Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
oglo wrote:ja ti na to nemam odgovor jer nisam sipmatizer hdz-a
Pa što se javljaš kada ih kritikujem ? Ili kada kritikujem ovog slinu koji ih bodri iz Zagreba ?
ne javljam se kad kritikujes njih nego kad se postavlja uslov jednom narodu ,da bi mogao ostavrivati prava koja mu pripadaju jednako kao druga dva naroda.
Ne govorim o narodu nego o HDZ-u, čitaj šta piše, evo ponoviću :
HDZ ima dogovore o tom, i sa SDA i sa SDP-om. Ali je očigledno da do realizacije ne može doći dok se HDZ ne pokaže kao konstruktivan faktor i da novostečene pozicije neće zloupotrijebiti podržavajući Dodika. Eto, Lagumdžija i Tihić su čak i u Briselu stavili potpis na dokument u kojem se spominje da jedan narod ne treba birati predstavnike drugom. Zašto sada Čović ne uzvrati distanciranjem od Dodika ili deklaracijom HDZ-a kako je politika podjela pogrešna ?
to sto spominjes je stranacka problematika i stvar koalicija.
A ovdje se smisljeno hrvatima kada kazu da nisu ravnopravni pokusava nametnunti (pored rpedstavnika)i misljenje da jesu,a to se dobro zakukulji tako sto im se pokusava stavit na vrat teret krivice odgovornih hrhb ovaca,sve to zloupotrijebisvi drzavne institucije pocevsi od medija propagandom.(ono kad se potakne ovo pitanje ide serijal emisija koje imaju za cilj stavit im na vrat krivicu gore pomenutih,i predstavljanje dobrih i losih pripadnika tog naroda)
Last edited by oglo on 29/11/2013 17:58, edited 2 times in total.
Skijaš wrote:
HDZ ima dogovore o tom, i sa SDA i sa SDP-om. Ali je očigledno da do realizacije ne može doći dok se HDZ ne pokaže kao konstruktivan faktor i da novostečene pozicije neće zloupotrijebiti podržavajući Dodika. Eto, Lagumdžija i Tihić su čak i u Briselu stavili potpis na dokument u kojem se spominje da jedan narod ne treba birati predstavnike drugom. Zašto sada Čović ne uzvrati distanciranjem od Dodika ili deklaracijom HDZ-a kako je politika podjela pogrešna ?
Eh...čuj stavili potpis na dokument ''u kojem se spominje da jedan narod ne treba birati predstavnike drugom''. Ali u realizaciji ni makac dalje od potpisa
I veliš, sad bi HDZ trebao sastaviti deklaraciju kako je politika podjela pogrešna. Nikakav problem.
I koji bi sljedeći korak trebala ekipa iz SDA i SDP uraditi? Pristupiti konačno iskreno rješavanju?
Skijaš, ti uporno dijeliš BiH političku scenu dijeliš na dobru i lošu stranu, to jest dobre i loše momke.
Po tvom deafultu, ''dobra'' strana je uvijek Sarajevo (taj izraz često koristiš), ali nikada ne personaliziraš.
Znači to su dobri momci: Sulejman (Bakir u pričuvi), Zlatko i Fahrudin. Ja ne vidim druge likove koji imaju trenutno jak politički background u politički (kako ti kažeš) ''jakom Sarajevu''.
I njima treba uputiti obećanje o prestanku savezništva s ''velikosrbima''.
Ti nekako sve ovo promatraš bajkovito..kao mitsku borbu dobra i zla.
Ne vidim ja tu niti jednog dobrog momka, ni u prvih,ni u drugih, a ni u trećih.
oglo wrote:to sto spominjes je stranacka problematika i stvar koalicija.
Pa onda je tako i sa ulaskom kadra HDZ-a u Predsjedništvo ili Dom naroda. Stranačke zajebancije.
nije to stvar hdz-kadra moze biti kadar bilo koje stranke ,stvar je da volja jednog naroda nije bitna a trebala bi bit,prilikom biranja calna predsjendistva iz tog naroda.Tako da to nema veze sa koalicijama gore spomenutim.Koliranje je udruzvinje u zajdnicko djelovanje u politici medju strankama.I ti bi da im se namece ono sto se tebi svidja pa da umjesto sa nekom strankom iz npr. rs-a po diktatu se kolaira sa strankom iz Sarajeva.Po principu radicete ono sto mi hocemo.Opet malo Hegemonizma i totalitarizma.A puna usta demokratije
I dodjemo na to da se rat danas vodi politickim sredstvima umjesto puskom.Pedlja se nismo makli od decembra 95.Sto je pogubno za sve nas zajedno ,a krive su elite sa sve tri strane.
