#901 Re: Za predane Životu
Posted: 31/10/2012 14:32
harač wrote: znaš ono što kažu: dođi sebi, pa onda meni
harač wrote: znaš ono što kažu: dođi sebi, pa onda meni
na ovo tvoje se moze razgovarati u pravcu misao-emocija-ponasanje....sve ti to fino rasclanio i izgleda da ti je jasno...ne vidim kakve to ima veze sa bogom, ili kakve to mora imati veze sa bogom?Great Cornholio wrote: Ne znam na šta aludiraš, ali ako ti 'zauvijek' u kontekstu u kome se nalazi, budi sumnje da bi Bog nekoga, jedno izvjesno vrijeme, mogao mučiti, mogu ti reći da ja vjerujem da je tako nešto moguće.
Mi patimo zbog naših loših misli, koje pruzrokuju loše ponašnje, a loše ponašanje prouzrokuje to da se loše osjećamo.
Taj " zatvoreni krug" misao - ponašanje -emocija se ne mora uvijek "vrtjeti" tim redoslijedom, može npr. na prvom mjestu biti emocija, pa misao , pa ponašanje, ili ponašanje, pa emocija, pa misao, ali bez obzira šta se prvo javilo, taj krug se uvijek mora zatvoriti.
Ako na ovaj način posmatramo stvari, i ako znamo da je navika jedna muka a odvika 100 muka, onda nam je jasno zašto se za korjenitu promjenu, koja će nas dovesti do nečeg boljeg, treba mnogo pomučiti.
Bog nam može pomoći, ali i On sam mora poštovati zakone na kojima Čovjek funkcioniše, a ako ga molimo da nas promjeni, jer nismo zadovoljni onim kakvi smo, onda trebamo biti spremni na to da se to ne može uraditi na lak način, jer ako Bogu damo "odriješene ruke", da nas mijenja, da nas učinimi drugačijim od onog kakvi jesmo, On to ne može učiniti bezbolno.
Ali, pošto mi uglavnom krivimo druge zbog lošeg što nam se dešava, rijetko kad sebe smatramo uzročnikom problema koje imamo, mi obično molimo Boga da mijenja druge, a pošto On nije "potkupljiv", muke koje bi nas snašle kad bi Boga zamolili da mijenja nas, ne dešavaju se baš često.
Iako i u Psihologiji postoji dosta pravaca, i bez obzira što među tim pravcima ( pokušajima objašnjenja funkcionisanja ljudske psihe) postoje razlike i neslaganja, ipak je opšteprihvaćeno to da je misao neodvojiva od emocije i da od misli i emocija zavisi naše ponašanje. Misao - emocija - ponašanje je "krug" koji se mora zatvoriti, to troje je povezano, i da bi se nešto od tog troga promijenilo mora se prekinuti veza koja postoji između ta tri osnovna elementa potrebna da bi mi reagovali na dešavanja u nama i oko nas.bizet wrote:
na ovo tvoje se moze razgovarati u pravcu misao-emocija-ponasanje....sve ti to fino rasclanio i izgleda da ti je jasno...ne vidim kakve to ima veze sa bogom, ili kakve to mora imati veze sa bogom?
koliko puta Cornholio moram ponoviti da mene bog bas ne zanima...ja i taj lik imamo savrsen odnos, jedno drugom ne stajemo na put...ali taj tvoj bog meni izgleda previse promjenjljiv...tvoja percepcija boga tacnije
evo kako ja mogu zamisliti boga...i neka se onda prica o tom stvorenju vec jednom zavrsi
on je svemocan i njegov osjecaj pravde je nesto drugaciji od naseg...nama mozda nedokuciv...zbog tog raj i pakao kao takvi mozda i postoje ali sigurno da im nije funkcija da smjestaju ljude na osnovu koliko su mu se klanjali i spominjali njegovo ime, nego vjerovatno ako su bili u debalansu sa samim sobom, a time i narusavali balans na zemlji (energija, ja vjerujem u energiju...koliko i kako das, tako ti se vraca...ovo nije daleko od tvoje misli-emocije-djela)...njega mi kao ziva bica ne zanimamo mnogo...zanima ga taj zajednicki balans...taj lik uopste ne vodi brigu koje smo mi vjere (zaboli ga bre dupe za vjeru jer je on iznad svih) ili nevjere, kako izgledamo i kako se ponasamo...hocemo ratovati, ratujemo...hocemo krsiti majku planetu, krsimo...ali onog casa kad napravimo debalans on uradi neki svoj mambo jumbo i svi ga jednako pusimo, jer boli ga dupe za pojedinca
e sad gdje je tu covjek kao individua ako se sve vrti oko kolektivnog dobra ili zla...pa tu je cijelo vrijeme...sto nas vise dobrih to je veca sansa da opstane balans...zajedno smo jaci, to je ta ideja
e sad gdje smo tu ti i ja u ovoj vjerskoj prici i kako da uspostavimo balans izmedju nas, jer svaki balans je bitan, jel'...pa ja tebi fino ponavljam...ja nemam nista protiv boga i vjere sve dok se ne dotice mog zivota i ne forsira me da se mijenjam...znaci ti kao vjernik pored mene mozes zivjeti u miru, ici u odabranu bogomolju, slaviti svoje praznike...ali nemoj mi govoriti kako si ti na pravom putu a ja nisam, nemoj me tjerati da trpim vjersku muziku svaki dan, nemoj mi zagraditi parking, nemoj traziti od drzave da se mijenja po tvojim potrebama kojima cu se ja morati prilagoditi u tom slucaju...jednostavno nemoj postati vjerski fanatik, JER ja necu tebi nista od tih stvari raditi
imas ti sad neki problem sa mnom i sto se smatram nevjernicom?
