Zajedno sa sinom Jarubom i odabranim momcima Republikanske Garde uspio je okupiti nespojivo,NDF, 137. brigadu, lokalna plemena.
Dao je obećanje da ISIL nikada neće ući u Deir ez Zor, dao je obećanje da će ISIL tu slomiti zube i da će narod dočekati slobodu, nekoliko puta ranjavan, uvijek na prvim linijama odbrane.
Iako je bio jedan od najpopularnijih generala u SAA politika je kočila njegov napredak u hijerarhiji, jer kao Druz nije mogao biti glavnokomandujući u sektoru Istok, za to je morao biti zadužen Sunit, da bi se zadovoljile sve strane.
Bezrezervna ljubav prema tom gradu, narodu i svojoj zemlji, za razliku od nekih on se nije obogatio u ovom sukobu, niti se krio po bunkerima i davao izjave, većina njegov razgovora, fotografija su sa prvih linija.
Izet Nanić je poginuo 5.8, nije dočekao da se razbije opsada Bihaća, Andrija Matijaš Pauk je poginuo 9.10, nije dočekao da dođe do Banja Luke.
Sa vojničke strane ako su ova dvojica gore simboli BiH i HR rata, onda je Isam simbol Sirije, ako 90-ih u opkoljenom Bihaću slomljena kičma četničkim tenzijama o liniji K-K-V, ako je nedaleko od tog Bužima u Mrkonjić Gradu zadan posljednji udarac VRS-u nakon kojeg je uslijedio Dejton, onda je u Deir ez Zoru slomljena kičma planu o stvaranju Hilafeta a u istom tom Deir ez Zoru je zadan i konačni udarac ISIL-u kao pošasti 21. stoljeća.
Dočekao je razbijanje opsade Deir ez Zora, 18.10 u kretanju konvoja na adi Hauijat al Sakr njegovo vozilo je naletilo na minu, nisu poznati još svi detalji kako, šta, kada.
Ali danas je Sirija ostala bez jednog od simbola otpora.
Nek ti je vječni rahmet Generale, Sirija će pamtiti, pamtit ćemo i mi.