AKo taj narod bude vecinski glasao za npr.Bakira,Raodncica,ili Komsica onda bi on imao njihov legitimitet.
oglo wrote:to sto spominjes je stranacka problematika i stvar koalicija.
Pa onda je tako i sa ulaskom kadra HDZ-a u Predsjedništvo ili Dom naroda. Stranačke zajebancije.
nije to stvar hdz-kadra moze biti kadar bilo koje stranke ,stvar je da volja jednog naroda nije bitna a trebala bi bit,prilikom biranja calna predsjendistva iz tog naroda.Tako da to nema veze sa koalicijama gore spomenutim.Koliranje je udruzvinje u zajdnicko djelovanje u politici medju strankama.I ti bi da im se namece ono sto se tebi svidja pa da umjesto sa nekom strankom iz rs-a po diktatu se kolaira sa strankom iz Sarajeva.PO principu radicete ono sto mi hocemo.Opet malo Hegemonizma i totalitarizma.
AKo taj narod bude vecinski glasao za npr.Bakira,Raodncica,ili Komsica onda bi on imao njihov legitimitet.
Možeš ti to relativizirati kako god hoćeš, ali dok ne bude one elementarne objektivnosti, nikom neće biti bolje. HDZ je opterećen presudom o udruženom zločinačkom projektu i na HDZ-u je odgovornost da pokaže kako je promjenio kurs. Uostalom, o čemu mi ovdje pričamo, pa sam Raspudić traži etničku podjelu zemlje umjesto da uvjerava Sarajevo kako se odustalo od getoizacije Bošnjaka.
BiH je podljeno drustvo jos od 1990 i prvih demokratskih izbora,ali i dzrava s postojanjem entieta ,distrikt, i kantona.Podjele gledamo svakodnevno od tri skole pod jednim krovom,od tri vojsske koje primaju penzije od iste drzave,itd...A politika ni jednog naroda ne radi nista da se to pokusa makar ujediniti i odrzavotvoriti nego rade suprotno.
Hdz kojeg ne simaptisem nije optuzen ,nego pojedini ljudi iz te stranke.I zato ce abd odgovarati.
Raspudic je u svom tekstu trazio bilo kakvo rijesenje koje ce biti dobro za napredak,ali kojeg nema na vidiku,i onda u ovoj konstalaciji odnosa,Gdje su hrvati getoizirani u Federaciji i gdje se federacije pretvorila i Bosnjacki entiet a rs u srpski to samo konstatuje da hrvati kao konstitutivni narod nemaju jednaka prava u toj konstalaciji odnosa jer na globalnom nivou u drzavi ne mogu da biraju .On tu nije jedini to potvrdjuje i Filandra,i Kazaz i drugi...
oglo wrote:Raspudic je u svom tekstu trazio bilo kakvo rijesenje koje ce biti dobro za napredak
Nije. Raspudić nastupa s uvjerenjem da su narodi podijeljeni i da to treba ozvaničiti. A to kurčenje, u situaciji kada se pokušava popraviti poziciju Hrvata, najmanje koristi Hrvatima.
MVeis wrote:o nino slože ti ga fino. zašto se bavite ovim malim hadezeovskim neoperom?
A vidiš blamaže kada se nastupa sa predrasudama a ne argumentima kao što npr. ti radiš.
Nino dok još nije postao poznat među u regionu i među nehrvatima, kod Hrvata je kotirao kao najljući Čovićev i HDZ-ov oponent među prohrvatskim tkivom u BH.
Drugi par opanaka je to što je zbog svog talenta i retoričkih sposobnosti prepoznat i drugdje pa samim time komentira puno više tema. Što ima za posljedicu da je sada najmanje poznat kao veliki oponent HDZ-a.
MVeis wrote:o nino slože ti ga fino. zašto se bavite ovim malim hadezeovskim neoperom?
