SUBOTNJI INTERVJU S DANISOM TANOVIĆEM: Dovođenje na vlast ponovo SDA i Stranke za BiH isto je što i gašenje požara - benzinom!
Subota | 25.08.2012.
Slavni bh. reditelj i jedan od najisturenijih kadrova Naše stranke, Danis Tanović, u otvorenom i britkom političkom intervjuu za ** No links ** PORTAL govori o razlozima koji su ga 'natjerali' da se politički angažira, o katastrofalnim posljedicama vladavine postratnih bh. stranaka, apatiji i strahu građana od borbe za promjene, te razlaže kako BiH iz ojađene i opljačkane zemlje može prerasti u normalno građansko društvo
Od kada se prije nekoliko godina vratio da živi u Sarajevu, Oskarom ovjenčan bh. reditelj Danis Tanović, osim na filmu, svoju energiju usmjerio je i na borbu za humaniju i pravedniju Bosnu i Hercegovinu, čiji će građani, umjesto straha, uživati sigurnost modernog građanskog društva. Razgovor koji slijedi politička je analiza užasavajuće bh. stvarnosti, ali i optimističan pogled naprijed, u vrijeme promjena i jedne drugačije i perspektivnije BiH, onakve kakvom je vidi Danis Tanović kao političar i jedan od prvih ljudi Naše stranke.
Gospodine Tanoviću, kao čovjek koji je dugo godina živio i radio van granica BiH, u uređenim i stabilnim državnim sistemima, kako vidite današnju bh. državu i koliko je ona zemlja u kojoj se njeni građani mogu osjećati sigurno u bilo kojem segmentu društvenog života?
Upravo ste naveli jedan od najvažnijih razloga zbog kojih sam se politički angažirao. Ja sam jako dugo radio i živio u najrazvijenijim zemljama svijeta i naprosto sam doživio šok kada sam se vratio da živim u Bosnu i Hercegovinu. Mi smo nerazvijena, opustošena i opljačkana zemlja u rukama nezajažljivih nacionalista koji ovo naše društvo drže u šaci stalno prijeteći novim konfliktima, dok u isto vrijeme pljačkaju sve što se može opljačkati. I to traje preko dvadeset godina.
A sigurnost?!
Pitate me o osjećanju sigurnosti?! Pa ovdje se ni policajci ne osjećaju sigurno.
Naša stranka predložila i novi model teritorijalnog uređenja BiH... Možete li nam to konkretnije pojasniti?
Mi smatramo da je Dejtonski sporazum izuzetno važan jer je zaustavio rat i omogućio da BiH opstane kao međunarodno priznati subjekt. Čak smatramo da su određena rješenja u njemu bila nužna u tom trenutku, ali isto tako mislimo da je njegov i vremenski i pravni rok istekao. Zbog toga smo se obratili jednom od najpriznatijih evropskih stručnjaka za ustavno pravo profesoru Edinu Šarčeviću i njegovom Centru za javno pravo i rekli, kakvo bi, po mišljenju struke, bilo najbolje ustavnopravno rješenje za BiH.
Prof. Šarčević se prihvatio tog posla i nakon brojnih nacrta i konsultacija koje smo imali prezentirao nam je dokument koji sadrži ustavne principe koji bi BiH uredili kao modernu, evropsku, državu sa izuzetno visokim standardima u javnoj upravi i oblasti ljudskih prava. Usvajanje ovih principa kao polazne tačke za pisanje novog Ustava BiH bi bila nova šansa za BiH.
A možete li nam otkriti neke osnovne ideje i elemente tog dokumenta, budući da još dosta nepoznat kod šire javnosti?
Radi se o vrlo ozbiljno napravljenom dokumentu koji mi šaljemo na adrese relevantnih eksperata i dobivamo izuzetno dobre ocjene. Mi ćemo organizovati, već krajem avgusta, javne tribine u Banjaluci, Mostaru, Sarajevu i drugim gradovima u BiH i zato ne bih želio da tako ozbiljan dokument objašnjavam ovdje u par rečenica.
Ipak, mi smo već čuli da taj prijedlog predviđa da umjesto dva entiteta i deset kantona, Bosnu i Hercegovinu treba ustrojiti u šest visoko osamostaljenih teritorijalnih jedinica i dva distrikta - Brčko i Sarajevo, s posebnim naglaskom na to da bi Sarajevo uključivalo i one općine koje sada pripadaju Istočnom Sarajevu. Ako je to tačno, šta bi se time postiglo, konkretno što se tiče Sarajeva? Koje su to teritorijalne jedinice?
