Nakon Zagreba, Maribora il Pariza... Sarajevo dođe kao promijena... surova promijena u kojoj zdrav razum može da prepozna svu eroziju društva, sve njegove devijacije i probleme... Može to zdrav razum, ali ne može iskrivljen um, ne može ni nezainteresovan , još teže zatrovan....
Ovdje ne tvrdim da su Maribori, Zagrebi il Parizi... slika i prilika normalnog života, ali želim reći da mi to nismo, odnosno da smo mi slika i prilika potencijalno pogubnog načina života, promišljanja i rezonovanja !
Meni je simptomatično pretvaranje mog grada u šeher bez imena i prezimena, simptomatično je to što su ljudi sve spremniji pristati na egzodus, ne samo oni koji nemaju posla i para, skoro sam čuo trač da mali od Brankovića... zavolio je Beč, kaže ovo mu se sve gadi jer nema ovoga i onoga, jer nema on gdje potrošiti babine pare, jer sve je nekako seljački i prazno.... skoro odem po pitu u svoju pitaru omiljenu... teta snuždena i nekako tuga joj u očima, a psovke na usnama... pitam ja gdje je sinčina jer obično on radi prvu... otišao je kaže ona... na odmor pitam ja... maaa jook otišao je za stalno ima deset dana... , kaže ona sjetno, i jeste u pravu je.. od tada kontam i dumam kaže mi... ali u pravu je on nema ovdje nafake više..... to sve govori meni žena koja je vlasnica jedne od najprometnijih pitara u gradu Sarajevu.... šta onda ja da kažem il ti koji čitaš ovo.. ?
Izašao sam sa velikim znakom pitanja iznad glave iz te buregdžinice i već evo treći dan razmišljam o tome što sam čuo i vidio... koliko ovaj grad ostaje pust, koliko prazan, koliko plitak... jer i ja ga više slabo prepoznajem.. jedino kad se uhvatim nekih knjiga, slika il tekstova počinjem opet viđati Sarajevo. Koliko su naše ulice pustije iz dana u dan kad na njima nema nekih dragih nam ljudi, nema osoba koje volimo.. cijenimo i poštujemo... prvo su ginuli, a sad nam odlaze polako ali sigurno... neki ka nebu, a neki u egzodus... dok se mi pravimo da sve je ok...
Pitanje je koliko smo mi spremni da uradimo, koliko smo spremni da se žrtvujemo, koliko da se saginjemo u da ga duvamo.. koliko smo u stvari kukavice danas kad trebamo ponovo da ustanemo u odbranu svega onoga što jesmo il što smo bili da se izrazim pravilnije.. jer ništa samo od sebe se neće izdobriti jer se nije samo ni sjebalo ! Odmah se nameće drugo pitanje kako početi sa borbom, na koji način... koga prvo načepiti... ??
http://www.youtube.com/watch?v=BaNok-BM75I
ili
http://www.youtube.com/watch?v=AvpkIZqWdVU
kao odgovor na pjesmu Zabranjenog duvanja... grupe koja ruku na srce više nije sarajevska....

i to je ono o čemu ja govorim... jer sve manje nas je...
P.S
Ko nije gledao neka pogleda film dokumentarni "Kapitalizam ljubavna priča" od Michaela M.