Nije oficielno potvrdjeno ali mislim da jeste jer bio pred izricanjem presude....julisiz es grant wrote:Da li je istina, jer još nigdje drugo nije objavljeno?
Suđenje je počelo u maju ove godine, a pošto suđenja za ovakve stvari traju po nekoliko godina, teško da je bio pred izricanjem presude.CPT wrote:Nije oficielno potvrdjeno ali mislim da jeste jer bio pred izricanjem presude....julisiz es grant wrote:Da li je istina, jer još nigdje drugo nije objavljeno?
Da citiram Marka Vesovica: umro od zlocinacke ruke.CPT wrote:Kako saznaju "Nezavisne", radi se o Mići Praštalu (74), poznatijem po nadimku Kudra, kojeg je Tužilaštvo BiH optužilo za ratni zločin protiv čovječnosti počinjen u proljeće 1992. godine u mjestima Sanica i Hrustovo, na području Ključa i Sanskog Mosta.
"Policijskoj stanici u Sanskom Mostu dojavljeno je kako se na pomenutom lokalitetu nalazi vozilo i u njemu beživotno tijelo starijeg muškarca. Utvrđeno je kako se radi o M.P. iz Lušci Palanke. Pripadnici policije su, pod nadzorom kantonalnog tužioca, na licu mjesta obavili uviđaj i ustanovljeno je kako je smrt nastupila upotrebom vatrenog oružja. Prema do sada dostupnim informacijama i rezultatima istrage riječ je o samoubistvu", rekla je portparol MUP-a USK, Snežana Galić.
"Nezavisne" nezvanično saznaju kako je Praštalo oduzeo sebi život pucajući u glavu iz lovačke puške.
Bar je nesto dobro u citavoj prici...
Kako je mučena, ponižavana i, na kraju, ubijena bolničarka Armije RBiH
'Dnevni avaz' 13.4.2014. | Autor: M. Dedić
Ranjenoj Karmen urezali su krst na leđima i natjerali da legne u iskopani grob!
Otac Velid Kamenčić: Nije dočekao pravdu
Protekli rat u BiH nikome nije donio ništa dobro, a priče o ljudskim tragedijama već dva desetljeća „zatrpavaju“ novinske stranice. Jedna od njih, o kojoj je „Avaz“ već pisao, nastavlja se u svom tužnom finalu u pravosudnim institucijama.
Žene zločinke
Kantonalni sud u Bihaću potvrdio je optužnicu Tužilaštva Unsko-sanskog kantona (USK) protiv Borke Kuburić i Radmile Banjac, bivših pripadnica Vojske Republike srpske (VRS), za ratni zločin počinjen u julu 1992. godine u mjestu Radić kod Bosanske Krupe.
Kuburić i Banjac terete se da su fizički i psihički maltretirale zarobljenu ranjenu bolničarku Karmen Kamenčić, pripadnicu Unsko-sanske operativne grupe Armije RBiH.
Naš list je prije tri godine kroz razgovor s Velidom Kamenčićem, ocem nesretne Karmen, pisao o stravičnom mučenju tada 18-godišnje bolničarke. Nakon što je zarobljena u prvoj akciji na Grmuško-srbljanskom platou, nju je tada 16-godišnji Veselko Đukić iskasapljenu i poniženu usmrtio iz vatrenog oružja.
Heroina Karmen: Imala je samo 18 godina
Prije godinu umro je i njen otac Velid, ne dočekavši ni djelić pravde za svoju jedinicu. Podsjećamo, Tužilaštvo BiH je 2010. godine obustavilo istragu protiv zločinca Veselka Đukića jer je u trenutku brutalnog smaknuća nemoćne i ranjene djevojke bio maloljetan.
- Istraga je obustavljena jer postoje smetnje koje isključuju krivično gonjenje osumnjičenog Veselka Đukića - pisalo je u aktu Dragana Čorlije, tužioca Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH.
- Kada sam pročitao ovaj dokument, od muke sam zaplakao - bila je reakcija oca Velida Kamenčića prije tri godine.
