Gledao The Artist i stvarno ne kontam što je tolika pompa oko tog filma i odkud je ovo oscar material?
Prvo - dobra stvar : gluma je dobra,pogotovo lik Peppy Miller je dovoljan da izvuče film.
Kakogod, ovom filmu fali jedna osnovna stvar : poenta?
Film počinje kao neka verzija Singing in the rain remake-a minus musicle-a ,sa elementima Sunset blv. - smjena generacija,folovi fazoni,da bi se zatim predugo zadržao na autodestruktivnom tripu bivše zvijezde i bezpogovornoj podršci nove.U tome prođe glavnina filma koji se na kraju završava u nekom nedorečenom i nezadovoljavajućem kompromisu

U nekim trenutcima film krene u ozbiljnom smjeru,ali jednostavno to ne uspije da kapitalizira i nastavlja se vrtiti u krug.Razumijem ja i to da je možda bila namjera uraditi neki hommage "simplificiranaoj" formi filmova iz tog perioda,ali ni to nije baš uspjelo jer oni su kud i kamo emocionalniji,bajkovitiji i ne dešava se ni to da ostali likovi "upadaju i ispadaju" u i iz priče tek tako kao ovdje.I da se htio uraditi taj neki hommage - to se ne radi "s visoka" i sa nekom neiskrenom nostalgijom kao što sam ovdje stekao utisak, nego sa poštoavanjem kao u recimo Cinema Paradiso.Ukratko - film za hipstere koji vjerovatno prvi put gledaju crno bijeli film ili nedajbože silent.
Ko hoće da gleda dobar film : Moneyball.
http://www.imdb.com/title/tt1210166/ Film me je "proždrnuo" od početka do kraja.Simply love it.