Nino dok još nije postao poznat među u regionu i među nehrvatima, kod Hrvata je kotirao kao najljući Čovićev i HDZ-ov oponent među prohrvatskim tkivom u BH.
.
Ma hajde bježi, kad to ?
Jeli kad je kačio Brus lija po Mostaru ili kad su on, Šušnjar i gđica Martina Obrezanović pokušavali prodat šuplju o "regiji Hercegovini" koja bi naravno uključivala i istočnu Hercegovinu ali sa mogućnošću dodavanja nedefinisanih područja jebo te i danas me smijeh spopadne kad se sjetim tih nebuloza..
Vidi, Nino sjedi u Zagrebu, naprdiva bez ikakve konkretne učinkovitosti niti odgovornosti koja se vezuje uz to naprdivanje. Suštinski, libo ga ..prima manžu od Dodika i Vasića, zagovara politiku HDZ-a a sve ofrilje i bez trunke osjećaja za realnost.
Josip321 wrote:
Nino dok još nije postao poznat među u regionu i među nehrvatima, kod Hrvata je kotirao kao najljući Čovićev i HDZ-ov oponent među prohrvatskim tkivom u BH.
Josip321 wrote:
Nino dok još nije postao poznat među u regionu i među nehrvatima, kod Hrvata je kotirao kao najljući Čovićev i HDZ-ov oponent među prohrvatskim tkivom u BH.
Josip321 wrote:
Nino dok još nije postao poznat među u regionu i među nehrvatima, kod Hrvata je kotirao kao najljući Čovićev i HDZ-ov oponent među prohrvatskim tkivom u BH.
A onda je uvidio sta mu se vise isplati...
Jesi siguran? Pitaj ga paš čuti što misli.
Da, od placenika cu cuti njegovo ISKRENO misljenje.
Mozda sam glupi Bosanac, ali nisam toliko glup da pitam Raspizdica bilo sta.
Da, od placenika cu cuti njegovo ISKRENO misljenje.
Mozda sam glupi Bosanac, ali nisam toliko glup da pitam Raspizdica bilo sta.
Ili se možda bojiš da dobiješ odgovor koji pobija tvoju tezu.
Vidio sam ja mnooogo "kolumni" od Raspizdica...nema bojazni, no mi se ne slusaju laprdanja jednog marginalca.
Svako malo se pojavi novi mesija koji komsijama ili susjedima pokusava objasniti kako su se Keratermom i Dreteljom samo branili.
oglo wrote:Raspudic je u svom tekstu trazio bilo kakvo rijesenje koje ce biti dobro za napredak
Nije. Raspudić nastupa s uvjerenjem da su narodi podijeljeni i da to treba ozvaničiti. A to kurčenje, u situaciji kada se pokušava popraviti poziciju Hrvata, najmanje koristi Hrvatima.
Narodi su podjeljeni. To što zanemaruješ hrpu činjenica iz svoje romantične pozicije ne mijenja činjenicu koju priznaje svaki razuman čovjek. Podjele treba ozvaničiti u smislu izbjegavanja praksi preglasavanja i nametanja politika i osoba.
Ako se to uspije onda se može raditi na ublažavanju podjeljenosti, suradnji, relaksiranju politika i društvenih pitanja...
U BIH samo i funkcioniraju područja gdje nema nametanja nego se stvari rješavaju dogovorima, interesima, lovom i slično (kriminal i biznis...)
Nakon što smo se u prvom nastavku imali priliku diviti mudrim političkim uvidima i rješenjima prof. Raspudića, te njegovoj vještini laskanja i dodvoravanja svojim obožavateljima pričama o ugroženosti od antihercegovaca, u ovom ćemo se nastavku imati prilike diviti njegovim vještinama u ophođenju s podobnim i nepodobnim crkvenim strukturama, s onima kojima voli laskati, i s kritičarima koje voli prizemno diskvalificirati.