Nije mogao da podnese surovu istinu da je Veselko Đukić sa 34 godine slobodan čovjek po ovozemaljskim zakonima zato što je postao zločinac sa 16 godina ustrijelivši njegovu jedinicu Karmen. Smrt prije godinu olakšala je duševne patnje Velida Kamenčića.
Morbidno mučenje
Okolnosti počinjenog ratnog zločina nad Karmen Kamenčić koje otkriva optužnica tužioca iz Bihaća Nazifa Felića govore o bijedi ljudskosti u poganom ratnom vremenu i neumoljivo okrutnim ženskim nitkovima.
Skorašnje suđenje Borki Kuburić i Radmili Banjac, ali i Ranki Tomić, koja je u bijegu, razotkriće sve detalje morbidnog mučenja 18-godišnjakinje, ranjene Karmen, koju su potom dali da je dokrajči maloljetni zločinac Veselko Đukić.
Mezar rahmetli Velida Kamenčića
- Optužene su zarobljenu osobu s inicijalima K. K. predali pripadnicama Fronta žena Petrovac, među kojima je bila starješina ove jedinice Ranka Tomić, a koja je trenutno nedostupna državnim organima. Zatim su odvele oštećenu K. K. u dolinu u blizini škole u Radiću, gdje je bio okupljen veći broj mještana ovog naselja, a Ranka Tomić joj je naredila da se skine do gola, a potom da puže po zemlji, usljed čega je zadobila mnogobrojne posjekotine po tijelu - navodi se u potvrđenoj optužnici tužioca Felića.
Kako dalje piše u optužbi, „ranjena bolničarka je potom natjerana da sebi kopa grobno mjesto, dok su joj među noge stavljali granje crnog trna“.
- U jednom trenutku su prišle Kuburić i Banjac i udarale oštećenu ljeskovim štapovima sve dok se oni ne bi slomili, a zatim joj je Banjac nožem odsjekla kosu, praveći joj prilikom rezanja krst na glavi, a kasnije joj je nožem urezala krst dužinom leđa, zbog čega je nastupilo obilnije krvarenje. Nastavljajući dalje mučenje, Kuburić je uzela nož i njime oštećenoj razrezala donji dio uha - stoji u optužnici.
Prema optužnici Tužilaštva USK, Ranka Tomić je potom Karmen odvela u dolinu udaljenu 70 metara, gdje je „izvjesni Veselko Đukić iskopao grobnu rupu, natjerao oštećenu da legne u nju i zatim je ubio pucajući iz pištolja“.
Optužene Borka Kuburić i Ranka Banjac brane se sa slobode, a za Rankom Tomić, koja je pobjegla u Srbiju, raspisana je potjernica.
Posmrtni ostaci i dalje u hali Šejkovača
Identifikacioni centar Šejkovača: Još nije izvršena konačna identifikacija
Karmen Kamenčić pridružila se 1992. najhrabrijim patriotima Sanskog Mosta, mještanima Vrhpolja i Hrustova, koji su pružali otpor nadmoćnoj četničkoj soldatesci u šumi Galaja prvih dana jula. Tada se velika jedinica bošnjačkih patriota iz Galaje razdvojila u dvije grupe. Jedna od oko 150 ljudi, nakon spektakularne akcije i zarobljavanja 40 srpskih oficira - vojnika, razmjenom je stigla do slobodnog Bihaća. U toj je grupi bila i Karmen.
Izmasakrirano tijelo Karmen Kamenčić razmijenjeno je 1992. i ukopano na bihaćkom mezarju Humci. Nakon rata je reekshumirano više tijela s bihaćkih Humaca pa su i njeni posmrtni ostaci, navodno, premješteni u Identifikacioni centar Šejkovača u Sanskom Mostu, gdje se i sada nalaze. Još čekaju posljednji smiraj, jer nije obavljena konačna identifikacija.
– Vaša je tvrdnja da Peti korpus pali i ubija u Petrovcu, a kako je onda Milka Prpa ostala živa – upitao je Dudaković.90minut wrote:Baš nevjerovatno i oni misli osuditi na ovom?
CPT wrote:– Vaša je tvrdnja da Peti korpus pali i ubija u Petrovcu, a kako je onda Milka Prpa ostala živa – upitao je Dudaković.90minut wrote:Baš nevjerovatno i oni misli osuditi na ovom?