ako nemas i prihvatas moje pravo na odabir stila i nacina zivota, sve dok nije na stetu drugih, ti i ja bi bili dobre komsije i mogli bi se slagati...ako imas, ti i ja bi ratovali...i to samo iz jednog razloga...sloboda je najvrjednija stvar koju covjek moze posjedovati i niko nije vrijedan takve zrtve
tolerancija mili moj Cornholio moze postojati samo uzajamno!
a sad ti meni onako ljudski reci cemu forsiranje price o bogu...sta zelis time da postignes kad vidis da sam ja nacisto po pitanju svemocnog
Allahimanet i tebi, drago mi je sto si nas samo posjetioL00d wrote: Allahimanet i prijatno![]()
Great Cornholio wrote: Iako i u Psihologiji postoji dosta pravaca, i bez obzira što među tim pravcima ( pokušajima objašnjenja funkcionisanja ljudske psihe) postoje razlike i neslaganja, ipak je opšteprihvaćeno to da je misao neodvojiva od emocije i da od misli i emocija zavisi naše ponašanje. Misao - emocija - ponašanje je "krug" koji se mora zatvoriti, to troje je povezano, i da bi se nešto od tog troga promijenilo mora se prekinuti veza koja postoji između ta tri osnovna elementa potrebna da bi mi reagovali na dešavanja u nama i oko nas.
Ako mi od Boga tražimo da nam pomogne da se oslobodimo nekog ponašanja, neke misli ili emocije, mi moramo znati da to nije moguće bez velikog napora, muke i bola. Ako tražimo da nam Bog pomogne moramo biti spremni da prihvatimo njegovu pomoć, i kao što je slučaj i sa ovozemaljskim ljekarima, ta pomoć često ne prolazi bezbolno.
Eto, tako ja zamišljam odnos između Boga i Čovjeka, taj odnos doživljavam kao odnos ljekara i pacijenta, i kao što nas ni ovozemaljski ljekari ne žele da natjeraju da se liječimo, mi pristajemo na liječenje, tako isto ni Bog ne želi da nas "liječi" ako nismo spremni za liječenje, ako nismo spremni da mu u potpunosti vjerujemu i onda kad "liječenje" prolazi kroz bolnu fazu, fazu "cijepanja" starih veza koje su nas dovele do bolesti i nesreće, i uspostavljanje novih veza koje će nas ozdraviti i učiniti srećnijim.
Nisam vjerski fanatik, ne smatram se autoritetom u proglašavanju istine o Bogu, ne želim nikome nametati svoje stavove, ali voljan sam da ih podijelim sa svima onima koji to žele, i koji žele da o njima raspravljamo, jer možda neki moji stvaovi nisu ispravni, pa k'o što kažu "Dvije su glave pametnije od jedne"
Ja imam problema sam sa sobom ( svi ih imamo) , i teško ih čovjek sam može riješiti - nauka tako kaže, a ja osim što vjerujem u Boga vjerujem i u nauku.