Kao što i sami znate, jačanje lokalne samouprave je evropski, demokratski, trend. Cilj je da građani imaju veću kontrolu nad stvarima koje su bitne u svakodnevnom životu, da imaju direktniju kontrolu nad trošenjem poreskog novca, da se uvede transparentnost koja bi sprječavala sve mutne radnje koje sada imamo. Naš prijedlog ustavnih principa, u dijelu koji se bavi teritorijalnom organizacijom BiH, predviđa postojanje šest ravnopravnih federalnih jedinica, odnosno četiri federalne jedinice čije bi teritorije bile određene od strane eksperata i dva distrikta, Brčko i Sarajevo.
Distrikt Sarajevo bi obuhvatao veći dio sarajevskih predratnih opština. To bi ne samo balansiralo ratom narušenu etničku strukturu nego bi taj status omogućio da se svi građani BiH lakše identifikuju sa glavnim gradom države. RS i FBiH bi se sastojale od po dvije federalne jedinice koje bi bile isrctane geografskim, privrednim, saobraćajnim i drugim argumentima vodeći računa i o njihovoj etničkoj balansiranosti.
Koje su to teritorijalne jedinice?
Sve federalne jedinice bi bile ravnopravne u drugom domu državnog parlamenta, jednoj vrsti vijeća federalnih jedinica koje bi imale na raspolaganju sve uobičajene metode zaštite svojih posebnih interesa.
Predmet Sejdić-Finci sporno je političko pitanje u BiH. Kako Vi tumačite ponuđeno rješenje SDP-HDZ za izbor članica i članova Predsjedništva BiH povodom odluke Evropskog suda za ljudska prava u ovom predmetu? Da li su to stranački interesi nove koalicije ili potez koji ubrzava ulazak BiH u Evropsku uniju?
Mi smo se jasno izjasnili o tom prijedlogu. Razumijemo želju SDP-a da proces integracija ka EU gurne s mrtve tačke ali mislimo da je ovo što su dogovorili sa HDZ-om neprihvatljivo, da je korak unazad, da za duži period cementira, tačnije, ohrabruje proces vezanja etničkih prava za određenu teritoriju i pri tome, što je zaista teško shvatiti, uopšte ne rješava problem Sejdić-Finci. Taj prijedlog kategoriji 'Ostalih' ne daje ono na šta oni imaju pravo nego im daje samo mogućnost, teoretsku mogućnost čije ostvarenje, što je posebno apsurdno, zavisi od dobre volje tzv. konstitutivnih naroda. Pa konstitutivni narodi već godinama odbijaju da 'ostale' izjednače u pravima a sad će, kako to ovaj sporazum hoće da kaže, umjesto 'svojih' na funkcije predlagati Ostale. Dakle, sporazum SDP-HDZ ne rješava pitanje diskriminacije Ostalih.
Kako vi vidite rješenje ovoga predmeta, obzirom da građanski koncept društva primarni cilj političkog djelovanja Naše Stranke?
Mi smo još prije skoro dvije godine pokrenuli rješavanje problema Sejdić-Finci u Kantonu Sarajevo i amandmani na Ustav KS bi se trebali naći na prvoj narednoj sjednici Skupštine. To naše rješenje je samo osnov, početak uvođenja ravnopravnosti svih građana bez obzira na njihovu etničku pripadnost ili nepripadnost. Sramotno je do ove naše inicijative vi niste mogli biti, recimo, predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo ako niste Bošnjak, Srbin ili Hrvat nego ste Ostali. Niste mogli biti direktor javnih preduzeća, institucija, dakle vama su mnoge mogućnosti bile uskraćene samo zato što ne pripadate elitnom klubu konstitutivnih koji su za sebe napisali ustave koji im garantuju pozicije i fotelje. Ja ne mogu da shvatim da nama to nije smetalo i da smo čekali da nas međunarodni sudovi i EU natjeraju da ukinemo dikriminaciju protiv jednog značajnog dijela svojih sugrađana.
Šta je sa građanima koji ne žele odabrati ni jednu od nacionalnih stranaka?