Najprije mu se divim kako ostane hladan i kad zna da govori neistine, i kako samouvjereno, gladeći svoju bradicu da što više naliči na filozofa, mudruje o stvarima u koje zapravo nije upućen. Tako Raspudić laže da se njegovi neistomišljenici među bosanskim franjevcima zalažu „da bosanski Hrvati (za njih su to tobože bosanski katolici) pristanu biti građani drugog reda, zimije“. I ne samo da se za to zalažu, nego to i nameću svom narodu. Dalje laže da su „za tobožnje 'građane' (prema kontekstu, ovdje se radi o šačici bosanskih franjevaca) svi Hrvati u BiH ustaše osim HSP-ovaca i svi su lopovi osim Lijanovića“. Sve te podle laži samo da omrazi svoje neistomišljenike među bh. Hrvatima. Laže Raspudić još i da se nitko od sporne skupine bosanskih franjevaca nije kritički osvrnuo na Lagumdžijinu politiku nego su je zdušno podupirali. Ova laž je usko povezana s laži da je pročitao intervju Drage Bojića na Prometeju, jer da je doista pročitao taj intervju, pročitao bi sljedeće retke koji „bezočno laskaju“ Lagumdžiji: „u rasturanju i 'razvaljivanju' ovog društva ili bolje kazano u rasturanju i 'silovanju' zdrave ljudske pameti ne sudjeluje samo nacionalizam (...) u tome, posebno u zadnje vrijeme, sudjeluje gotovo s jednakim posljedicama 'nominalna' socijaldemokracija koja je upala u nacionalističko i etnokapitalističko blato i u doslovnom smislu se zgadila ljudima i 'ubila' i ono malo društvene nade koja se očekivala upravo od nje“.
Divim mu se i kako uspijeva sam lagati, a onda druge optuživati za istu laž pa kaže da mu je podmetnuto da je fra Anđela Zvizdovića nazvao kvislingom, a iz njegovih riječi o „kontinuitetu kvislinške politike od Ahdname do danas“, valjda je bjelodano i očigledno da ni Zvizdović nije pošteđen, koliko god se Raspudić naknadno ispravljao. Na koncu, divim se čovjeku koji za umotavanje svojih laži zlo-koristi čak stihove i jednog velikog bosanskog pjesnika kakav je Nikola Šop.
Divim se posebno njegovom daru prepoznavanja neprijatelja. Divim mu se kako u istaknutim bosanskim franjevcima Raspudić uspijeva prepoznati „Lijanoviće u habitima, nekad u službi Brozove i Izetbegovićeve, a danas Lagumdžijine unitarističke politike“. Ja recimo, na osnovu proučavanja povijesti Bosne i Hercegovine i Hrvata u ovoj zemlji, nikad ne bih mogao zaključiti takvo nešto. Očito nisam genij kakav je Raspudić pa ne vidim kvislinge u bosanskim franjevcima, a vidim kvislinge u intelektualno-političkoj vrhuški koja prepušta cijelu Bosnu i skoro cijelu Hercegovinu na upravljanje drugima za komadić feudalnog posjeda na kojemu će moći neometano vladati. Meni su trebale godine strpljivog proučavanja povijesti bosanskih franjevaca da bih razumio neke osnovne smjernice iz njihove povijesti, Raspudiću je bilo dosta nekoliko minuta u intervjuu u Međugorju da potanko secira cijelu povijest bosanskih franjevaca i proglasi ih kvislinzima. Kapa dolje!
Divim mu se i kako je u našem Prometeju prepoznao „eksplicitno ateistički portal“. Neki neupućen čitatelj, nakon što je na Prometeju čitao brojne ozbiljne tekstove teološkog, međureligijskog, kršćanskog sadržaja (npr. serijal tekstova o Romeru, osvrt na međugorski fenomen, serija tekstova o dijalogu kršćanstva i ateizma, tekst o Bonhoefferu, uskrsnuću, prijevodu Biblije, čestitke mladomisnicima, pažljivo smišljene i kreativne čestitke blagdana), nikad ne bi uspio prepoznati „eksplicitni ateizam“ u Prometeju. Evo i autor ovih redaka je teolog i kršćanin, ali vjerojatno ne tako velik vjernik i poznavalac kršćanstva poput Raspudića. Moguć je i drugi scenarij, da Raspudić nikad u životu nije otvorio Prometej, ali je po svojoj navici da često govori o stvarima o kojima pojma nema, zaključio da se radi o „eksplicitno ateističkom portalu“.