Ova svjedokinja u više navrata potvrdila je da nema direktnih saznanja o tome kako je umrla njena tetka i da su to priče njenih roditelja i komšija. Advokati su je pitali i je li moguće, pošto je njena tetka bila stopostotni invalid u poznim godinama i ostavljena sama u kući, da je umrla prirodnim putem, na šta je odgovorila da to ne može znati.
...
Od maja do septembra 1992. godine u Ključu je ubijeno 612 Bošnjaka i Hrvata. Tijela njih 563 su pronađena u masovnim grobnicama Lanište I, Lanište II, Crvena zemlja te u ostalih 13. Kroz logore Manjača i Kamenica prošlo je više od 1.200 Ključana.
Forumas je (bio) u pravu. Radi se o ogranicavanju genocida samo na Srebrenicu (zbog poznatih razloga). Nema tu nikakvih "emocija." Nema nikakve razlike izmedju onog sto se desilo u Srebrenici ili Biljanima. Da genocid nisu ogranicili na Srebrenicu to bi automatski moralo imati i posljedice i na politicko uredjenje BiH.Sarajmen wrote:Obrađivali smo ovaj slučaj masakra, a realno pokušaj zatiranja stanovništva jednog mjesta, u potpunosti. Na temi o V Korpusu , link: https://forum.klix.ba/bihac-v-korpus-a- ... 42081.html
se može steći više saznanja, zahvaljujući forumašu Qvom ili tako nekako, zapamtih jer mi je prigovarao da treniram mišiće il' ispoljavam neznanje o ovom strašnom ratnom zločinu. On ga je uporno nazivao genocid, vjerovatno zgrožen njegovim posljedicama po Bošnjake sa tog područja, odbijajući da prihvati pojašnjenje kako nema osnove za kvalifikaciju genocida, kako na kraju krajeva nema relevantne presude genocida za ovaj strašan ratni zločin.U to vrijeme smo se nadali da će Haški tribinal donijeti bar presudu za Prijedor... ali hajde, emocije su mi razumljive, haman je cjelokupno stanovništvo Biljana ubijeno od strane četnika iz redova Vojske RS. Koliko se sjećam , objavljivao sam fotografije sa terena,izvlačenje skeleta žrtava iz neke masovne grobnice, duboke provalije i mislim da je bila i minirana. Tu sam lično i stao sa zanimanjem za masakr, nije mi bilo dobro. Slagah sebe da sam dovoljno saznao o tragediji, žrtve ispratio od one škole gdje su prikupljane ... pa do njihovih tijela u lociranoj masovnoj grobnici. Jako je važno da se pronađu tijela žrtava, traganje za njima u vrijeme mira je beskompromisna obaveza. Pokušat' ću naći stranicu sa te teme , valjda su linkovi podignutog materijala još uvijek ''živi''...
Neka teme još malo kao samostalne, a prebacit' ću je na namjensku temu o V Korpusu koja prostorno pokriva taj prostor Bosne i Hercegovine.
