TheMule wrote:
Sinko, da li si ti uopste bio rodjen 92-ge? O kakvoj trgovini ti i ovaj bettermen pricate? Kakav krompir, a pogotovo luk? Da li vi uopste razumijete stanje u, recimo, junu 92?
Bogme valjalo se i 92, krajem. Rođen 79, šverceri stajali blizu malog mostića koji se nalazi pored sadašnje škole Osman Nakaš ( bivše Petra Dokića ), na tromeđi između Hrasnog, Č.Vile 1 i Č.Vile 2; Dobar štek, jer su ih Zelene zgrade, Crveni neboderi i Vranicini neboderi štitili od granata, a na tom mjestu ni snajper nije mogao da puca. Fino se kotirali i pljačkali. Luka i Krompira se ne sjećam, ali su se prodavale vreće drva, konzerve ( ribe i narezci ), Feta sirevi, ulje, šećer, brašno, kafa i cigare. Najjeftinije bile konzerve koje su koštale oko 20 DM; Mislim da su tu negedje bile i cigare. Otkupljivali konzerve ( opet zavisi koje ) za cca 15 DM;
Znaš kako ovo znam, a balavac bio. U naselju živio neki Halilović ( nije Sefer, al mu je bio rod ) i bio nekakav logističar, imao sina mojih godina koji je imao pun špajz ( al bukvalno ) svega, mi mu "prodavali" ( mijenjali za konzerve ) romane, politikine zabavnike, erotike, reket za tenis i svašta nešto. Svi u naselju skupljali nešto, masa djece pobjeglo, nas nekoliko hrsuza se toga dočepalo.
Onaj osjećaj kada sa 13 godina shvatiš da tvoji imaju 1-2 konzerve kući, nema brašna nego jedeš gnjecavi hljeb gdje ima više mekinja nego brašna ( kažu zdrav - taman umro, ja to više ne probao ), a dijete logističara daje 5-6 konzervi narezaka ( onih plavih - beef nešto ) za reket i nekoliko romana. Pitamo ga, zar te ne provale tvoji, ma jok, veze oni nemaju, ja im samo kažem fali mi to i to i oni donesu.
Šverceri valjaju robu i pljačkaju narod ( planski ), logističari kradu, povjerenik zgrade krade, komšije - mladi momci iz nebodera ginu ko muhe, na kraju se ispostavi za fildžan i bijedu koja za kifle nije imala prije rata, a nakon ili u ratu postadoše gospoda. Takvi trebaju svaki dan, osim bogu ako vjeruju u njega, da se mole Aliji, slobodanu, radovanu i ekipi sa brda što im to omogućiše.
Nakon rata krenu privatizacija, postavljanje podobnih, a ne spodobnih, nepotizam, korupcija i tu nam jebaše mater do kraja. Od Sarajeva je ostalo, više-manje, samo ime i malo duha. Još jedna dvije generacije, neće biti ni duha, jer proizvodimo nevjerovatan broj mladih debila, retarda, kurvi i narkomana. Što je najgore, haman sve nesposobno. Državni posao, kraj i životni uspjeh.
Što je najgore, ja sam se snašao, ne fali mi ništa u životu, al kad se okrenem i pogledam oko sebe, tuga me uhvati, tuga i gađenje. Treba bježat, nema hajra od nas, a biće samo gore. Bolje, vrlo teško.
Tebi je upućen komentar za šverccere, ovo ostalo je onako uopštena priča, lako i brzo otkucah, valjda jedno vuče drugo