Divim se i njegovu poznavanju crkvenih struktura i načina kako priča ono što uši većine crkvenih ljudi vole čuti. Divim se i njegovu lukavstvu kojim sebe u odgovorima svojih kritičara naziva „klerofašističkom malenkošću“, iako mu nitko nikad nije prišio epitet klerofašista, a sve samo kako bi nametnuo dojam da on to zapravo brani vjeru i naciju od nekakvih podmuklih komunista. Zna prof. Raspudić sve i o Udruženju svećenika „Dobri pastir“, preko kojeg su prema njemu bosanski franjevci „izdali svoj narod“, što očito ne vrijedi za dijecezanske svećenike ali i hercegovačke franjevce koji su bili članovi Udruženja (nije li i sam potpredsjednik „Dobrog pastira“ bio član hercegovačke franjevačke provincije?). Lijepo je Raspudić u intervjuu u Međugorju pokazao svoju mudrost i odbivši kritizirati biskupa Perića, čemu se nadao Knezović, te, dodatno, naglasivši kako je biskup Perić „jedan od rijetkih uglednika koji je tijekom cijelih ovih godina rata i poraća što se politike tiče bio u pravu“.
Divim se i njegovoj očitoj volji da se bavi i katoličkom Crkvom, i da propisuje kako „Crkva nije tekstilna industrija pa da prati 'trendove'“, te kritizira praćenje „duha vremena“, što za njega podrazumijeva „širokogrudni blagoslov naroda da čini što hoće“. Možda ne bi bilo lijepo da pročita i što god o Drugom vatikanskom saboru, posadašnjenju i inkulturaciji Crkve u novom povijesnom kontekstu, ako već pretendira da se aktivno bavi proučavanjem Crkve. Najviše mu se divim ipak zbog toga što cijelo vrijeme rado ističe da je vjernik, a onda tako olako odustaje od bilo kakvog suživota i bilo kakvog procesa preobrazbe bh. društva, nego svojim radom učvršćuje postojeću strukturu podjela. Zar on kao intelektualac i vjernik nije mogao usmjeriti svoj narod prema nekakvom pijetetu, kao kršćanin prema oprostu za zločine nad drugima, ma kakvi ti drugi bili i ma kakve loše stvari oni učinili prema kršćanima? Ali ne, ovaj „kršćanin“ ne samo da se ne zalaže za pomirenje i suživot, nego još i napada one koji se zalažu za ove stvari.
Divim se njegovu razumijevanju kritike, koja u njegovom intelektualnom radu vrijedi samo za pripadnike drugih naroda (pogotovo bošnjačkog) i neistomišljenike u redovima vlastitog naroda. Divim se njegovim raskrinkavanjima svih kutaka velikobošnjačke nacionalističke politike, ali zašto se nikad ne usudi pisati o velikosrpskoj politici ili samokritično napisati nešto o pogubnosti nacionalizma za svoje Hrvate? Nije valjda da politički i ideološki kriteriji određuju njegovu kritičku svijest? A kad njegovi neistomišljenici pišu kritično o svakoj negativnoj pojavi, onda on to prešućuje i spominje samo kritiku vlastitog naroda kako bi ih demonizirao i nahuškao masu neupućenih na njih. Divim mu se zbog njegove volje za zdravom kritičkom misli kakvu mu pripisuju njegovi simpatizeri, ali daleko je on od toga. Bez cjelovite kritičnosti svih ideologija ne može se biti objektivan i cjelovito razumjeti probleme BiH. Takvo nešto, cjelovitu kritiku svih ideologija koje razaraju BiH, dao je u svom „šokantnom intervjuu“ fra Drago Bojić, ali prof. Raspudić je jedan od onih koji su se potrudili da prešućivanjima, lažima i zluradim likovanjima to prikriju.
Najviše mu se ipak od svega divim zbog toga što može pričati o potrebi da se više dogovara i vodi dijalog unutar bh. Hrvata, i istovremeno bez imalo oklijevanja proglašavati izdajnicima sve koji drugačije misle od njega. Evo, recimo, čak i „eksplicitno ateistički portal“ Prometej, unatoč tome što nije bez nedostataka, ipak kritizira sve ideologije i politike koje uništavaju ovdašnja društva, a što se možeempirijski provjeriti samo s dva-tri klika na ovoj stranici. Naravno, Raspudić i njemu slični takve će stvari prešutjeti.