Uzas, uzas... ne ponovilo se nikad vise nikom zivom.CPT wrote:Forumas je (bio) u pravu. Radi se o relativizaciji zlocina tj. ogranicavanju genocida samo na Srebrenicu (zbog poznatih razloga). Nema tu nikakvih "emocija." Nema nikakve razlike izmedju onog sto se desilo u Srebrenici ili Biljanima. Da genocid nisu ogranicili na Srebrenicu to bi automatski moralo imati i posljedice i na politicko uredjenje BiH.Sarajmen wrote:Obrađivali smo ovaj slučaj masakra, a realno pokušaj zatiranja stanovništva jednog mjesta, u potpunosti. Na temi o V Korpusu , link: https://forum.klix.ba/bihac-v-korpus-a- ... 42081.html
se može steći više saznanja, zahvaljujući forumašu Qvom ili tako nekako, zapamtih jer mi je prigovarao da treniram mišiće il' ispoljavam neznanje o ovom strašnom ratnom zločinu. On ga je uporno nazivao genocid, vjerovatno zgrožen njegovim posljedicama po Bošnjake sa tog područja, odbijajući da prihvati pojašnjenje kako nema osnove za kvalifikaciju genocida, kako na kraju krajeva nema relevantne presude genocida za ovaj strašan ratni zločin.U to vrijeme smo se nadali da će Haški tribinal donijeti bar presudu za Prijedor... ali hajde, emocije su mi razumljive, haman je cjelokupno stanovništvo Biljana ubijeno od strane četnika iz redova Vojske RS. Koliko se sjećam , objavljivao sam fotografije sa terena,izvlačenje skeleta žrtava iz neke masovne grobnice, duboke provalije i mislim da je bila i minirana. Tu sam lično i stao sa zanimanjem za masakr, nije mi bilo dobro. Slagah sebe da sam dovoljno saznao o tragediji, žrtve ispratio od one škole gdje su prikupljane ... pa do njihovih tijela u lociranoj masovnoj grobnici. Jako je važno da se pronađu tijela žrtava, traganje za njima u vrijeme mira je beskompromisna obaveza. Pokušat' ću naći stranicu sa te teme , valjda su linkovi podignutog materijala još uvijek ''živi''...
Neka teme još malo kao samostalne, a prebacit' ću je na namjensku temu o V Korpusu koja prostorno pokriva taj prostor Bosne i Hercegovine.
Ako idemo bas u detalje onda su Biljani jasniji slucaj od Srebrenice. U Srebrenici bar priblizno moze filozofirati o ratu, zene/muskarci/ ovo ono... U Biljanima je pobijeno sve iako nije ni bilo "rata".
Ako ljudi iz Biljana to nazivaju genocidom onda bi iz (bar iz postovanja) trebali i ostali. A ne manjim "strasnim zlocninom", "maskarom", itd, itd. kao sto to radi drustvo iz Beograda.
Na gornjem snimku kada se Masovic iscudjava djikanima kako su mogli sva ta tijela premjestati pa cak i nositi da ih pobacaju u jamu, Amore, vjerovatno ti je promaklo da su to radili Bosnjaci i da su na kraju i sami bili likvidirani kod ''zadnjeg'' obavljenog posla.edan od više od dvjesto nišana je posebno karakterističan. Na njemu su sa desne strane ispisana imena muškaraca: Ahmo (1914.), Almar (1925.), Smajil (1922.), Ermin (1976.), Halid (1932.), Ragib (1924.), Fehim (1921.) i Teufik (1976.), a sa lijeve žena: Ajša (1938.), Azemina (1933.) i Esma (1960.), ukupno njih 11, svih prezimena Botonjić, zapaljenih u istoimenom zaseoku. Svi ostaci tijela zbog teške identifikacije, usljed ugljenisanosti, su sahranjeni u jednu grobnicu
Jedan dio u Prijedoru, ostali oko NS.Maraschino wrote:Ne znas sta je strasnije od svega navedenog.
Ovo mi nikako ne ide iz glaveNa gornjem snimku kada se Masovic iscudjava djikanima kako su mogli sva ta tijela premjestati pa cak i nositi da ih pobacaju u jamu, Amore, vjerovatno ti je promaklo da su to radili Bosnjaci i da su na kraju i sami bili likvidirani kod ''zadnjeg'' obavljenog posla.edan od više od dvjesto nišana je posebno karakterističan. Na njemu su sa desne strane ispisana imena muškaraca: Ahmo (1914.), Almar (1925.), Smajil (1922.), Ermin (1976.), Halid (1932.), Ragib (1924.), Fehim (1921.) i Teufik (1976.), a sa lijeve žena: Ajša (1938.), Azemina (1933.) i Esma (1960.), ukupno njih 11, svih prezimena Botonjić, zapaljenih u istoimenom zaseoku. Svi ostaci tijela zbog teške identifikacije, usljed ugljenisanosti, su sahranjeni u jednu grobnicu
Jos ako znas da tu nije bilo nikakvog oruzanog sukoba, jos covjeku bude losije. Civila je lahko ubiti.
Gdje su sada svi ti koji su ucestvovali u skupljanju i egzekuciji svojih komsija?