Vlast tzv. nacionalnih stranaka je za 20 godina skoro do temelja uništila ovu zemlja, koja je bila jedna industrijska, srednje razvijena zemlja sa vrlo zanimljivom istorijom i kulturnom raznolikošću. Sada, kada glasači sve više i više odlučuju razumom a ne iz straha, postaje jasno da te partije nisu političke organizacije nego udruženi poduhvati za osvajanje i ostajanje na vlasti radi kriminala, i to sistematskog kriminala, ogromnih, državnih razmjera. Te partije, ti ljudi, međuetničke tenzije podižu i spuštaju zavisno od svojih ličnih ili stranačkih interesa. EU svoj suverenitet gradi na konceptu apstraktnog građanina i ako je pridruživanje EU, a ja se zaista nadam da jeste, naša sudbina, onda se mi, prije ili kasnije, moramo otarasiti nacionalističkih ideologija koje su nas unesrećile u posljednjih 20 godina.
Konkretno, šta to znači, šta Naša stranka, kao uporni borac za jednakopravnost 'Ostalih', nudi svojim glasačima? Da li bi možda neki blok građanskih stranaka mogao motivirati ljude da razmisle o boljem sutra i odluče glas dati građanskoj opciji umjesto nacionalnim strankama koje u BiH caruju već 20-ak godina?
Nažalost, ljevica je u našoj zemlji razjedinjena i u stalnom ratu. SDP nije shvatio potrebu da postoje i druge građanske stranke pa je sve činio da ih uguši umjesto da ih pomaže. Nadam se da su sad shvatili zašto je važno da postoje i druge građanske opcije, pa da ne moraju formirati vladu sa ljudima koji drže slike fašista na zidovima. Iz ovih ili onih razloga, da ne ulazim sada u tu staru priču, to nije bilo moguće na prošlim, ali ja se nadam i mi ćemo sve učiniti da za dvije godine imamo jak građanski blok koji će udružen izaći na izbore.
Šta mislite o odlasku člana Predsjedništva Željka Komšića iz Socijaldemokratske partije? On je na svojevrstan način bio zaštitni znak i simbol građanskih interesa u BiH, čime je ova stranka na općim izborima pobrala znatan broj glasova.
To su interne SDP-ove stvari. Ja samo mogu reći da nisam bio iznenađen. Nije ovo prvi put da dobri kadrovi napuštaju SDP. Očigledno je da je stranka ideološki izgubila kompas i da je njihovo unutarstranačko neslaganje takvih razmjera da ljudi koji su dugo u toj partiji i koji su joj dali jako mnogo osjećaju da je napuštanje jedina opcija. Principijelnost s kojom se mi u Našoj stranci držimo nasih političkih, pa ako hoćete i civilizacijskih uvjerenja, čine nas ideoloski snažnijom strankom od ostalih.
Da li biste ga rado vidjeli u redovima 'svoje' stranke?
Razlozi koje je Komšić iznio za svoj odlazak su vrlo slični našem političkom programu. To nije nepoznato i zato su mediji odmah nakon njegovog izlaska iz SDP-a počeli sa kalkulacijama da on prelazi u Našu stranku. Nismo, od njegovog istupa, imali razgovore sa Komšićem, a mislim da je to potrebno i važno, i to ne u smislu hoće li ili neće preći kod nas, to je njegova odluka, nego da razgovaramo o ideji, o borbi za normalnu BiH, državu svih njenih građana za koju se i mi i on zalažemo. Njegov doprinos borbi za tu ideju ne mora biti stranački obojen. Meni lično je čak drago kad i u drugim strankama postoje jake, hrabre i moralne ličnosti jer što ih je više, svima zajedno će nam biti bolje.
U posljednje vrijeme veliku buru u političkom životu BiH izazvali su lokalni izbori u Srebrenici. Zašto se čekalo 'pet do 12' da bi se odgovorni pozabavili ovom situacijom?
Mislite, zašto stranke koje sistematski uništavaju ovu zemlju pred svake izbore stvaraju međuetničku krizu, a onda sebe predstavljaju kao jedine legitimne zaštitnike svoje etničke grupe?
Pa, možemo i tako reći... Stalno čujemo da nema dobrih kadrova na političkoj sceni BiH. Slažete li se s tim?
U politici ih ima malo, istina je, ali van politike imamo mnogo odličnih, pametnih, moralnih ljudi.
U čemu je onda problem, zašto oni nisu dio aktivnog političkog života u BiH?
