Mnogi podcjenjuju iskustvo, to se ne smije. Ali opet, podcjenjuju ga neiskusni, ne iskusni, jel tako ...?
I tako tada iskusni Mladen prezimena Krstajić koji je bauštelao po njemačkim nogometnim travnjacima navuče na tanak led mladog i neiskusnog teko pristiglom Švicarca Ivana zvanog Raketa. Odvede ga u otmjeni klub na periferiju Duisburg-a, na koncert Balkanske pop-rock megazvezde izvjesnog Kitića (ne Čunića). Mladen sa svojih 41 (četereSjednom) godinom mogao je već podosta Paulanera popiti a da ga ne počme ljuljati. Ivan nije to mogao. Ivan Raketa je već sa tri Paulanera, ona hefevajsbiera, ona što su kao zlato kada se utoče u čašu, peo na stolice. A nakon pet, e onda je već bio pod stolom.
A Mladen je već tada znao sa prilično velikom sigurnošću da će za 8 godina biti predsjednik perspektivnog BH premijerligaša Radnika iz Bjeljine. I tako on napije Raketu, malo po malo kroz priču i kaže mu Mladen: "Oš ti mome klubu kupiti semafor"? Pa se nasmije. Jer znaš, moj ti klub nema baš novaca, morati ću one malce kadete gonjat da stoje pored semafora i ručno mjenjaju rezultat. A znaš kakvi su kod nas malci, to ljeno, svi bi u nogometaše a ljeno im trčat i trenirat. A kamoli mjenjat rezultat na semaforu. A i strah me fakina. Mogu oni iz zezancije promjeniti rezultat dok nijedan od četvorice gledatelja ne bude gledao u semafor. Aje obećaj da ćeš nam kupiti semafor, šta će to tebi tada biti, ta igarati ćeš u Barci ili Realu tada.
A mladi Ivan klečeći na koljenima pod stolom i upravo rukavom košulje briše ostatke bljuvotine sa usta (jer povraćao je, stavrno se napio, nije se kasnije mogao sjetiti gdje je parkirao auto. a nije ga ni parkirao, došo sa taksijem, al nebitno, to je sada druga priča) kaže: "Može, može, oću".
I tako dođe dviješesnesta godina. Zovne njega Mladen na skype. Ivan Raketa je javi. A njemu će Mladen: "Raketa, znaš, nisam ti ja žensko pa da ti vrijedi ona Što momak curi obeća po noći, ujutro se toga ne sjeća". Ja sam Stari Lisac, a ti si meni one noći u Duisburgu obećo semafor. Ajde brate, da ne bi ispalo da ne držiš do svojih obećanja kupi nam jedan.
A Ivan promuća malo glavom i sjeti se obećanja te opet obeća da će kupiti uz riječi: "Kupit će Ivan", te lupi šakom od stol. A kako on lupi šakom od stol sa istoga spade ruter, odkači se žica, nestade interneta. Nije se ni pozdravio na kraju razgovora sa Mladenom.
