bhxxl wrote:hvala na savjetima i podrsci ... nemam pojma vjeruj ... sve mi je nakako kao veoma ruzan san ....
Hajde da ti nešto napišem za utjehu, tužna ti je prijatelju priča, isto k'o i moja. Jest da nisam čovjek koji treba da daje savjete, ali ti kažem da si ti u povoljnijoj poziciji od mene. Prvo sve je još jako friško. Ne znam petlja li se tu još neko. Ako ne, onda je to već samo po sebi jako pozitivno. Da li je tvaja bivša bila materijalista? Može biti, mi to ovdje pouzdano ne znamo. Možda je samo ters. Znaš pranje veša, kuhanje, nered oko računara sigurno nije uzrok za raskid. Nije sigurno. I ja sam imao nazovi svađe (a nisu to svađe nego samo natezanje) ko će pospremiti i slično. Ja sam imao i finansijskih zajebancija. Sve sam plaćao, htjela mi je da zna svaku paru. Nije ni to bio problem, jer zajednički se živi i može se sve kupiti, uraditi... Nije to problem. Problem je šta stoji iza svega toga. Meni se bivša punica u sve petljala. Kako je ona živjela sa mamom nije kuhala. Nema veze, naučila je i to, i ja sam je učio, kad je trebala šta da napravi. To je poseban užitak kad pomažemo jedno drugom. Ali kako je moja bivša bila isuviše vezana za mamu, jednom je kad sam kupio 5-6 kg mesa, rekla:"Sad ja odoh do mame da mi ona ovo istranžira." "E nećeš bogami", rekoh ja. I zajedno to odradimo. Nije ni to problem, jebiga, učimo se zajedno, fino je to raditi sa ženom koju voliš. To su sve sitnice koje čine život. Meni je bio problem što ona, ama baš ništa nije mogla bez mame. Čak je i na prekjućerašnjem susretu poslušala mamu da ne i de na kafu s mnom. Nije problem ni što me je natjerala bila da unesem sam frižider, isti koji imamo, samo je od njene tetke, koja je htjela da ga se riješi, pa je lafo bolji od postojećeg. Ni to nije problem bio. Nije bio problem što me muzla k'o kravu, hiljede maraka sam potrošio na budalaštine, a ona svoju platu davala mami. Nije ni to problem. Problem je što nismo bili sami, iako smo bili izdvojeni. Nije bilo dana da se punica ne umiješa. Stalno je tamo išla. Ja ostanem sam kući, a ona mami i tetki poželila ih. Ja legnem jebote, a ona u pola 12 od mame i tetke. Ja prigovorih,a ona kod mame se vrati na spavanje. Nije ni to problem bio. Neka priča kontam mami i tetki šta hoće, ali idem onda i ja u dernečenje i odoh spavati van kuće. Nije ni to bio problem, ima toga u životu. Problem je kod mene bio što sam bio konstantno ponižavan, što je mama njena od nje zahtijevala dijete, da se zanima sa njim, da ima još jednoga unuka ili unuku. Onda ja nešto kontam da ću dobiti žutu čim zatrudni. Samo zbog njene mame i nesamostalnosti moje žene, nisam smio da se potrudim više oko pravljenja djece, vjeruj mi. Ne možeš ne ispunjavati i te bračne dužnosti, a crv sumnje radi. Sad kad se sjetim prijatelju, tri me je mjeseca glava konstantno bolila. Smršao sam, iako je njoj bilo čas posla u pola 12 petkom ili subotom naspraviti ogromnu pizzu. Nije loše kuhala, skučeni, imali sve, namješten stan u centru, dva auta. Sve je to sa materijalne strane bilo OK. Ali ja više nisam m,ogao živjeti pod pritiskom i stalnom sumnjom da je njena mama naručila unuka, a ti Lesli glupane kakav jesi, jedi govna. Nije nito bio probnlem da smo mogli odmah otići negdje u emigraciju. I to bi se tako najbolje riješilo. Ali jebi ga nama vrijeme ističe, nismo više u prvoj mladosti, njoj je već bilo vrijeme da rađa imala je i ona godina, to je već dobrano druga polovina, ustvari kraj četvrte decenije života. Pritišće me za dijete, a ja ne smijem. Hajde lezi sa njom, kad sumnjaš u namjere. Znam kako ju je mama