni "Dodimilu".....




http://www.glassrpske.com/vijest/16/kol ... dnose.html

[dr.gog]

Ova Sanja je nista drugo nego podobni Pedodikov velikosrpski politicko uvlakacki guzni megafon,kao da je ljubomorna na genocidnu Bilju zbog njene bliskosti politicko uvlakackoj ikoni "Dodimilu".....

Boga ti, jel ti i govoriš kao što pišeš, onako u svakodnevnici ?

..sorry ,morao sam

[Bosnolog]

Ova Sanja je nista drugo nego podobni Pedodikov velikosrpski politicko uvlakacki guzni megafon,kao da je ljubomorna na genocidnu Bilju zbog njene bliskosti politicko uvlakackoj ikoni "Dodimilu".....

Boga ti, jel ti i govoriš kao što pišeš, onako u svakodnevnici ?

..sorry ,morao sam

Kao da ti je zao Dodine adutantkinje,......Ona ipak zasluzuje napisani epitet,.......procitaj njena pisana uvlakacka piskaranja o svom Dodimilu i pljuvacini po Sarajevu,ona pise sto Dodi misli i prica,.....

[dr.gog]

Kao da ti je zao Dodine adutantkinje,......Ona ipak zasluzuje napisani epitet,.......procitaj njena pisana uvlakacka piskaranja o svom Dodimilu i pljuvacini po Sarajevu,ona pise sto Dodi misli i prica,.....

Ach mein Gott, umirem od sućuti .A znam ja vrlo dobro njene pisanije, o čemu sam podrobno ovdje trunio.
Mislim da jedino Abaciji više pozli nego meni kad ugledam nove uratke glasnogovornice odjela za Moral u Bosanaca

[Bosnolog]

Kao da ti je zao Dodine adutantkinje,......Ona ipak zasluzuje napisani epitet,.......procitaj njena pisana uvlakacka piskaranja o svom Dodimilu i pljuvacini po Sarajevu,ona pise sto Dodi misli i prica,.....

Ach mein Gott, umirem od sućuti .A znam ja vrlo dobro njene pisanije, o čemu sam podrobno ovdje trunio.
Mislim da jedino Abaciji više pozli nego meni kad ugledam nove uratke glasnogovornice odjela za Moral u Bosanaca

Primijetio sam Abacijinu alergiju na doticnu Dodimilovu milokliznu promotorku i zastitnicu njegove ideje ali ujedno i peracicu prljavstine koja svakodnevno curi iz tog krkanskog dilkosa,tako da doticna ima pocasno mjesto Dodomila.