U slijedećem: stranke na vlasti već 17 godina čine sve da normalnom čovjeku ogade politiku, da stvore utisak da se politikom mogu baviti samo bitange. I to je možda i jedini projekat u kojem su stranke koje su vodile ovu zemlju do sada i uspjele. Vi danas imate situaciju da svako ko drži do sebe kaže da se ne bi bavio politikom, neće čak ni da glasa. Kad intelektualci, javne ličnosti, pričaju o politici, pričaju o njoj kao najstarijem zanatu i gnušaju se pomisli da se uključe.
Osim gnušanja, ima li još razloga...?
Takođe, postoji i strah. Strah da će zbog političkog angažmana biti maknuti sa posla, da im neće biti odobreno napredovanje. To je za mene kukavičluk koji su pokušava maskirati rečenicama tipa - meni se ne dopada ni jedna partija, svi su isti. Politika može i mora postati moralna stvar, način da se ova zemlja mijenja nabolje, da ova djeca što dolaze poslije nas žive u boljoj zemlji nego što smo mi živjeli. Barem mi tako shvatamo i praktikujemo politiku. Apatija, ta neka teza o apolitičnosti, to je luksuzni komfor koji mi kao građani ove zemlje ne možemo sebi priuštiti. Nemoralno je gledati šta se radi i sjediti skrštenih ruku.
Kakve kadrove i nove ličnosti NS nudi na prestojećim lokalnim izborima? Da li su oni dovoljno dobri da bi građani mogli i trebali glasati za njih?
Naši problemi, dijagnoza našeg stanja je poznata već godinama. Isto tako, rješenja za naše najveće i životne i komunalne probleme su poznata, mi ne treba da izmišljamo toplu vodu. Na svakom imalo boljem web portalu EU možete pronaći ekspertize o tome kako za grad ili opštinu određene veličine najbolje riješiti gradski prevoz, odvoženje smeća, dakle komunalne servise. Ono sto hiljade naših radnika u administraciji rade ručno, svi naši podaci o svakom građaninu ove zemlje mogu stati na jedan kompjuterski hard disk. Dakle, nije u pitanju ni dijagnoza ni terapija. U pitanju je ko će kada dođe na vlast principijelno primjeniti terapiju za koju znamo da nam je neophodna. Naravno da će neke od reformi zahtijevati donošenje nekih teških odluka, ali postoje načini da se teret reformi pravedno raspodijeli u socijalnom smislu.
Šta to znači, ko bi, po vama, trebao ponijeti taj teret reformi?
Mi to ne krijemo, ukoliko mi dođemo na vlast, najveći teret reformi u finansijskom smislu morat će ponijeti bogati. Nas zanima da ljude izvučemo iz siromaštva i ponovo stvorimo snažnu i masovnu srednju klasu koja je temelj svakog uspješnog društva. Naši kadrovi za predstojeće izbore su ljudi koji žele da primjene sve sto u Evropi odavno funkcioniše i da dokažu da je moguće da živimo u normalnom društvu
Među tim kadrovima je i puno žena...
A akcenat smo stavili na žene, jer vjerujemo da one mogu donijeti potrebnu promjenu, drugačiju retoriku i novu viziju.
Aktuelna politička retorika u BiH ispada iz svih okvira političkog komuniciranja, a i pojedinačni ispadi nositelja vlasti su, blago rečeno, šokantni. Kako komentarišete nedavni incident u kojem se ministar Milorad Bahilj pred kamerama smijao narodu poručivši mu da ‘ne jede kako bi mogao plaćati obaveze državi’?
Vi mislite da je to incident jer se sve dogodilo pred kamerama, a ja vam kažem da se sa takvim izjavama susrećem svakodnevno i da veliki broj ljudi u politici upravo tako misli o građanima. Za njih su građani stoka koju svake četiri godine treba dobro isprepadati i natjerati svim sredstvima da opet glasaju za njih, ili da uopšte ne glasaju. Pa vidite šta SDA radi? Oni uopšte ne mogu da zamisle situaciju u kojoj oni nisu na vlasti, oni odbijaju da prihvate realnost, i političku i svaku drugu.
Općenito, zadnjih sedmica u medijima čitamo zaoštrenu prepirku između vladajućih stranaka, posebno između onih na nivou entiteta. Da li su to predizborni trikovi kako bi zadržali stare glasače?
Sve se tu miješa. Neko je nešto za nešto obećao Rusima, a dolaze i izbori pa se treba početi takmičiti ko jače galami i lupa šakom od stol. Uglavnom niko se od vladajućih struktura ne bavi istinskim problemima, tj kako popraviti zivot građana.