izdrilovala, bez obzira na fine godine. Ja ne vjerujem više nikome od njih dvije. Jedino da ih je potpuno rastaviti selidbom na drugi kontinent. Ali to je proces, to traje. Možemo mi i to. Ja sam inžinjer nije problem sa školom, govorim i engleski, ona je liječnica posebne specijalnosti, svugdje potrebne, govori jezik, bila je par godina vani, kontam dalo bi se nešto vani iskombinovati. Ali vrijeme ide hoće svi dijete, a ja ne smijem, ne vjerujem. I kažem joj to i dok smo se još zabavljali sam joj to rekao. Njena reakcija je bila:"Pa jesi li ti normalan, mogla sam ja imati dijete i ranije, lako je naći čovjeka za to." Tada me je i slomila i vjenčali smo se, jer sam je volio. Još je volim, ne mogu ni jednoj ženi da priđm zbog toga. Ona je moja jedina ljubav do sada. Ninđa se zaljubio, zanemario je bio logiku. Eh onda u braku hladna logika, ili možda glupost, proradi i upozori me da se sprema meni otkaz čim ona zatrudni. Kad nisam tada poludio neću nikad. Cijepa mi se razum i srce i sve što znam i ne znam. Kontam bježi Lesli, ovi nisu normalni, može biti tu porodične psihopatologije. I ja jednostavno odoh iz braka, kad ona meni reče da će na more kod tate sa mamom. A tata i mama joj ne govore godinama. "Šta ja da radim", kontam. Neće opet sa mnom na more. Hej friško vjenčani, a ona neće sa mnom na more. Kakva je to psiha,kakva je to mama koja tako misli i konta sa kćerkom. Kakva je to žena koja ne može bez mame sad kad je najljepše na početku? Ni djece još nema ni obaveza, ima se para, može se sve. Ja jednostavno kažem da to neću i ne mogu više da trpim. Odem i predam papire za razvod. Molila je ona mene preko mobitela da se vratim, da će se popraviti, da će sve biti bolje. Ja više nisam mogao, tačnije nisam smio da se vidim sa njom, jer bih se poslije susreta ponovo vratio i počeo sve ispočetka. Ždere me to što sam možda pogriješio. Pričam o tome sa svojima, oni kažu:" Tvoja je odluka, ali i nama smrdi to na svašta. Ako ćeš se razvoditi vrijeme ti je, ako nećeš,vraćaj se i ne spominji nam više ništa." Ja sam bio tada uvjeren u svoju odluku da je ispravna. Nisam mogao drugačije da reagujem. A volio sam je i još je volim. To je moj usud. Vidim da ne ide,a obožavam je. Nisam mogao bez nje godinama, a onda sad razvod. Ljudi ne mogu da vjeruju. Pa po gradu smo išli kao zaljubljeni vazda. Svi znaju za nas. Taxista me stalno pita za punca, a i ne zna da je kraj. Vazda visio u njenom kvartu, taxisti me više znaju, ja samo u auto, a oni mene voze kući i da ne kažem ništa dok smo se zabavljali. Na vjenčanju se punica držala rezervisano, ni frizuru nije napravila. Vidi s eda joj je krivo. I sve je činila da nas rastavi. I u vezi i u braku. Volim je, otišla je prije par mjeseci u inostranstvo poslom, a ja stvarno bez samopouzdanja tako besciljno lutam. Ne treba mi druga, nju nikada nisam prebolio. Volim je i eto mogu sada crknuti, ali tako je.
@bhxxl kod tebe izgleda nije tako kao kod mene. Nisi se baš raspisao kao ja i ne znam ti stoga neke detalje, ali ako nisi ovako zaglibio kao ja još ti to možeš možda i spasiti, sa manje muke. Ako nije materijalista i volite se, jebo i prljave čarape i nered po stolu i veš i suđe, to nije razlog za rastajanje. Eto sad znate svi moju priču, kakva je takva je, ali ljudi vjerujte ne bih nikome želio da se nađe u ovakvoj emotivnoj krizi. Preživjet ću nekako, a hoću li je ponovo kontaktirati, ne znam. Pokušat ću, pa makar da je samo čujem i vidim, pa nek' vala poslije i umrem, zaslužio sam kad sam budala bio... Ovo je bez patetike ikakve, pa šta bude, neka bude, jednom se živi. Hebeš ga.