Divim mu se kako stalno prišiva drugima optužbe koje bi se s puno više argumenata mogle odnositi na njega samoga. Divim mu se kako može nazvati neke bosanske franjevce „ljudima koji su ili toliko intelektualno ograničeni da ne vide da su bili u službi nacionalizma većinskog naroda ili su silno pokvareni pa su to radili svjesno“, a ne vidi ili neće da vidi ili šuti da se ova rečenica puno plauzibilnije može primijeniti upravo na njega: je li on intelektualno ograničen ili svjesno pokvaren pa radi u službi nacionalizma većinskog naroda na svom domaćem terenu?
Divim mu se i kako može podvaljivati bosanskim franjevcima da su oduvijek bili na jačoj strani (čitava ga prošlost pobija) i da su razvili nekakav „štokholmski sindrom“, a ne vidi ili neće da vidi da je upravo on unutar hrvatskoga korpusa u BiH na jačoj strani, na strani dominantne loše politike, da se doskočica o „štokholmskom sindromu“ puno uvjerljivije može primijeniti na njega samoga, koji navija i promiče jednu pogrešnu i naopaku politiku koja je njemu i njegovim hercegovačkim Hrvatima (i ne samo njima) donijela samo jad, zlo i stigmu krivca, a koja je bila u režiji vojne vrhuške susjedne države, koja je na više načina iskoristila bh. Hrvate kao političke taoce. Sve te optužbe koje prišiva drugima, a koje bi se mogle uvjerljivije odnositi na njega samoga, daju nam naslutiti kako bi se on ponašao da je na mjestu svojih neistomišljenika. Da je on sarajevski Hrvat, on bi bez ustezanja izdao vlastiti narod i radio u službi velikobošnjačke politike. Da je on bio na mjestu fra Anđela Zvizdovića, on bi potpisao trgovački ugovor s sultanom Mehmedom II i prodao svoj narod u ropstvo. Sve ono loše što bi on uradio na njihovom mjestu, projicirao je u svojim optužbama na bosanske franjevce i druge neistomišljenike.
Ako mislite da u gornjim recima možda pretjerujem, obratite samo pažnju na grubi realizam i pragmatizam kojim odiše svaki njegov nastup. Sve što njemu i njemu bliskima ide u korist logično je i realno. Nema tu ništa što bi istinski moglo koristiti onima koje on tobože „brani“. Nekog kreativnog, imaginativnog duha koji bi ga tjerao da, poput Havela, pomisli govoriti o politici ne samo kao o „umijeću mogućeg“, nego i kao o „umijeću nemogućeg“, kod Raspudića jednostavno nema. Iako ga mnogi pamte kao nekoć britkog i idealističnog momka (Martina Mlinarević-Sopta), danas mu je ostala samo britkost, a bilo kakav idealizam je u njegovom sustavu potpuno nestao u korist grubog pragmatizma i realizma.
Divim se i njegovom umišljenom domoljublju koje dokazuje samo pametovanjem i prokazivanjem fiktivnih izdajnika i neprijatelja vlastitog naroda. Intelektualno, to njegovo „domoljublje“ znači da se nije uspio izdići iznad ideje Herceg-Bosne i lokalnih, regionalnih interesa hercegovačkih Hrvata. Iako u jednom intervjuu sam kaže da „iskustva mijenjanja mjesta življenja donose čovjeku mogućnost kompariranja onoga što je univerzalno dobro od onoga što je lokalno, partikularno.“, Raspudić tu mudrost ipak nije usvojio. Bit će da ga je svladala bahatost, jedan od najčešćih mamaca na koji pogubne ideologije upecaju intelektualce. Slična je stvar i s njegovim odnosom prema nacionalizmu, koji je Raspudić po svom mišljenju jako dobro izučio i razumio. Ali onda, umjesto da se sam izdigne iznad njega, on je postao njegov savršeni predstavnik i sve to zamotao folijom najboljih i najučenijih riječi. To njegov intelektualni krimen čini još većim od krimena onih koji ne razumiju bit ideologija uz koje pristaju. Kao što reče jedan mudar čovjek u razgovoru s umišljenim nacionalno-religijskim veličinama, čovjek čije bi riječi kršćanski intelektualac Raspudić trebao prepoznati: „Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje.“
Samo mi ga je teško pozicionirati u odnosu na čisti HDZ ili brojke i slova HDZ.
Pa on će ovo da isprinta i okači nad krevetom kao krunski dokaz vlastite važnosti 