Naša stranka je dosad ukazivala na mnoge teškoće sa kojima se susreću građani Sarajeva, prvenstveno na lošu sigurnosnu situaciju, ali i na druge svakodnevne probleme, poput nezadovoljstva gradskim saobraćajem (nepostojanje cijelonoćne linije) ili problema napuštenih životinja, te niz drugih neriješenih pitanja. Da li grad i odgovorni moraju donijeti neke posebne mjere za rješavanje ovih problema?
Čuo sam da SDA predlaže vladu eksperata, nešto sto je Naša stranka predložila prije dvije godine. Pitam se samo zašto nisu predložili vladu eksperata posljednjih dvadeset godina koliko su vladali? I ko bi to po njihovom mišljenju bili eksperti? Vjerovatno oni koji su nas doveli u ovu situaciju.
Koliko ste vi lično zadovoljni radom gradskih vlasti? Treba li ih smijeniti?
Ja nisam zadovoljan radom ove vlade. Ili da budem precizan, bilo je par ministara koji su svoj posao radili kako treba, ali su smijenjeni. Ali dovesti ponovo na vlast SDA i Stranku za BiH koji su direktni krivci za sadašnje stanje je, mi smatramo, isto kao gašenje požara benzinom... Ali sve je moguće.
Niste nam odgovorili... Treba li Sarajevu nova gradska vlada?
U politici se dešavaju nevjerovatne stvari. Ne bi me čudilo da, na primjer, SDU podrži SDA da bi skinuli SDP sa vlasti... SDP je relativni politički pobjednik prošlih izbora i treba građanima i građankama dopustiti da glasanjem ocjene te njihove četiri godine vlasti.
Kako komentarišete stanje u kulturi i umjetnosti u BiH? Protekle zime aktuelna je bila kriza u kojoj se nalaze umjetničke zbirke i muzeji. Preko ljeta se ova priča smirila, no činjenica je da time problemi nisu nestali... Izgleda se organizirana kulturna i umjetnička scena u Sarajevu i BiH raspada?
Stanje u kulturi je odraz odnosa ove vlasti prema kulturi ali i nas samih. Nekada su muzeji funkcionisali. Zašto danas niko ne ide u muzeje? Zasto su pozorišta prazna? Ja mislim da nam trebaju i muzeji i pozorišta i kino dvorane i plesna društva i... da ne nabrajam. Ovako misli i većina ljudi koje susrećem, pa zašto onda postoje problemi? ZaŠto niko ne nudi neka nova rješenja? Da se ja pitam, onda bi svaki mjesec dana škole bile obavezne da povedu djecu iz školskih klupa da imaju čas biologije u Zemaljskom muzeju, da imaju čas historije u Muzeju Grada Sarajeva, da imaju čas likovnog u Umjetničkoj Galeriji, da su obavezni da vide dvije pozorišne predstave mjesečno. Vjerujem, a i naučno je dokazano da ovakav način edukacije podstiče djecu da lakše usvajaju znanje i da ih podstiče na razmišljanje.
Pa, zašto onda to ne praktikujemo...
Naš najveći društveni problem je naša neobrazovanost, i iz toga proizilaze svi naši problemi. Ljudi koji su na vlasti to na žalost ne shvataju i guše kulturu svojim neshvatanjem, odnosno, a to je ono čega se ja još više bojim, oni shvataju kakva je državotvorna uloga kulture i namjerno je žele uništiti.
No, čini se kako se polako i svi ostali segmenti današnje BiH raspadaju, a zadnji primjer za to su naši sportaši koji su ostvarili porazne rezultate na posljednjoj Olimpijadi. U medijima i javnosti se osjeti sve veće negodovanje zbog stanja u kojem je bh. sport, posebno kad uzmemo u obzir činjenicu da u regionu imamo vrsne sportiste. Kako smo došli do ovako katastrofalnog sportskog imidža? Ko su, po Vama, glavni krivci?
Svi smo mi krivci za sadašnju situaciju. Naš politički sistem je višestranački, izbori se održavaju redovno i vlast je odraz volje glasača. Naravno, mediji koji su pod stranačkim utjecajem značajno utječu na formiranje svijesti glasača, ali svi mi manje-više znamo ko nas i kako već 17 godina laže...
I šta nam je onda činiti?
Kada se promijenimo mi, tj. građani, kad skupimo građanske hrabrosti i kažemo im, ne može više, promijeniće se i situacija. I u kulturi i u sportu i u ekonomiji i u svakodnevnom životu!
.... 