Ne forsiram ja priču o Bogu, ja jednostavno ne mogu nekad da se iskontrolišem kad mi se javi potreba da pričam o Bogu,volim da pričam o Bogu, ne postoji drugi razlog. U stvari, možda postoji, možda motivacija dolazi iz podsvjesti, možda kod mene neke emocije nisu toliko jake da prodru u svijest, možda djeluju iz "ilegale"
Ti, meni se čini, ne samo da vjeruješ u čovjeka, u njegovu sposobnost da sam sebe mijenja, "liječi", nego je ta tvoja vjera malo i previše jaka.bizet wrote:
traziti pomoc od boga i prihvatiti da ce biti tesko...tj. da ce proces rehabilitacije biti pracen "bolovima" je po meni besmisleno
kad trazis pomoc od boga (kad se molis bogu), ako imas imalo razuma ne trazis nikakva cuda da se dese, nego trazis najnormalnije stvari, trazis neko olaksanje, snagu da izdrzis, mozda neku vodilju da te uputi na pravi put...ovo su stvari Cornholio koje u sustini sam rjesavas, ali se u tom procesu razgovora sa sobom, razmisljanja i trazenja rjesenja ti dodatno nadas da je bog uz tebe i da ti u stvari on pomaze...neki vid dodatne motivacije koji uopce ne mora biti los, ako ti je dodatna motivacija potrebna, jer ne smatras da imas dovoljno snage i volje...cesto se znamo okrenuti drugim ljudima (prijateljima) i u njima traziti dodatnu motivaciju kako bi se drzali zeljenog pravca...u sustini, ti si lijek sam sebi!....koliko je bolno ili tesko pobijediti sebe?...zavisi od snage volje koju posjedujes
nema bog veze sa lijecenjem, bilo koje vrste...ne pomaze ti on da se oslobodis nekog ponasanja ili nacina razmisljanja...a sigurno da i kad bi pomagao to ne bi bilo bolno...covjece, patnja kao nezaobilazan dio procesa rasta stoji, ali nismo vise u romantizmu pa da se bolom zanosimo i u njemu, na neki mazohisticki nacin, cak i uzivamo...sto vise boli to smo blizi bogu, ili on nam vise pomaze?...jesi to htio da nam kazes?
ono sto je jako dobro i pozitivno je razmisljanje o promjeni na bolje i rad na sebi i mijenjanju navika, ucenju, kako bi izgradili zeljeno Ja...sad sa bogom, ili bez boga...to stvarno nije bitno...ono sto je bitno za sve nas je kako pomiriti razlike i nauciti se toleranciji, postujuci obicaje i prava drugih jednako kao i svoje
poredis bozije lijecenje kao doktorsku pomoc...pa i kad zavrsis u bolnici obicno ti vec za par dana bude lakse, terapija za vecinu bolesti je takva da djeluje brzo i daje olaksanje
kad kazes da sumnjas u svoje stavove i njihovu ispravnost...a takve odgovore trebas traziti od teologa, ljudi od struke misa mu...ali najbitnije je da poslusas i svoje srce...umije i ono zavesti ponekad, ali je najcesce na pravom putu, samo se treba "spustiti" na taj nivo da ga se oslusne i poslusa (mozda za to treba malo hrabrosti)
e sad oko ljubavi prema palamudjenju o bogu ne bih znala mnogo...o ljubavi prema palamudjenju opcenito znam![]()
kad bi mogli citati sami sebe i znati unaprijed zasto pricamo, mislimo, radimo sve to sto radimo, bili bi blizi nadcovjeku...ali to je Cronholio cesto prenaprono i prezahtjevno, a uz to ako nisi strucan onda vjerujem da je i bolje ne ulaziti u preduboku analizu svoje psihe...do sad sam naucila da je neke stvari bolje ne znati, nego znati
kad smo kod borbe sa samim sobom...Rocky je pobijedio sam sebe...evo jos malo inspiracije...imaj u vidu jednu stvar, ovo je samo film...tebe i da niko ne prati na putu tvog uspjeha ti mozes i imas pravo osjecati zadovoljstvo...ali takodje, svi vole pobjednike
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=XHQdpnYF ... ure=fvwrel[/youtube]
koji vrag mi nekad radi, nekad ne radi link![]()
http://www.youtube.com/watch?v=XHQdpnYF ... ure=fvwrel
malo muzike, pozitivnefatamorgana wrote:Mislim da je došao trenutak da pređete na temu ženidba/udaja,
kazu da je treca zena najsladjafatamorgana wrote:Mislim da je došao trenutak da pređete na temu ženidba/udaja,
A dŽe ona pjesma,Kemal Malovčić wrote:teško vama kjafiri!
Znači još mi fale samo tri,bizet wrote:kazu da je treca zena najsladjafatamorgana wrote:Mislim da je došao trenutak da pređete na temu ženidba/udaja,
znaci na istom smofatamorgana wrote:Znači još mi fale samo tri,bizet wrote:kazu da je treca zena najsladjafatamorgana wrote:Mislim da je došao trenutak da pređete na temu ženidba/udaja,
Pređi na Islam i ubrzaj to malofatamorgana wrote:Znači još mi fale samo tri,bizet wrote:kazu da je treca zena najsladjafatamorgana wrote:Mislim da je došao trenutak da pređete na temu ženidba/udaja,
Dug je put do sreČe ....bizet wrote:
znaci na istom smo
Great Cornholio wrote:
Pređi na Islam i ubrzaj to malo![]()
halalite, ne mogoh odoliti![]()
![]()
ma gdje si veribiziVeriBizi wrote:Samo da pozdravim ekipu.Jel' konačno pao konsensuz između suprotnih tabora?
Kome ba mi da se prilagođavamoVeriBizi wrote:Samo da pozdravim ekipu.Jel' konačno pao konsensuz između suprotnih tabora?